Piše: Saud Grabčanović
Bijeljinski Jevreji u radničkom i komunističkom pokretu
Bijeljinski su Jevreji bili veoma aktivni učesnici u radničkom pokretu koji su organizirali komunisti nakon Prvog svjetskog rata u Kraljevini Jugoslaviji. Zabilježeno je da je još 1920. godine u komitet mjesne organizacije SRPJ (komunista) bio izabran Jevrej Mošo Montiljo. Jevrejska srednjoškolska i studentska omladina iz Bijeljine je dala značajan doprinos u radu naprednog Udruženja jugoslovenske akademske omladine, koje je u Bijeljini i okolini, u vremenu od 1928. godine, održalo oko 50 predavanja, priredilo više književnih večeri i drugih kulturnih manifestacija. Potpisnici Otvorenog pisma BiH studentske omladine iz decembra 1937. godine i Trećeg otvorenog pisma povodom nastupajuće ratne opasnosti od 1.12.1939. godine bili su Jevreji iz Bijeljine: Kabiljo Elijas, Violoni Dinko, Perera Isidor i Hajon Judita.
(Građa o djelatnosti KPJ u B i H 1921 -1941, Sarajevo 1971, str. 453-471.)
Jevrejsko groblje u Bijeljini
Od bijeljinskih Jevreja je danas u gradu ostalo jako malo toga što nas podsjeća na njih. O njihovom postojanju i životu u Bijeljini danas svjedoče njihove kuće i njihovo groblje koje je uređeno tek 2005. godine, pola vijeka nakon Holokausta! Bijeljinski Jevreji su u blizini grada podigli svoje groblje oko 1860. godine. To groblje se nalazi u blizini raskrsnice na brčanskoj malti, preko puta muslimanskog harema. Nekada se u njegovoj blizini nalazila fabrika namještaja Šipad-Stolar. Prije Drugog svjetskog rata to groblje je imalo površinu od oko 1000. m2. Pošto je skoro kompletna jevrejska populacija u gradu Bijeljini stradala u Holokaustu, u Titovoj Jugoslaviji se o tom groblju uopšte nije vodilo računa. Susjedi koji se graniče sa tim grobljem su ga vremenom uzurpirali, pa ono danas ima površinu od 460 m2, gdje se nalazi oko 75 grobova, a većina je iz XX vijeka. Spomenici koji se tu nalaze su oštećeni. Prema podacima iz matičnog ureda u Bijeljini posljednja osoba je sahranjena na ovom groblju 1940. godine. Šta se desilo sa grobovima koji su se nalazili na uzurpiranom dijelu ovoga groblja, možemo samo pretpostavljati. Vandali su godinama skrnavili ovo groblje, a bijeljinski privatnici kamenoresci su po noći krali i odnosili skupocjene mermerne spomenike iz tog groblja. Ja se vrlo dobro sjećam tog groblja kako je izgledalo početkom 60-tih godina prošloga vijeka, dok ga vandali nisu uništili. Groblje je bilo svo zaraslo u šikaru, ali su se mogli lijepo vidjeti prelijepi spomenici od skupocjenog mermera, najčešće crne boje, ali ih je bilo izrađenih i od mermera bijele, kao i od ružićaste boje. Na svim tim spomenicima su bili uklesani samo natpisi sa imenima pokojnika i njihovim generalijama i to sve hebrejskim alfabetom, slika pokojnika nije bilo, sve u skladu sa hebrejskom vjerom. Taj dio groblja sa tim prelijepim spomenicima je bio noviji, ja mislim da su se tu sahranjivali bijeljinski Aškenazi Jevreji, koji su imali njemačko porijeklo i koji su se kasnije doselili u naš grad. Taj se dio groblja nalazio na desnoj strani gledano sa ulice. Na lijevoj strani se nalazio stari dio groblja sa tradicionalnim sefardskim nadgrobnim spomenicima koji nisu bili tako raskošni, bili su jednostavni i isklesani od bijelog krečnjaka i podsjećali su na bogumilske stećke. I na njima su bili isklesani natpisi hebrejskim alfabetom. Mislim da je ono što danas vidimo taj stariji i artefaktima siromašniji dio groblja, a onog dijela sa skupocjenim i prelijepim spomenicima nema više nigdje! Kada sam ovo groblje posjećivao krajem osamdesetih godina prošloga vijeka, na moje veliko iznenađenje, na njemu više nije bilo onih lijepih mermernih spomenika kojih se tako dobro sjećam! Jednom prilikom kada sam posjećivao srpsko pravoslavno groblje u Pučilama slučajno sam primjetio na poleđini jednog mermernog spomenika jedva razgovjetne obrise hebrejskog alfabeta! Nisam vjerovao svojim očima u ono šta vidim, pa sam pitao prijatelja koji se tu zadesio da li i on vidi što i ja. Prijatelj mi je dao potvrdan odgovor. „Majstor“ razbojnik izgleda nije dobro prebrusio ploču, pa se nazirao originalni natpis sa imenom i podacima pravog vlasnika! Sa duge strane ploče je stajalo ime nekog našeg komšije Srbina iz Bijeljine sa njegovim podacima i slikom. Pri dnu spomenika je stajao potpis jednog tada veoma poznatog bijeljinskog kamenoresca koji je radio taj spomenik, a imao je radnju kod stare željezničke stanice, vrlo blizu jevrejskog groblja! On je odavno je mrtav.
(nastaviće se)
