Piše: Saud Grabčanović
3.) Na osnovu raspoloživih podataka može se tvrditi da se stećci u Bosni pojavljuju početkom druge polovine 12. stoljeća, da njihova prva faza traje i u 13. stoljeću, a da ih je najviše isklesano i bogato ukrašeno u 14. i 15. stoljeću. U 16. stoljeću stećaka polako nestaje. Stećci klesani krajem 16. stoljeća i kasnije na teritoriji BiH nisu pronađeni. Ovi podaci nam čvrsto dokazuju da se vrijeme početka izrade stećaka, kao i prestanka njihove izrade, poklapa sa vremenom nastanka Bosanske crkve, kao i sa vremenom njenog nestanka, tačnije sa vremenom kada su Bošnjaci odbacili bogumilstvo i prihvatili Islam.
4.) Gdje danas nalazimo stećke? Samo na područjima gdje je bila srednjovjekovna bosanska država, gdjesu postojali Bosanska crkva i bogumili.
5.) Stećaka ima i u današnjoj Srbiji, Crnoj Gori i u Dalmaciji, kako to? Jednostavan odgovor: te dijelove Srbije, Crne Gore i Hrvatske je Bosni pripojio naš kralj Tvrtko I u 14. vijeku. Bosanska crkva se, zahvaljujući tim osvajanjima, proširila i na te krajeve i vremenom je tu dobila svoje sljedbenike. Ta su područja dugo ostala u sastavu bosanske države. Kada su Turci osvojili Bosnu, svi ti krajevi su ušli u Bosanski pašaluk.
6.) U današnjoj Srbiji i Hrvatskoj uopšte nema stećaka ,osim u dijelovima koji su nekada pripadali srednjovjekovnoj bosanskoj državi. Tadašnji vladari tih zemalja, a i crkva, zabranjivali su njihovu izradu i postavljanje jer su ih smatrali simbolima heretičke manihejske crkve.
7.) Da su stećci bili samo «moda vremena» i da nisu predstavljali simbol hereze, sigurno bi ih bilo i u tim okolnim državama. Vladari i crkveni krugovi tih zemalja u tom slučaju sigurno ne bi imali ništa protiv njih, pa bi stećci, kao «modna ludost», sigurno osvojili i te prostore. Možda bi se raširili i diljem Evrope.
8.). U kojim dijelovima današnje BiH uopšte nema stećaka? U Bihaćkom okrugu i dijelovima zapadne Bosne. Taj dio današnje BiH nikada nije bio u sastavu bosanske srednjovjekovne države. Ti su prostori bili u Srednjem vijeku posjedi hrvatskih katoličkih velikašakih porodica: Babonića, Šubića-Zrinjskih i Frankopana. Ovaj dio naše domovine naši srednjovjekovni banovi, a kasnije kraljevi, nikada nisu uspjeli osvojiti i priključiti svojoj državi. U tim krajevima nije bilo bogumila, a sve infiltracije heretika iz Bosne su surovo sprečavane. Te krajeve, koje hrvatski istoričari nazivaju «turska Hrvatska», osvojile su Osmanlije i priključile ga Bosanskom pašaluku. Bihać i okolinu je osvojio čuveni Hasan-paša Predojević 1592. godine. Već tada su bogumili u Bosni bili prava rijetkost, jer ih je većina do tada prešla na islam.
9.) Postavlja se jedno krucijalno pitanje koje stvara dilemu: otkuda na pojedinim stećcima simbol križa, kada su bogumili od njega zazirali i mrzili ga? Odgovoriti tačno na ovo pitanje nije ni malo laka stvar i smatram da su sva dosadašnja tumačenja ovog fenomena bila ili pristrasna ili jednostrana. Postavljanje simbola križa na stećke ili čak izrada tih monolita u obiku križa, čega ima poprilično na srjednjovjekovnim nekropolama, ima tri osnovna uzroka:
A) Prvi uzrok postavljanja križeva je : bogumili su simbol križa na pojedine stećke svojih umrlih bogumili stavljali u vremena kada su u Bosni vršeni progoni protiv njihove crkve i Bosnom harali inkvizicija i krstaši. Ovo je, u stvari, bila «kamuflaža» iz nužde, da se spriječi uništavanje nadgrobnih spomenika najmilijih, a i odmazda nad njegovim naručiocima. «Kameleonizam» iz nužde inače Bošnjacima nikada bio stran u njihovoj istorij , zavirimo samo u našu neposrednu prošlost i sve će nam biti jasno, ko smo, kakvi smo i na šta smo sve spremni!
B) Drugi uzrok postavljanja križeva je: križeve na stećke ili stećke u obliku križeva su izrađivali bogumili konvertiti, koji su silom ili milom, kroz pogrome i krstaške vojne, natjerani da prihvate katoličanstvo ili pravoslavlje. Oni su željeli da se poslije smrti sahrane pored svojih roditelja i predaka .
C)Treći uzrok postavljanja križeva je: bilo je vjerovatno i mješovitih brakova između bogumila i drugih konfesija, pa pošto su Bošnjaci tradicionalno tolerantni, njihovi inovjerni bračni drugovi su shranjivani pored njih sa odgovarajućim vjerskim ceremonijama i nadgrobnim obilježjima koja priliče toj konfesiji. To na ovim prostorima nije nepoznata pojava, ovo je praktikovano u Bosni sve do nedavno. Mi imamo u Bijeljini muslimana i muslimanki sahranjenih u pravoslavna i katolička groblja kao i obrnutih slučajeva!
10.) Nekropole stećaka bosanskih krstjana–bogumila su njihovi potomci Bošnjaci-muslimani poštovali i sa pijetetom čuvali, jer su znali njihovo porijeklo. Uništavanje stećaka, kao i upotreba stećaka kao građevinskog materijala, u Bosni je bilo rijetka pojava. Muslimani su to smatrali velikim grijehom, pa su naše nene djeci uvijek prenosile prijeteće predanje « onaj ko pokuša dirati u mramorje (stećci) ufatiće se na licu mjesta» Zato su i te nekropole naših pradjedova tako dobro očuvane.
11.) Na mnogim mjestima su neposredno uz nekropole stećaka locirani muslimanski haremi sa nišanima, a ima nekropola gdje su stećci i nišani izmiješani. Znači, tu su se pored svojih očeva i djedova sahranjivali Bošnjaci koji su primili islam.
12.) Na osnovu gore iznesenih argumenata može se zaključiti sljedeće : stećci su isključivo bogumilski nadgrobni spomenici i to su spomenici samo jedne konfesije–bogumilske i jednog naroda – dobrih Bošnjana! Današnji Bošnjaci su najvećim dijelom potomci svojih pradjedova dobrih Bošnjana, čiji su stećci nadgrobni spomenici i zato su Bošnjaci jedini legitimni baštinici ovog istorijskog blaga. Sve druge teorije i svojatanja su obične zablude ili su produkt hegemonističkih i negatorskih akademskih «kuhinja» iz našeg susjedstva.
(Nastaviće se)