Od konzulata Slovenije do banjalučke autobuske stanice, koja je na marš ruti veselih nacionalističkih koledara, vodi trasa bijega iz ovog bh. entiteta.
Piše: Dragan Bursać
Bježe ljudi glavom bez obzira. Bježe bilo gdje, što dalje od ovog ludila, od ove manifestacije pukog nacionalističkog izolacionizma, koji je sam sebi svrha, koji ždere ljudske živote milion ljudi, zarad sreće onih 5.000.
Kome se ne sviđa, nek’ ide odavde
Na svaki kritički osvrt o katastrofalnoj ekonomskoj situaciji u bh. entitetu Republika Srpska, prosječan srBski nacionalista izgovara gore boldiranu rečenicu. Ona je kao neka univerzalija, kao kanon koji pokriva širok značenjski horizont. Od etničkog čišćenja devedesetih, preko protjerivanja neistomišljenika i ljudi koji su se borili za pravni sistem u prvoj dekadi 21. vijeka, pa do tjeranja ono nešto obrazovanih u zadnjoj petoljeci. I tako je “kome se ne sviđa, nek’ ide odavde” potpuno očistila RS od svih vrijednih ljudskih potencijala. Pa je, na koncu, kao kancer, ova ksenofobična mantra počela da izjeda i same nacionaliste. Jer, vidite, kada bacite ovakvu jednu kletvu na sve drugo i drugačije od vas, ona vam se kao bumerang vrati.
Samo u jednoj sedmici, u jednom danu, autobusima se put Slovačke trbuhom za kruhom zaputilo 120 ljudi iz Banjaluke. I, da se razumijemo, nije to samo Banjaluka i nisu to samo Banjalučani. To je opšta bh. dijagnoza, ali nigdje kao ovdje ne vlada takav retorički disparitet o “tlu koje ekonomski napreduje” i formalno logički, gotovo kataloški uvid u svu bijedu kontejnerskog tipa koja hara ovim bh. entitetom.
Neće imati ko ekser da zakuca
Svi oni idu u pohode mitskoj zemlji blagostanja, u pohode Slovačkoj, dijelu one Čehoslovačke kojoj smo se posmješljivo smijali na ljetovanjima osamdesetih, vjerujući kako čitavu tu zemlju možemo kupiti za legendarnih “par črvenih”. A, sad… I staro, i mlado, od 19 do preko 65 godina, ide u korporativno roblje. Jer… Jer je situacija takva da se prosječnom stanovniku RS-a isplati 12 sati dnevno robovski crnčiti za 500-600 eura mjesečno. Za mizeriju za koju niti jedan Slovak ne da ne može, nego zakonski i ne smije raditi. Eto, to je narodu Dodikova borba dala.
Mnogi se bune, kažu da u manjem, ali “bogatijem” entitetu neće uskoro imati ko ekser da zakuca. Objektivno, što su ga kucali, kucali su. Ostalo je samo jedno. Iskucati i sklepati novu binu za proslavu izmišljenog dana RS-a, ustavno nepostojećeg praznika i, to je to. Zatvaraj objekat!
Za one koji nisu iz Banjaluke i ovog 9. januara opet će se odigrati, odšetati i odpričati nekakva parada-šarada. Skup mažoretkinja, vatrogasaca, poštara, policajaca i, moguće, (opet) ruskih bajkera. Karneval u sivom kreće od Pozorišta i završava mimohod ispred hotela “Palas”. Nekih 300 metara arhitektonskog mutiranog miksa Crvenog trga i Mrduše Donje. Nesumnjivo, biće tu, doduše na bilbordima, na majicama i zastavicama, i “srpskih heroja” Radovana Karadžića i Ratka Mladića, biće uživo i Milorad Dodika i svite mu, barem one koja mora doći po naređenju. Ali, biće i neko drugi.
