Piše. Jusuf Trbić
Dok spavaš
Kroz tvoje duboko lice
Plovi nečujni čamac noći
Slijepi vjetar razgoni utvare
mraka
Iznad provalije čela
Ribe tišine spavaju
pod tvojim
Kapcima očnim
U tvom zaustavljenom glasu
Zatvorene su kapije svjetla
Uzalud na njih lupaju
nekadašnji dani
I podmukla ogledala koja
Lik tvoj ne zaboravljaju
Dok spavaš
Mlado nebo čuva tvoj dah
Njegove ptice san ti
pridržavaju
Dok spavaš
Moje srce je ruža
Što u tvom snu miriše