Poznate bijeljinske begovske familije i njihovi posjedi
Piše: Saud Grabčanović
Pašići
Porijeklo i rodoslov begovske familije Pašić
Pašići su bili najmoćnija i najbogatija bijeljinska begovska familija a predstavljali su i jednu od najbogatijih begovskih familija u Bosni i Hercegovini u drugoj polovici 19. vijeka, kao i do kraja Prvog svjetskog rata, sve do 1918. godine. Bijeljinski begovi Pašići vode porijeklo od zvorničkih Fidahića. Bijeljinski Pašići nemaju nikakve rodbinske veze sa tuzlanskim Pašićima, kao i nekim drugim familijama u BiH koje nose isto prezime. Prezime Pašić dobili su po Ali-paši Fidahiću II, kapetanu Zvorničke kapetanije sa početka 19. vijeka, čiji su oni izravni potomci. On je bio veliki prijatelj i saborac Husein-bega Gradaščevića u neuspjeloj Bosanskoj buni, sa kojim je 1832. godine prebjegao u Austriju u Osijek, a odatle su nakon amnestije zajedno otišli u Istanbul. Ali-paša Fidahić se nakon pokoravanja sultanu i pomilovanja vratio početkom 1835. godine u Bosnu, ali ne u Zvornik, nego u Bijeljinu, gdje je bio postavljen za muteselima i gdje je živio do 1836. godine. Ali-paša je u okolini Bijeljine imao velika porodična imanja koja je naslijedio od svojih predaka, ponajviše od svog pra-pra djeda slavnog gazi Mehmed-bega Fidahića, koji se istakao u Banjalučkom boju i odbrani Bosne u ratu sa Austrijom od 1737. do 1739. godine i zato je bio od sultana nagrađen velikim posjedima u tada oslobođenoj Semberiji. Nakon nove neuspjele pobune protiv sultana i njegovih reformi, Ali-paša Fidahić je sredinom 1836. godine uhapšen u Bijeljini i prognan na Kipar, gdje je 1845. umro u starosti od 44 godine. U Bijeljini je sagradio prostranu kuću-dvorac, a njegovi potomci prozvali su se po njemu Pašićima. (H. Kreševljaković: Kapetanije, str. 203). Na slavnog Ali-pašu nas je do prije tridesetak godina podsjećao njegov dvorac u centru Bijeljine, preko puta bijeljinskog Velikog parka. Taj istorijsko-kulturni spomenik je divljački srušen u toku posljednjeg rata, u vrijeme kad su bijeljinski Bošnjaci bili ubijani i protjerivani od strane srbo-četničkih fašista, a svi njihovi istorijsko-kulturni i vjerski objekti u gradu planski i sistematski uništeni. Nakon smrti Ali-paše njegovi najbliži srodnici koji su živjeli u Bijeljini promjenili su prezime u Alipašići, da bi se kasnije nazvali samo Pašići i po ovom prezimenu su poznati do dan danas. Potomci Ali-pašinog amidžića Mahmuda, koji je bio bijeljinski muteselim nakon Ali-pašinog hapšenja i progona, nisu mijenjali svoje prezime, pa su kao Fidahići nastavili živjeti u gradu paralelno sa svojim rođacima Pašićima! Stariji Ali-pašin sin Mehmedali-beg je bio istaknuti bošnjački feudalac koji je imao vidnog učešća u sukobu bošnjačkih begova sa Portom. ( B. Gavranović, BiH 1853-1870, str 123).Najmlađi sin Ali-paše Fidahića, Jusuf-beg Fidahić Alipašić, aktivno je učestvovao u oružanom otporu Bošnjaka protiv austrougarske okupacije BiH 1878.godine u odredima muftije Vehbije Šemsekadića. Ove su bošnjačke gazije uspjele pod Donjom Tuzlom poraziti elitnu austrougarsku 20. diviziju koju je vodio general Capari i natjerale su je na bijeg i povlačenje prema Doboju. (M.Grabčanović, Bijeljina i Bijeljinci, Tuzla 2006., str.150). Jedan dio članova ove porodice je zadržao svoje staro prezime Fidahići i sa tim prezimenom je nastavio živjeti u Bijeljini. Najpoznatiji članovi ove porodice koji su zadržali staro prezime su bili Asim-beg Fidahić, kojeg su 1945. godine streljali partizani pod izgovorom da je bio kvisling, a drugi je njegov unuk Asim Fidahić kojeg su 1992. godine u vrijeme agresije na Republiku BiH u Bijeljini ubili srpski četnici.U doba austrougarske vladavine predstavnici ove porodice igrali su u društvenom i u političkom smislu vrlo važnu ulogu. Bili su uglavnom opoziciono politički orijentisani. Posebno su bili značajni : Osman-beg Pašić, zastupnik