Sudbina il'”čudo, šta li je”, što ‘no reče Čola, tek u suprotnom smjeru, od konzulata Slovenije, koji je preko puta hotela “Palas”, pa do autobuske stanice, koja je na marš ruti veselih nacionalističkih koledara, vodi trasa bijega iz RS-a. Kontraparada. Tom trasom svi oni gore pomenuti nevoljnici napustili su RS. Radna dozvola, pa na autobus za Sloveniju, Slovačku, Češku…
Ne moraš ni doći, samo šalji pare
I, eto, kako se to udesi. Na trgu ispred “Boske” susrešće brat brata, komšija komšiju, mladić djevojku… Jedni će u promrzlim rukama držati iskrzane zastavice RS-a kineske proizvodnje, a drugi pasoše sa radnim dozvolama. Pogledaće se. Svaki domoljub bi dao i onu zastavicu i prateću opremu, ma dao bi i uhljeb-radno mjesto koje se topi i kruni za radnu dozvolu slovačku. Pa da i on okrene stražnjicu opskurnoj paradi i Dodiku. Ali, ne može. Krediti, obaveze, sitna djeca, stranački spiskovi…
A, gore sa tribine, kao Viserijonovič Josif, promatra Dodik susret ova dva svijeta. Tako ista. Po svemu ista, samo u malom prostornom raskoraku. Gleda ih i smijulji se. Jer, znate kako, ne vidi nikakav problem ni Dodik, ni svita mu što ova bijeda od entiteta ostaje bez radne snage. Sve dok su oni uredno upisani u glasačke spiskove, nema brige. A i jeste 2018. izborna godina, godina kada i mrtvi i oni koji ne žive ovdje ustaju i glasaju. Po pravilu, za one na vlasti. Pa je Dodik postigao nemoguć san jadranskih turističkih stanodavaca-pošalji pare, a na ljetovanje ne moraš ni doći. Što bi u ovom slučaju značilo – samo vi idite, dok nevidljivi glasate i šaljete pare koje se upumpavaju u moj sistem, daleko vam lijepa Bratislava.
I možda bi se kakva paranoična dušica zapitala, a šta Boga ti ako se i ovi barjaktari, ovi poštari, mažoretkinje i vatrogasci ne dosjete, ne pobacaju ocile, sveta znamenja, fotografije Mladića i Karadžića na zemlju i ne daju nogama vjetra put bratskih Katovica ili Brna? Neće da može, reče lik domaćeg celuloidnog opšteg mjesta. I zaista, kako stoji u zvaničnoj izjavi novinskoj agenciji Srna, pripadnici službe obezbjeđenja – policija Kazneno-popravnog zavoda Banjaluka učestvovaće u svečanom defileu 9. januara u Banjaluci u okviru proslave dana RS-a. Da se ne bi spekulisalo, ovo je izjavio direktor ove ustanove Goran Selak. Prema tome, uz navedene mažoretkinje, i sve ostale, paradiraće i čuvari zatvora. I to pravi obučeni čuvari zatvora. Koji znaju prepoznati i razlikovati civila od osuđenika, razbojnika od poštenog insana i, što je najvažnije, bjegunca od skrušenog zatvorenika.
Koga će hapsiti čuvari zatvora
I, da se razumijemo, većina stanovništva zatvora “Republika Srpska” još uvijek je na nivou poštenih zatočenika koji ne bježe. Od Bosanskog Novog do Trebinja. Većina sužanja u kreditnim bukagijama sa mjesečnim nadnicama od 200 eura još nije digla nekakvu pobunu. No, kako vidimo po podacima sa početka priče – bježe. Bježe ljudi glavom bez obzira. Bježe bilo gdje, što dalje od ovog ludila, od ove manifestacije pukog nacionalističkog izolacionizma koji je sam sebi svrha, koji ždere ljudske živote milion ljudi, zarad sreće onih 5.000.
Bježi narod iz sistema zatvora znanih kao “Bosna i Hercegovina”, koji čine zatvor “Republika Srpska”, zatvor “Federacija Bosne i Hercegovine” i zatvorčić “Brčko distrikt”. A samo u zadnje četiri godine pobjeglo je i na sigurno se smjestilo prema zvaničnim podacima preko 150.000 ljudi. I onda se pitate šta će u svoj ovoj karnevalskoj menažeriji i jedinica čuvara zatvora. Ma neće oni hapsiti bijedu što joj se od hladnoće trese i tamni ruka koja drži original kinesku zastavu izmišljene Republike, koju niko ne zove Srpska. Ne. Njih je strah da ne pobjegne kakav konobar, kuhar, vozač ili batler koji opslužuju binu i ljudstvo joj za nepostojeći praznik.
A bina će stajati svima, pa i zdravom razumu, u inat. Kome se ne sviđa, neka ide odavde, odjekivaće se nasnimljene matrice po praznim trgovima i ulicama iz prašnjavih zvučnika. Samo, plašim se da će sa zadnjim bjeguncima iz zatvora “RepublIka Srpska” otići i upravnici apsane. No, njihove destinacije su negdje dole južnije na Mediteranu.
(Izvor: Al Jazeera)