Piše: Saud Grabčanović
Uvod
Period austrougarske okupacije naše zemlje danas se posmatra kao vrijeme kada je Bosna i Hercegovina doživjela veliki privredno-ekonomski procvat, a njeno stanovništvo veliko blagostanje. Ta konstatacija o blagostanju i ekonomskom procvatu nije daleko od prave istine! Neosporna je činjenica da je naša siromašna i tada veoma zaostala zemlja doživjela veliki ekonomsko–kulturni napredak i blagostanje u periodu vlasti Habzburške monarhije na ovim prostorima, i to najveći do tada u svojoj hiljadugodišnjoj istoriji. Za to vrijeme izvršena je velika industrijalizacija i modernizacija naše do tada veoma zaostale agrarne zemlje. Izgrađeni su moderni putevi, željezničke pruge, mnoge fabrike, otvoreni su rudnici, električne centrale, plinare, ambulante i bolnice, škole, fakulteti, pozorišne zgrade, bioskopi, zgrade državne uprave, banke, hoteli, banje i druge privredne i društvene institucije, te razni drugi infrastrukturni objekti. Takođe su podignuti i mnogi novi i moderni vojni objekti i kasarne u cijeloj BiH. Širom BiH su podignute mnoge prelijepe javne i stambene građevine, te novi vjerski objekti, najviše katoličke katedrale…Ti objekti iz austrougarskog perioda i danas ukrašavaju naše gradove. U vremenski dosta kratkom periodu od samo četrdeset godina Austro-Ugarska je u Bosni i Hercegovini izgradila stostruko više objekata nego Osmansko carstvo za cjelokupan period svoje vladavine nad ovim prostorima, koji je trajao oko 400 godina! Zato u našoj Bosni i Hercegovini, posebno među Bošnjacima, danas postoji uvjerenje da nam je pod Austro-Ugarskom sve bilo „potaman! Međutim, ta konstatacija nije tačna. Mi potpuno zanemarujemo činjenica da je Austro-Ugarska ipak bila samo jedna nama strana okupaciona sila i da su Austrougari, primjereno tom vremenu, činili sve da narode koje su držali po svojom vlašću učine lojalnim. Istina, donekle se ta naša konstatacija da nam je „pod Švabom bilo sve potaman“ može razumjeti. Period vladavine Austro-Ugarske nad Bosnom i Hercegovinom je predstavljao za njene stanovnike nevjerovatan napredak o kakvom se nije moglo ni sanjati. U početku su muslimani očekivali da će im nova kršćanska vlast donijeti velike nevolje i ugroziti njihovu privatnu svojinu, te ljudska i vjerska prava. Posebno se strahovalo od „švapske“ odmazde zbog velikog otpora koji su Bošnjaci pružili okupacionim trupama i značajnih gubitaka koje su Austrougari imali u tim borbama. Zato je period od 1878. godine predstavljao krizno razdoblje za Bošnjake. U tom periodu je došlo do veoma velikog iseljavanja muslimanskog stanovništva u Tursku, uključujući posebno intelektualce. Računa se da se u to vrijeme iz Bosne i Hercegovine iselilo oko 300.000 Bošnjaka u Tursku! Razlog ovom iseljavanju je ležao u činjenici da su se Bošnjaci u to vrijeme još uvijek smatrali “ostatkom” Osmanskog carstva i da im zato nema života pod kršćanskom vlašću. Ovo iseljavanje je posebno negativno uticalo na stvaranje nacionalnog disbalansa na štetu Bošnjaka u BiH, kao i na obrazovni i kulturni život Bosne. Međutim, vrijeme je pokazalo da su bojazni i strahovi kod Bošnjaka od terora novih vlasti bili potpuno besmisleni i neopravdani. U vrijeme kada je okupirala našu zemlju Austro-Ugarska je predstavljala modernu sekularnu kapitalističku državu konfederalnog tipa, u kojoj su ljudska i vjerska prava svim njezinim građanima bila ustavom zagarantovana. Ovakav, potpuno neočekivan human i ljudski odnos novog okupatora, bez imalo revanšizma prema muslimanima, za naš narod je predstavljao veliko iznenađenje. Zahvaljujući mudroj politici nova vlast je za vrlo kratko vrijeme dobila velike simpatije kod Bošnjaka i oni su ovu novu vlast prigrlili kao svoju. Posebno su novi okupatori bili oprezni u odnosu prema bošnjačkom begovatu-osmanskim feudalnim gospodarima zemljišnih posjeda na kojima su radili kršćanski kmetovi. Uprkos činjenici da je kmetstvo u Austro-Ugarskoj ukinuto još daleke 1848. godine, zbog „mira u kući“, nove su vlasti odustale od agrarne reforme i ostavile su posjede bošnjačkoj eliti da bi je na taj način pridobili na svoju stranu. Pozitivno gledanje na austrougarsku okupaciju leži i u činjenici da se “ni sa kim historija nije našalila kao s Bosnom”, kako to kaže Meša Selimović. On još kaže: “To je tako jer su kasniji vladari u BiH uvijek bili puno gori od onih prethodnih“! Ali, za razliku od Bošnjaka, nisu svi građani Bosne i Hercegovine blagonaklono gledali na ono što je radila “kraljevina i carevina” na ovim prostorima za vrijeme svoje 40-godišnje vladavine, posebno pripadnici srpskog naroda. Ja ću u ovom mom radu, u dijelu koji se odnosi na aneksiju BiH iz 1908.godine, prezentirati jedan originalni dokument koji se odnosi na tajni sporazum koji su sklopile dvije carevine: Osmansko carstvo i Austro-Ugarska. Ovaj nam dokument pokazuje da Bosna i Hercegovina te godine nije bila potpuno besplatno anektirana. Našu zemlju je te godine Osmanski sultan prodao Austro-Ugarskoj za desetak tona zlata. Ovaj dokumenat predstavlja dokaz te podle prodaje, a dokazuje i da je po današnjim međunarodnim standardima Bosna i Hercegovina pravno još uvijek dio današnje republike Austrije, koja je pravni nasljednik K&K Monarhije !
(Nastaviće se)