Piše: Saud Grabčanović
Štetnost pijenja alkohola po ljudsko zdravlje i alkoholizam kao društveno zlo
Još od pradavnih vremena primijećeno je da prekomjerna upotreba alkohola izaziva ovisnost te da je štetna po zdravlje uživalaca i povećava rizik od mortaliteta i morbiditeta kod njih. U pijanom stanju alkoholičari su skloni verbalnom deliktu, vrijeđanju, fizičkom napadu, ozljedama i nasilju što ne pogađa samo pojedince, već i njihove porodice kao i širu zajednicu, utičući na zdravlje ljudi i na njihovu socijalnu sigurnost. Iz ovih, ponajprije socijalnih razloga, mnoge stare kulture i religije su strogo zabranjivale pijenje alkohola svome stanovništvu i svojim vjernicima. Danas najrigorozniju i najkompleksniju zabranu pijenja alkohola za svoje vjernike od svih poznatih svjetskih religija propovijeda islam. U islamu je za muslimana vjernika piti alkohol i u najmanjim količinama „haram“ ( od Allaha Dž. Š. zabranjeno). Međutim, i mnoge druge religije, uključujući i kršćanstvo, zabranjuju svojim vjernicima prekomjernu upotrebu alkohola i žigošu pijanstvo kao društveno zlo. U istoriji je bilo i kršćanskih zemalja u kojima je zakonom alkohol bio zabranjen i bila uvedena tzv.„prohibicija“- potpuna zabrana proizvodnje, prodaje i pijenja alkoholnih pića. Primjer za to su USA, u ovoj zemlji je tridesetih godina prošlog vijeka bila uvedena prohibicija. Međutim, ta zabrana je bila potpuno kontraproduktivna i besmislena. Jednostavno, u praksi, u demokratskom društvu kakvo je američko, ove mjere nije bilo moguće u praksi provesti do kraja. Cvjetala je ilegalna proizvodnja alkoholnih pića, ilegalni barovi su radili punom parom, a u Americi nikada nije bilo više kriminala, nasilja i ubistava, zemljom je zavladala mafija, pa je prohibicija bila vrlo brzo ukinuta. A kako su zabrane pijenja alkohola provođene u praksi u Bosanskom ejaletu – čitajte u nastavku ovog rada.
Istorija proizvodnje i tradicija pijenja alkoholnih pića u Bosanskom ejaletu
U Osmanskom Carstvu, u čiji je sastav više od 300 godina ulazila i naša Bosna i Hercegovina, kako sam već napomenuo, alkoholna pića su za muslimane bila strogo zabranjena po šerijatskim zakonima. Međutim, ti se zakoni među običnim muslimanima u Bosni nisu nikada do kraja poštovali, a to se najbolje vidi na primjerima zapisanih pritužbi kadijama širom Bosanskog ejaleta iz 16. i 17. vijeka. U to vrijeme su grupe Bošnjaka-muslimana podnosile tužbe kadijama širom Bosanskog sandžaka, a kasnije ejaleta, protiv pojedinih svojih susjeda muslimana koji piju ili proizvode alkoholna pića. Zahtijevali su u svojim tužbama da kadije dotična lica udalje iz njihove ulice ili će svi oni napustiti svoje kuće i imanja. Šerijatski sudovi su redovno donosili presudu u skladu sa šerijatskim zakonima po kojima je alkohol „haram“ za muslimane, te da optužena lica moraju napustiti gradske mahale u kojima su stanovala! Alkohol je inače u ta vremena bio zabranjen za muslimane u cijelom Osmanskom carstvu. Međutim, kršćanski stanovnici Carstva su bili izuzeti iz tih zakonskih uredbi. Njima je bila dozvoljena proizvodnja i konzumiranje alkoholnih pića u njihovim domovima, crkvama i posebnim objektima zatvorenog tipa tzv. „mejhanama“ ili „krčmama“. U Osmanskom carstvu je kršćanima bila dopuštena i ograničena trgovina alkoholnim pićima. O tome nam danas govori jedan dokument iz 17. vijeka koji potiče s teritorije grada Temišvara, koji je tada bio u sastavu Osmanskog carstva. Tadašnji Temišvar je velikim dijelom bio naseljen Bošnjacima koji su se tu naselili nakon osmanskih osvajanja Banata i Erdelja (Transilvanije). Oko 1666. godine temišvarskom sudu pristupila su sedmorica građana kršćana zbog regulisanja pitanja točenja alkoholnih pića u Temišvaru. Oni su pred sudom izjavili da ima pojedinaca koji ne poštuju stari običaj o točenju alkoholnih pića po redama i da ostali krčmari trpe velike štete. Zbog toga su prisutni krčmari dali pristanak da svaki od njih prodaje alkoholna pića u određenim gradskim četvrtima u redama i u određenim količinama. Ukoliko neki krčmari ne budu izvršavali svoje obaveze, da organi vlasti dotično lice kazne i prinude ga da drugom krčmaru nadoknadi štetu. Zakon po kojem su kršćani slobodno ali ograničeno mogli konzumirati alkohol i prodavati ga, pogodovao je njegovoj zloupotrebi. Naime, u praksi su u ta vremena Bošnjaci-muslimani mogli potajno od kršćana kupovati alkoholna pića i slobodno ih piti u svojim domovima! Takođe, u ta vremena su mnogi muslimani potajno posjećivali kršćanske mejhane i krčme i tu se opijali uz zabavu sa „lahkim“ ženama .
(Nastaviće se)