Pjesma iz tuđine

Tamnim hodom oko svog sjećanja kružim

Kao spora zemlja oko svoje noći

Licu svom nad vodom ne umijem doći

Nit umijem više srcu svom da služim

Ni vjernoj krvi što se nastavlja u krik

U mrak me već vode slijepi konji sna

Tiho se topi mutni bakar godina

Dok tumačim zemlji svoj konačni oblik

Bolno sam svjetlo u grlu crne vode

Ptica bez krila u tamnici slobode

Sopstvena sjenka za grlo me hvata

Hoće li opet u neko gluho doba

Ko smrtni poziv iz tuđeg mračnog groba

Zlokobna  ruka tući u moja vrata

Jusuf Trbić