Pljuni u lice svakom galopu krvi
Svakom ubogom osvrtanju
Nisu oni više za tebe
Posijeci smrznute grane uspomena
I gledaj mirno kako na crnu vodu
Tvoj život pada poput snijega
Da li to kiša odjednom sipa u tvoje oči
Ili plače nebo za umrlim pticama
Kojom stazom ide ta kiša
I kakvim rukama nebo steže tvoj vrat
Zašto tako surovo korača mala kuća
Kroz tvoje iznenađene vene
Razgovaraj s kišom kao što si znao
Razgovarati s onima koji su trenutak kasnije
Zapucali u tvoje ruke
U tople riječi koje ti je darovala trava
Veliki je teret na tvoja pleća pao
Taj teški metal sna i u njemu
Tvoja majka koja se smiješi na te
Kiša je moćna odnosi
I ti znaš da te majčin osmijeh
Više nikada neće pronaći
Jusuf Trbić