u Bosanskom saboru, zatim Ali-beg, Derviš-beg, Haki-beg i Zija-beg Pašić. Ali-beg Pašić je bio jedan od vodećih begova u Bijeljini. U jednom svom izvještaju kotarski predstojnik okarakterizirao ga je kao čovjeka koji je u političkom smislu stalno igrao dvostruku igru. Tu i tamo činio je ustupke vlastima, iskazujući se lojalnim Vladi, ali je kotarski predstojnik stekao uvjerenje da pripada radikalnoj opoziciji, tim prije što su njegovi prijatelji Derviš-beg i Osman-beg Pašić, Muharem-beg Salihbegović, Zija-beg Salihbegović i neki drugi, koji su se još pod kraj austrougarske vladavine izjašnjavali kao Srbi muslimanske vjeroispovijesti i održavali pritom čvrste kontakte sa radikalnim srpskim strankama. Prema policijskim izvještajima: „Omerbeg Salihbegović, šef ove brojne begovske porodice uložio je puno truda da odvrati Pašiće od takvog ponašanja i mišljenja, ali je to bilo bezuspješno, pa je sam Omer-beg morao popustiti i približiti Ali-begu Pašiću u ovakvom razmišljanju“. I u Kraljevini Jugoslaviji su Pašići bili poznati kao istaknuti političari, a među njima je svakako bio najznačajniji Murat-beg Pašić koji je dugo vremena bio gradonačelnik Bijeljine. Drugi svjetski rat ga je zatekao na toj funkciji koju je i dalje nastavio obavljati i pod vlašću kvislinške NDH. Streljali su ga partizani na kraju rata pod optužbom za kolaboraciju sa ustaškim režimom. Murat-beg Pašić je za vrijeme svog života u Bijeljini izgradio svoju prelijepu vilu koja i danas postoji i koja se nalazi uz zgradu bijeljinskog kina (nekadačnje kino „Radnik“), na samom uglu ulice, preko puta bijeljinskog velikog parka. U Titovoj Jugoslaviji Pašići su bili „zabilježeni“ kao „narodni neprijatelji“, pa je njihov udio u političkom i javnom životu te države bio minoran. Iz tog vremena možemo posebno izdvojiti Bakir-bega Pašića advokata, koji se preselio iz Bijeljine u Tuzlu, gdje i danas živi.
Begluci Pašića:
Posjedi porodice Pašić nalazili su se, uglavnom, na prostoru kotara Bijeljina. Karakteristika njihovih zemljišnih posjeda su prostrani begluci i velika koncentracija kmetskih selišta. Mi danas nemamo podataka o preciznoj strukturi begluka Pašića. Ali-beg Pašić, Jusuf-begov sin, posjedovao je 5.473 dunuma begluka, dok je Osman-beg, Muhamed-begov sin, posjedovao 2.998 dunuma begluka. Pritom, dio Ali-begovog begluka nalazio u Smiljevcu i Batkoviću, dok je dio Osman-begovog begluka bio u katastarskoj općini Bijeljina (oranica zvana Grmić površine 511,020 dunuma je sredinom 1920. gruntovno prepisana na Osman-begovu djecu. U selu Kovanluku su Pero i Marko Lukić iz Kovanluka pokušali nakon Prvog svjetskog rata dobiti 36,800 dunuma ovog begluka, ali nisu uspjeli, “jer nemaju 10-godišnji uvjet”. Osim Ali-bega i Osman-bega Pašića, begluke su imali još i hadži Muharem-beg, Ahmed-begov sin, u katastarskoj općini Čađavica Gornja 36,310 dunuma koje je hadži Muharem-beg prodao Mići Todoroviću, dok je dio begluka u Crnjelovu pripadao Ahmed-begu Pašiću. Pašići su imali i begluk u Velinom Selu. 42,335 dunuma begluka u vlasništvu Mehmedali-beg Pašića nakon Prvog svjetskog rata tražio je Milan Gligić iz Velina Sela). Haki-beg Pašić iz Bijeljine imao je beglučke posjede u katastarskoj općini Bijeljina, što nam je poznato na osnovu činjenice da je Salko Ćatić iz Bijeljine nakon Prvog svjetskog rata tražio jednu Haki-begovu njivu zvanu Ciganlija, površine 63,800 dunuma, “jer je radi od 1901. godine u kmetstvu. Ovo je još više ojačalo begovsku partiju. (ABiH, ZMF, Pras. 381/1903; O djelovanju Osman-bega Pašića vidi također: ABiH, ZMF, Pras. 905/1906; ABiH, ZMF,Pras. 1162/1909.) 451 Jusuf-beg Pašić imao je begluk u selu Glogovcu, kotar Bijeljina. On je na svom imanju u Glogovcu naselio pretke bijeljinskih bošnjačkih porodica : Arifoviće, Ferhatoviće i Danoviće, koji su se doselili iz Foče i Hercegovine 1878.godine u naš kraj.
(Nastaviće se)