Ubiti Šušnicu: nastavlja se Dodikov progon protivnika režima
Nakon Davora Dragićevića, zbog ozbiljnih prijetnji smrću njemu i porodici, i Srđan Šušnica morao nestati iz Banja Luke. Advokat Srđana Šušnice Senad Pećanin potvrdio je za naš portal da je Srđan Šušnica sa porodicom na sigurnom mjestu
U Republici Srpskoj je u toku još jedan političko-ideološki progon nepodobnih. Na djelu je vulagrni, protivustavni i nedemokratski progon i diskriminacija na ideološko-svjetonazorskoj osnovi Srđana Šušnice, bosanskohercegovačkog kulturologa, diplomiranog pravnika i publiciste. Nakon što su učestale prijetnje smrću i najave da će završiti “kao David Dragićević,” protiv Šušnice je 19. oktobra 2018. godine njegov poslodavac, Glavna služba za reviziju RS, pokrenuo politički progon u vidu tragikomičnog “disciplinskog postupka” sa skaradnom optužbom da je, kako se navodi u rješenju „teže povredio radnu dužnost“ jer je „učestalo javno iznosio stavove kao što su: da je Republika Srpska “genocidan tvorevina”, da “vlasti u Republici Srpskoj i Srbiji zloupotrebljavaju Dejton za multipliciranje i ponavljanje nepravde te za učvršćivanje svih posljedica genocidnog homogeniziranje Srba na jednoj očišćenoj teritoriji“. Istog dana poslodavac je suspendovao Šušnicu do okončanja postupka i ostavio ga bez dovoljnih prihoda za život njega i njegove porodice.
U dobro poznatom maniru kojem pribjegava svaka diktatura, Dodikov kvazidržavni režim je, progovarajući kroz poslodavca Glavnog revizora Jovu Radukića, počeo proganjati Šušnicu zbog toga što je on praktikovao demokratsku slobodu govora i pravo na javno iznošenje svjetonazorskih i ideoloških stavova koji su i dio njegovih kulturoloških i akademskih istraživanja i publicističkih radova. Poslodavac je u svom rješenju čak otvoreno priznao da je ovaj politički progon protiv Šušnice motivisan njegovim javno objavljenim radovima „od 26. jula 2015. do 25. aprila 2018.“ godine, kao i da su njegovi publicistički radovi „suprotni interesima i štete ugledu Glavne službe za reviziju“. Time je poslodavac direktno priznao da ovim tzv. „disciplinskim postupkom“ ustvari krši ustavom i zakonima Bosne i Hercegovine i međunarodnim poveljama zagarantovanu slobodu misli, govora i slobodu javnog djelovanja građana BiH.
Iako je zaključio da Šušnica svojim pisanjem radi „suprotno interesima“ i „šteti ugledu“ Službe za reviziju, poslodavac ničim nije dokazao da je nastala šteta po ugled poslodavca i kako se ta šteta manifestovala.
Zanimljivo je da se Šušnica ni u jednom od svojih samostalnih publicističkih radova i tekstova nije bavio niti spominjao Glavnu službu za reviziju, već se bavio temama o kojima svaki građanin i akademski radnik Bosne i Hercegovine ima i slobodu i pravo da promišlja, javno govori i piše. U svojim radovima Šušnica se najviše bavi katarzom i priznanjem političke i moralne (i metafizičke) odgovornosti institucija Srbije i RS, (pan)srpske politike, ali i Srba kao građana BiH, Hrvatske i Srbije, za genocid i etničko istrebljivanje nesrba u Hrvatskoj i BiH. Pri tome Šušnica koristi i prenosi sudski i sada već istorijski utvrđene činjenice, dokumente i sudove o ratovima ’90.-ih koje su utvrdili Haški tribunal, sudovi postjugoslovenskih zemalja i mnogobrojni eksperti i istoričari, koristeći se isključivo sudskom i istorijskom istinom i činjenicama.
Očito je da se radi o političkom progonu, o politizaciji Glavne službe za reviziju i njenom stavljanju u funkciju autokratskog proruskog režima Milorada Dodika, Dragana Lukača, Zorana Tegeltije i mrkonjičkog klana u manjem BH entitetu, koji želi zarobiti i razmontirati cijelu BiH. Indikativno je da je ovaj posljednji politički progon i pritisak na Srđana Šušnicu započeo dan nakon što je u bh. medijima objavljen njegov autorski tekst pod naslovom „Davida je ubila istorija RS“ i nakon što je naredba za ovaj progon Jovi Radukići stigla „odozgo“ od Savjeta za zaštitu ustavnog poretka RS koji je pravi autor ovih skaradnih optužbi karakterističnih za orijentalne despotije a ne demokratske političke zajednice.
Napominjeno da ovo nije prvi ovakav pritisak na Šušnicu od strane poslodavca. Sličan disciplinski postupak zbog praktikovanja slobode govora, je bio iniciran i 2016. godine od strane tadašnjeg Glavnog revizora Duška Šnjegote, naravno instruiran „odozgo“, ali do kojeg nije došlo iz ko zna kojih razloga.
Ovo je samo posljednji u nizu pritisaka na Srđana Šušnice, koji su se, kao i prijetnje, pojačali nakon što su 2017. godine objavljeni detalji ubistva Srđanovog oca Miodraga Šušnice i nakon što je Šušnica 5. februara 2018. godine podnio Tužilaštvu BiH krivičnu prijavu protiv Pantelije Damjanovića, Nenada Stevandića i još 11 osoba za ratni zločin ubistva njegovog oca Miodraga Šušnice, koji je ubijen 10. aprila 1992. godine od strane banjalučkog SOS-a i Crvenih beretki iz Knina po nalogu Nenada Stevandića i Pantelije Damjanovića. Ovo ubistvo nikada nije procesuirano od strane institucija RS, već je bilo zataškivano sve dok se Tužilaštvo BiH nije zainteresovalo i preuzelo predmet od Okružnog tužilaštva Banja Luka. Već 7. februara 2018. Šušnicu u svom autorskom tekstu targetira režimski lakej Predrag Ćeranić kao potencijalnu žrtvu likvidacije o kojoj izgleda zna samo Ćeranić, a koja bi navodno služila za obaranje Dodika sa vlasti. Šušnica je 3. marta dobio informacije da su prijetnje po njegov život ozbiljne, nakon čega je morao na duži period napustiti Banja Luku. Nakon oktobarskih izbora i povratka u Banja Luku, Šušnicu čeka ovaj novi progon i novi pritisci, a režimski lakeji poput Srđana Perišića najavljuju neke nove likvidacije kritičara režima u Ćeranićevom stilu. Šušnica je ove prijetnje i insinuacije, kao i Predraga Ćeranića, prijavio MUP-u RS, ali kako je u pitanju savjetnik ministra nije očekivao nikakvu reakciju. O kakvom se MUP-u i ministru radi javnost je imala priliku detaljno se upoznati nakon ubistva Davida Dragićevića.
Ovim i sličnim političkim progonima neistomišljenika, kritičara, aktivista, članova i suportera grupe „Pravda za Davida“, kao i nelegalnim upotrebama organizovane sile protiv svojih građana BiH, režim Milorada Dodika preuzima ne samo ciljeve svojih nalogodavaca iz Moskve, već i metode ruskog predsjednika Vladimira Putina u obračunu sa neistomišljenicima.
(tacno.net)