Svjež zrak nije sloboda

Na sve strane čitam da su ljudi zabrinuti za svoju slobodu, plaše se da je neće moći vratiti kada im je jednom oduzeta. Neke od njih užasnule su najave da im 5G mreža može potpuno kontrolisati život.

Nema govora, lijepo je što ljudi ponovo razmišljaju o slobodi. Iz takvih stanja pomaljale su se najplemenitije ideje. Ali, izolacijska zabrinutost sugeriše da smo sve do sada bili apsolutno slobodni i da nam prije famozne mreže niko nije kontrolisao život.

Kako bi bilo lijepo da je tako, pa da se nakon izolacije kao leptirići na sve strane razletimo sa transparantima protiv uvođenja 5G mreže.

…

Da li smo do sada kontrolisali vlastiti život? Da li smo mogli uticati na društvene procese?

Izvinjavam se što podsjećam, ali ako ste slučajno zaboravili u izolaciji, naš sistem vlasti najviše podsjeća na feudalni, u kojem postoji dvorac na klisuri iznad naselja. Narod u dolini radi pod budnim okom vlastele, dvorac ima sve mogućnosti nadzora doline, dok sirotinja nema nikakav uvid u dešavanja unutar zidina. Sve odluke donose se u zatvorenim krugovima. U njih se ulazi po principu nepotizma ili stranačke podobnosti. Iz njih se izlazi zbog smrti ili gubitka podrške predsjednika. Vlast kontroliše sve institucije, koje tako nisu servis građana nego servis zatvorenih krugova. Odluke se ne donose u institucijama; što je iznova dokazao dogovor stranačkih vođa oko raspodjele kredita; nego u najmračnijoj prostoriji zamka.

Godinama nas ubjeđuju da građanin može na vlast uticati na slobodnim izborima. Da li je do sada bilo tako?

Čak i kada ne dobiju dovoljno glasova za opstanak na vlasti, najjače političke stranke na brzinu kreiraju nekakvu koaliciju i ponovo usele u zamak. Također, političke reakcije nakon nedavnih imenovanja u Centralnu izbornu komisiju jasno su pokazale da ona nije nezavisna i da neprestano traje bitka za prevagu u njenoj kontroli. Šta političke stranke mogu kontrolisati u takvoj instituciji izuzev rezultata izbora? Koliko vrijedi naš “slobodni” glas “opran” kroz CIK i postizborne koalicije?

Postoji još jedan način, na koji barem teoretski možemo uticati na vlast – kroz medije i nevladine organizacije. Da bi nam se osujetila i ta mogućnost, ponovo je oživljena teza da nije dobro kritizirati vlast i pisati o propustima tokom pandemije. Kao, na taj način smanjuje se efikasnost prve linije odbrane od virusa. Ratna terminologija koja se koristi nije slučajna. Tako su i u ratu govorili da propitivanja o ratnim zločinima i profiterstvu utiču na borbenu gotovost i moral. Navodno, kada se oslobodi država, doći će i ta pitanja na red. Kao što znamo, nikada nisu došla, svako je branio svog ratnog zločinca i uzgajao vlastitog ratnog profitera.

Da li će iko iz vlasti odgovarati za propuste učinjene tokom pandemije, da li će iko odgovarati što je, dvadesetak dana nakon proglašenja pandemije “neko”, kako kaže ministrica Jelka Miličević, rasporio torbu u kojoj se nalazi federalni budžet?

Da li će se o tome raspravljati kada ponovo “oslobodimo državu”? Skloniji sam pretpostavci da će vlast organizirati svečanu smotru novih, pandemijskih, milionera.

…

U komšiluku i susjedstvu najavljuju normalizaciju života. Da ništa nije normalno, pokazuje to što se prvo otvaraju bogomolje.

Ne znam šta će se dešavati nakon smirivanja pandemije, ali sam siguran da se neće roditi bolji svijet. Nije se rodio ni nakon većih tragedija, svjetskih ratova i genocida. Nakon svakog raspada svijet se samo nakaradnije sastavljao.

Sloboda nakon izolacije, na žalost, neće biti raskošna. Kada napustimo zidove, imaćemo mogućnost da krenemo lijevo ili desno, uzbrdo ili nizbrdo, ali nije to prevelika razlika u odnosu na izolaciju, samo su relacije duže.

Kada nas otključaju i kada konačno izađemo u otvoreni prostor, šta ćemo raditi sa iznova stečenom slobodom? Koji strah će zamijeniti strah od virusa? Hoćemo li i o tom strahu razmišljati da li je opravdan ili kreiran u centrima moći, kao što teoretiziramo o virusu? Hoće li sloboda znati da pjeva kao što smo cvilili o njoj? (Da izvinete zbog izlizane parafraze.)

Rekoh, lijepo je što su ljudi počeli razmišljati o slobodi, to je plemenita misao. Ali, sloboda se ne smije poistovjećivati sa svježim zrakom. Sudeći po kvaliteti vazduha u našim gradovima, to čak nije niti logično.

(zurnal.info)