Nastavak agresije

U intervjuu profesor Lavić, bivši predsjednik BZK Preporod, član Upravnog odbora VKBI, član Asocijacije nezavisnih intelektualaca ”Krug 99”, govori o blokadama iz entiteta RS, velikosrpskoj politici prema našoj zemlji, stalnom pozivanju na reakciju međunarodne zajednice, predstojećim izborima u Srbiji…

Razgovarao: Haris Ljevo

Kako gledate na aktuelnu političku krizu u BiH izazvanu blokadama iz RS-a?

LAVIĆ: Ovo je dio krize koja traje već tri decenije i ima za cilj da potpuno destruira Bosnu. Mislim da je to realno polazište za razgovor. Bojim se da ne uspijevamo razumjeti da je ovo jedan te isti proces koji je usmjeren protiv Bosne od dana disolucije SFRJ. Ovo je dio projekta onemogućavanja nezavisnosti i slobode Bosne. Jednom se to radi  militarnom destrukcijom i zločinima u ratu, a drugi put blokadom političkog sistema. Važno je napomenuti da beogradski režim Aleksandra Vučića “koordinira” ove procese među Srbima u Bosni, Crnoj Gori i Kosovu. Mnogi ljudi, nažalost, ne uspijevaju sagledati cjelinu projekta blokiranja institucija državnog sistema. Gotovo da ih se ne tiče taj opasni pokušaj zaustavljanja i urušavanja države.

One antibosanske politike koje produciraju blokadu i krizu državnog sistema urušavaju, ustvari, i vlastitu poziciju. To se sasvim jasno vidi na uništavanju Aluminijuma u Mostaru ili cjelokupne privrede u bosanskohercegovačkom entitetu “rs”. Oba projekta blokade institucija i političkog sistema u Bosni vođena su iz beogradskih i dijelom zagrebačkih centara anitbosanske politike i imala su višestruku upotrebu. Za hrvatsku i srbijansku politiku unazad pet godina to je bilo očajno i morbidno prikrivanje razornih problema unutar njihovih država. Prije svega, propast unutarnje privrede i destruirajući odliv stanovništva u migracijskom toku prema zapadnoj Evropi. Totalno se prazne južna Srbija i Slavonija, a Dalmacija je već odavno prilično pusta. Nesposobnost vlasti u Zagrebu i Beogradu najlakše se prikriva velikom “brigom” za srpske i hrvatske narodne grupe u Bosni. Bosanski Srbi i Hrvati samo služe kao sredstvo za manipulaciju i lažno predstavljanje pogrešnih politika.

Gdje vidite izlaz iz ove krize?

LAVIĆ: Ne postoji brz i jednostavan izlaz iz ove kaljuge koju konstruira velikosrbijanska politika na tlu Bosne. Prva stvar je da u procesu dezavuiranja te politike mora učestovati razumna bosanska politika. To znači da umni ljudi Bosne moraju sudjelovati u procesu, nikako mediokriteti i neznalice, stranački tajkuni i karijeristi. Napokon, političari moraju biti operativci koji izvršavaju projekte umom osmišljenih procesa u društvu. Politiku moraju voditi obrazovani i moralni ljudi. Taj zahtjev prevazilazi partijsku racionalnost ili religijsku pozicioniranost pojedinaca. Vidi se u našem društvenom ambijentu da je došlo do pogubnog razdvajanja politike i znanja, da se politika licemjerno povezuje s religijskim institucijama i da se cjelina života reducira na prevaziđene narative iz prošlosti. To je politika bez vizija i ona nas drži zarobljene u prošlosti.

Dosadašnjih tri decenije bosanske politike bilo je reducirano na poguban način u predpolitičke narative o religijskom i etničkom kao osnovu na kojem se navodno može graditi neka politika ili “vječni identitet”. Bosna napokon mora početi graditi dugotrajni koncept politike zasnovane  na konkretnoj političkoj ideologiji koja prihvata bosansku cjelovitost, bosansku povijest, bosanski nacionalni identitet i iz toga gradi viziju bosanske evropske budućnosti. Izlaz je u hrabrom i odgovorom konstruiranju novih modela političkog života i političke kulture. Takve modele skicira znanosti i prati njihovo provođenje. Strateške odluke, pritom, donose umni ljudi!

Je li napokon vrijeme za ozbiljniju reakciju međunarodne zajednice?

LAVIĆ: Vrhunski izraz slabosti domaće politike je stalno pozivanje na predstavnike internacionalne zajednice u Bosni. Mi još nismo shvatili da niko iz IC nije tu da rješava naše probleme i pitanja. Štaviše, niti su nešto posebno zainteresirani da se kreću izvan svojih agendi i zadataka koje su dobili prije dolaska u našu državu. Postajemo prilično naivni i dosadni jer naši najbolji ljudi ne mogu da dođu do izržaja, a mi bi naređivali članovima IC da rješavaju poslove za domaće mediokritete i “rođake”. Pa to ne ide! Nisu “stranci” naivni kako to misle neki naši političari i analitičari koji im stalno potcrtavaju njihove “obaveze”.

