Piše: Dr. sci. Enver Išerić
Prema do sada objavljenim i dostupnim informacijama, Ustavni sud Bosne i Hercegovine je odlučujući o zahtjevu Kemala Ademovića, u vrijeme podnošenja zahtjeva predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti Odluke o promjeni namjene šumskog zemljišta i privremenom korištenju šumskog zemljišta u druge namjene Vlade Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 89/23 i 100/23; u daljnjem tekstu: Vlada FBiH), utvrdio da osporena odluka nije u skladu sa čl. I/1., I/2. i VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine. Utvrđeno je da je osporena odluka ništava i da prestaje važiti od dana objave te odluke u „Službenim novinama FBiH“
Ustavni sud je naložio Vladi FBiH i Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva da poduzmu odgovarajuće korake kojima će poništiti sve odluke i aktivnosti koje su utemeljene na osporenoj odluci.
Odlučujući o zahtjevu 13 poslanika Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti Odluke o načinu i uvjetima prodaje nekretnina u vlasništvu Republike Srpske koje se nalaze u okviru posebnog područja Jahorina javnim nadmetanjem – licitacijom („Službeni glasnik RS“ broj 114/23), Ustavni sud je utvrdio da osporena odluka nije u suglasnosti s odredbama čl. I/1., I/2. i VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine. Također je utvrđeno da je osporena odluka ništava i da prestaje važiti od dana objave te odluke u „Službenom glasniku RS“. Vladi Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vlada RS) i Ministarstvu trgovine i turizma Republike Srpske je naloženo da poduzmu odgovarajuće korake kojima će poništiti sve odluke i aktivnosti koje su utemeljene na osporenoj odluci. Ustavni sud je naglasio da je Vlada RS raspolagala državnom imovinom koja je pod zabranom raspolaganja i koja je u isključivoj nadležnosti institucija BiH.
Ovo je nesumnjivo jedna od najvažnijih odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, kojom se poništavaju odluke i radnje entitetskih vlada, odnosno kojom se nalaže vladama i nadležnim entitetskim ministarstvima da ponište sve odluke i radnje koje su utemeljene na osporenoj odluci.
Odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Njihovo neprovođenje predstavlja krivično djelo iz člana 239. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, kojim je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Značaj ove odluke Ustavnog suda je u tome što se odnosi na konkretne radnje entitetskih organa kojima se na neustavan i nezakonit način raspolagalo državnom imovinom.
Specifičnost odluka entitetskih vlada ogleda se u tome što su one u direktnoj suprotnosti sa ranijim odlukama Ustavnog suda kojim su kao neustavni proglašeni zakoni koji su uređivali pitanje državne imovine, ali i sa Zakonom o zabrani raspolaganja državnom imovinom.
Sada možemo postaviti pitanje zbog čega je došlo do ovakvog stanja kojim je državi Bosni i Hercegovini nanesena nemjerljiva materijalna šteta prouzrokovana odlukama entitetskih vlada.
Odgovor je, po mom mišljenju, vrlo jednostavan. Zbog toga što Tužilaštvo Bosne i Hercegovine nije pravovremeno poduzimalo radnje na procesuiranju odgovornih lica zbog neprovođenja odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i odluka visokog predstavnika koje se odnose na državnu imovinu.
Stavom (2) člana 239. propisano je da je za neprovođenje odluke Ustavnog suda odgovorno svako lice kojem je direktno ili indirektno naloženo da se ponaša suprotno odlukama Ustavnog suda, a osjećalo se prinuđenim da izvrši takav nalog, ali se ta lica mogu blaže kazniti.
To praktično znači da su, osim vlada i ministarstava koja su predlagala takve odluke, odgovorni i svi organi koji su davali mišljenja na prijedloge tih odluka, kao i stručne vladine službe, koje su dužne voditi računa o zakonitosti i ustavnosti odluka koje vlada donosi. A sve odluke odluke koje se predlažu i donose na vladi moraju biti usklađene sa pravnim sistemom, o čemu mišljenja daju i vladini uredi za zakonodavstvo.
Osim toga odgovornost snose i odgovorne osobe u zemljišnoknjižnim uredima koje su nezakonito i neustavno mijenjali zemljišnoknjižnog vlasnika, odnosno koje su državnu imovinu države Bosne i Hercegovine knjižili na pravna i fizička lica.
A takvih slučajeva je izuzetno veliki broj, i to na svim nivoima vlasti.
Ova djela, uz prijetnje otcjepljenjem entiteta RS i predlaganje „mirnog razdruživanja“ predstavljaju i napad na ustavni poredak, jer se na protivpravan način pokušavao promijeniti ustavni poredak Bosne i Hercegovine, koji je, između ostalog, zasnovan i na vlasništvu države Bosne i Hercegovine nad državnom imovinom. A državna imovina je osnov postojanja i funkcioniranja svake države, pa tako i Bosne i Hercegovine.
Za napad na ustavni poredak članom 156. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine propisana je kazna zatvora najmanje pet godina.
Osim krivičnih djela napada na ustavni poredak, i neizvršavanje presuda Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ovdje je očigledano da se radi i o krivičnom djelu zloupotrebe položaja i ovlaštenja, jer su prekoračene granice ovlaštenja čime je omogućeno drugim licima da pribave materijalnu korist, a istovremeno je nanesena nemjerljiva šteta za državu Bosnu i Hercegovinu.
Zbog toga je potrebno da Visoko sudsko i tužilačko vijeće naloži Tužilaštvu i Sudu Bosne i Hercegovine, da se svi ovi predmeti, koji se odnose na nezakonito raspolaganje državnom imovinom, stave u vrh prioriteta njihovog djelovanja, pa čak da se formiraju i posebni tužilački timovi na svim nivoima organizacije tužilaštava, koji bi detaljno ispitali sve slučajeve i procesuirali sva odgovorna lica.
Rezultat svih tih procesa bi morao biti poništavanje svih odluka i aktivnosti svih organa na svim nivoima organizacije vlasti, a koje se odnose na nezakonito raspolaganje i knjiženje državne imovine Bosne i Hercegovine.
Svakako izuzetno veliku odgovornost ima i Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, koje je, na osnovu ranijih odluka Ustavnog suda bilo dužno pripremiti i Parlamentarnoj skupštini predložiti zakon o državnoj imovini.
Krajnje je vrijeme da se rasprava o državnoj imovini iz Ustavnog suda premjesti u Tužilaštva i sudove.
Imajući sve navedeno u vidu, a posebno činjenicu da je Bosni i Hercegovini nanesena ogromna i nemjerljiva materijalna šteta zbog nezakonitog raspolaganja državnom imovinom, potrebno je da reagira visoki predstavnik koji bi morao, na osnovu svojih ovlaštenja koja proizilaze iz aneksa 10 Dejtonskog mirovnog sporazma, donijeti zakon o državnoj imovini zasnovan na Ustavu Bosne i Hercegovine i odlukama Ustavnog suda.
A Aneksom 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma propisano je, između ostalog da će visoki predstavnik „olakšati rješenje bilo kojih poteškoća koje nastanu provedbom civilnoga rješenja, ako visoki povjerenik prosudi da je to potrebno“.
(nap.ba)