Piše: Dragan Bursać
Nazvati genocid nesporazumom je bezobrazluk bez premca. To je monstruozan odnos prema žrtvama. To je negacija ljudskosti i dokidanje civilizacije. Jesu li Srebreničane pobile Mladićeve horde u planskom genocidnom pokolju u kojem se u dvije smjene svakodnevno ništio život ili je tek “puki nesporazum”?
“Ako se stalno vraćamo na jedne te iste nesporazume među nama, neslaganja i prošlost, te ne gledamo u budućnost onda ni region neće biti nikako drugačiji nego što je bio u prošlosti”, rekla je srbijanska premijerka Ana Brnabić, pojašnjavajući zašto se neće pojaviti na komemoraciji u Potočarima.
Nesporazumi od Jasenovca do Aušvica
Ana Brnabić je dakle genocid u Srebrenici nazvala “nesporazum”.
Zamislite, koliko bi bilo sa pravom bruke i sramote kada bi neko bez funkcije i titule rekao- jasenovački nesporazum, nesporazum u Aušvicu, nesporazum u Mathauzenu, sibirski nesporazum, nesporazum nad Indijacima…? Takva osoba bi završila ili u zatvoru ili na psihijatriji.
Pobliže, zamislite kako ljudi na katedrama za povijest izopačeno uče studente o Jasenovačkim fabrikama nesporazuma. Tamo je za vrijeme nesporazuma u toku Drugog svjetskog nesporazuma pobijeno više od 80 hiljada ljudi. U toku tog nesporazuma, bio je i nesporazum u dječijem logoru. Od Stare Gradiške pa uzvodno, pobijeno je na desetke hiljada potkozarske djece čija je tijela Sava mjesecima nosila. Nesporazum.
Zamislite opet, jednako morbidno kako se tek počinje izučavati nesporazum u prvom velikom logoru NDH koji se zove Jadovno. Tamo je nesporazumno ubijano, prije svega srpsko stanovništvo, a preživjeli su deportovanj u Jasenovac. Na nesporazum.
Pa je tu veliki nesporazum u toku Drugog svjetskog nesporazuma u Beogradu u Starom Sajmištu. U tom nesporazumu je pobijeno ono nešto preostalih beogradskih Jevreja, a Beograd je postao prvi evropski grad oslobođen od Jevreja! Istorijski nesporazum, reći će štovatelji srbijanske premijerke Ane Brnabić.
Nesporazum nad Indijancima
A kako li je tek bilo Indijancima u Sjevernoj Americi, Staljinovim neistomišljenicima u SSSR-u, narodu Mijanmara pod Pol Potovim Crvenim Kmerima i ostalom stradalnicima ovog svijeta? Ma prelijepo. Malo su postradali u nesporazumu, jer to je priroda nesporazuma. Istorijskog pogotovo!
Nesporazum je, vidite, kad komšinica pošalje dijete u komšiluk po malo šećera, a ono se vrati sa nešto soli. To je nesporazum!
Nazvati genocid nesporazumom je bezobrazluk bez premca. To je monstruozan odnos prema žrtvama. To je negacija ljudskosti i dokidanje civilizacije.
U danima kada se sahranjuju 33 čovjeka u Potočarima, govoriti o “nesporazumu” kao o kategoriji povijesne uravnilovke je van pameti.
Nesporazumno komadanje srebreničkih tijela u nekoliko grobnica.
Pazite ovo:
NITI JEDNO TIJELO NIJE KOMPLETNO I NITI JEDNO TIJELO NIJE PRONAĐENO U SAMO JEDNOJ GROBNICI:
Bektić Mevlid (1962), Bajraktarević Nedžad (1975), Salkić Bajro (1957), Husić Muradif (1949), Purković Šemso (1952), Isaković Kasim (1973), Isaković Asim (1975), Avdić Šemso (1964), Suljić Adil (1952), Cvrk Rešid (1940), Cvrk Šaha (1913), Gabeljić Fadil (1974), Memić Sidik (1960), Tihić Vekaz (1975), Tahić Enver (1976), Meholjić Husejn (1929), Salkić Sabahudin (1972), Mehmedović Mali (1959), Suljić Sabit (1974), Mehmedović Ismet (1937), Hirkić Behadil (1973), Nukić Esad (1977), Jašarević Ahmet (1950), Mujić Zijo (1968), Mujić Fahrudin (1970), Tabaković Hajro (1938), Ahmić Omer (1973), Cvrk Osman (1979), Pilav Zaim (1946), Pilav Fuad (1976), Šaranović Sadik (1969), Tabaković Smail (1964), Tihić Hamed (1928).
Jesu li ovi stradalnici djelo nesporazuma ili genocida?
Jesu li Srebreničane pobile Mladićeve horde u planskom genocidnom pokolju u kojem se u dvije smjene svakodnevno ništio život ili je tek “puki nesporazum”?
Četnici i nesporazumi
Jer ako idemo putem “nesporazuma” namjesto zabilježenog, dokumentuvanog i pravno potvrđenog genicida, ne samo da ćemo ništiti 9000 pobijenih Srebreničana, nego ćemo otići i dalje u prekrajanje istorije.
A to se upravo dešava i to baš u Srebrenici. Vidite, sa lokalnog spomenika antifašistima, partizanima u Srebrenici, nestalo je petokrake i na njeno mjesto je dospio krst. Isti onaj koji je uz lobanju sijao na šubarama četničkim, koje su bile znak pokolja nesrpskog stanivništva u istoj toj istočnoj Bosni u toku, hajmo ga opet nazvati Drugog svjetskog nesporazuma. Rekli bi, opet jedan istorijski nesporazum.
Ne, nema ovdje nikakvog nesporazuma osim nesporazuma logičke prirode u glavi Ane Brnabić, premijerke Srbije i njenih poštovalaca.
Nesporazum nije sinonim za rat, zločine, paljenja, etnička čišćenja, prekrajanje istorije i genocid u konačnici!!! To je bestijalna sprdnja sa mrtvima. To je indikator kako srpski režimi sa obje strane Drine doživljavaju genocid i pobijene ljude u istom.
Treba to ponoviti, opet i opet – mi NEMAMO Zakon o zabrani negiranja genocida i zločina, pa će premijerka susjedne Srbije za “nesporazum” samo profitirati od četničkih glasova. Ona u Srbiji, a Dodikove režimlije u RS-u.
Ubistvo više od 8000 ljudi nazvati “nesporazumom”, zamislite kakvo je to biće, kakva je to politika i kakve su to misli?!
Ne, nema ovdje nikakvog nesporazuma. To je ZLO!
(radiosarajevo.ba)