Mi kao društvo još nismo u stanju da biramo najkvalitetnije ljude iz našeg okružja koji bi vodili ključne državne procese. Mi smo napravili društvo poslušnika s autoritarnom sviješću, a svako slobodno mišljenje proganjamo i organiziramo hajke  na slobodnomisleće ljude. Samo kod nas poluobrazovane sveznalice mogu držati lekciju univerzitetskim profesorima o najtežim temama današnjeg svijeta! Vidljivo je da u politiku počinju da se upetljavaju samo oni koji pokušavaju preko države da ostvare vlastite poslovne interese, da državu privatiziraju i zloupotrebljavaju, da namještaju poslove svojim stranačkim i rodbinskim grupama, da bez morala i odgovornosti krčme javna dobra, da nas obmanjuju… U našoj politici je, nažalost, ostalo vrlo malo kvalitetnih ljudi. Ona je sasvim antiintelektualna i iracionalna jer ne razvija misao o vlastitoj političkoj kulturi i bosanskom državljanskom identitetu. Na njezinim krilima se dižu sumnjivi likovi koji su od etničkih i religijskih naracija napravili unosan posao, radna mjesta, veliku  finansijsku korist. To su danas najbogatiji dijelovi našeg društva. To je vrhunac nemorala i licemjerja koje smo mi sami napravili u svome društvu.

Neki politički komentatori smatraju da bi EU po uzoru na SAD trebala uvesti sankcije Miloradu Dodiku. Slažete li se s tim i da li bi to donijelo neke pomake?

LAVIĆ: Nemam potrebe da komentiram jednog lokalnog političara. Radi se o tome da su naši politički svjetonazori i interpretacije političkog djelovanja getoizirani i podređeni sumnjivim partijskim ciljevima i oligarhijskim grupama. Naivci koji su godinama gradili svoje jeftine karijere u etnopoliitci danas ne znaju kako se izvući iz živog pijeska u koji su upali. Njima danas trebaju mišljenja i mape po kojima bi se kretali. Strašna je neodgovornost potkopla samu egzistenciju ljudi na ovome prostoru i oni masovno iseljavaju. Komentirati nekog lokalnog “političara” ili karikaturu od politike je ispod znanstvne razine. Treba ih apsolutno ignorirati i ne posvećivati im pažnju jer oni nisu ljudi koji zaslužuju naše glasove! Danas nema ništa primitivnije od velikosrbijanske politike u Bosni koja pokazuje zaostalost u vremenu i ljudsku moralnu dezorijentiranost.

Srbija ne prestaje da se miješa u unutrašnja pitanja BiH i drugih zemalja u regionu (CG, Kosovo). Vidite li kraj toj velikosrpskoj politici?

LAVIĆ: Srbija je od 19. stoljeća usmjerena na susjedne državne prostore i pokušava ih oteti i potčiniti. Mi znamo da nikada Bosna nije bila “srpska zemlja”, da su Kotromanići bošnjanska vladarska dinastija iz sredjneg vijeka, da je bosanska povijest jasno odijeljena od srpske, ali je u nacionalističkoj ideologiji konstruirana opasna lažna priča da je srpstvo univerzalno u prostoru i vremenu. Tako danas beogradski režim pokušava izigravati glavnog igrača na regionalnom nivou i kontrolirati odnose prema Crnoj Gori, Bosni i Kosovu. Iz toga nastaju napetosti i povećava se etnička distanciranost grupa ljudi. Srpski stanovnici u ovim državama postaju taoci beogradskih iluzija, jer Srbija s Vučićem na čelu više nikom u regionu ne može ništa naređivati. Kosovo je nezavisna država i sasvim je nadošlo vrijeme da to srpski narod shvati. Nepovratno je prošao voz velike srbijanske moći nad drugim narodima u regionu. Nepravda koju je Srbija nanijela Bosni tokom agresije 1990-ih moraće biti otklonjena jednog dana. Nenormalno je da se okupira jedan dio bosanske države, da se iz njega protjeraju Bošnjaci i da se onda taj dio naziva “srpskom državom”. Unutar srpskog naroda moraju se pojavit ljudi koji će iz moralne osnove o tome misliti i sarađivati sa svojim bošnjačkim komšijama na zajedničkoj budućnosti u povjerenju i poštovanju. Srbija mora početi učiti da poštuje susjedne države! To je ozbiljna lekcija za njezinu budućnost. Najzad, Srbija će kad tad morati preuzeti konsekvence za svoje djelovanje u proteklih trideset godina. To suočavanje će biti bolno, ali će poroditi novu istinu u srpskom narodu.

Vučić je za april zakazao parlamentarne izbore u Srbiji. Vidite li neku političku snagu koja bi promijenila situaciju u toj zemlji i doprinijela boljim odnosima s Bosnom?

LAVIĆ: U Srbiji, nažalost, ne postoji organizirana politička snaga koja bi se suprotstavila četničkom projektu velikosrbijanske politike. Srbijanski narod je zatočenik populizma i  fašističke četničke ideologije u današenjem vremenu. Četništvo je postalo dominantna “kultura” i politička opcija. Kada pogledate srbijansku političku scenu onda shvatite da morate biti oprezni i prilično zapitani. Njihov predsjednik Vučić je medijski sveprisutan i apsolutno kontrolira komunikativno-informativnu scenu Srbije.

Srpski narod, naravno, posjeduje demokratski otencijal ali je u zdnjh tridesetak godina upao u blato religijskog fundamentalizma SPC i četničke ideologije koju je u jednom času povijesti bio nadvladao i potčinio. Sada su se ponovo raspojasali sveštenici i četnici na čelu tog slobodarskog naroda. Ostaje nada da će unutar Srbije da se oblikuje moćna politička struja koja će stubokom promijeniti dominantni sadržaj srbijanske i srpske politike.

(Vijesti.ba)