Piše: Saud Grabčanović
Vladavina Džezar Ahmed-paše u Šamu
Iz Akke je Ahmed-paša sljedećih 29 godina gospodario šamskom političkom scenom. Godinu dana nakon dobijanja titule paše ,1776. godine, Ahmed-paša postaje i valija cijelog ejaleta Sajde (Sidona). Odmah je prenio sjedište ejaleta iz Sajde u Akku. Njegovo namjesništvo nad ejaletom Sajda je trajalo neprekidno sve do njegove smrti 1804. godine. U periodima :1782-1783, 1784-1788, 1790-1795, 1798-1799, 1803-1804. ejaletom Sajda su u njegovo ime upravljali njegovi službenici . U čak pet navrata, ukupno oko 12 godina, bio je i valija Damaska (1782-1783, 1784-1788, 1790-1795,1798-1799, 1803-1804). Skoro pa cijeli period namjesništva u Akki upravljao je i beglerbeglukom Tripoli u Libanonu, preko svoga predstavnika. Smirio je pobune u Libanu, Jordanu i Palestini. Zbog ovih velikih uspjeha sultan ga je imenovao za guvernera Damaska. Iako su ga se vlasti u Istanbulu bojale i vjerovale da je njegov krajnji cilj da bude neovisan od carstva kao njegov bivši gospodar u Egiptu, Bošnjak Džezar (Cezzar ) Ahmed- paša je uspio osigurati poziciju guvernera Damaska u nekoliko različitih perioda. Njegov najduži staž na toj poziciji je bio u trajanju od 1790. do 1795. godine. Džezar Ahmed- paša je uspio pokoriti buntovne Druze iz Šija klana u južnom Libanu, koji su se bavili hajdučijom i napadali i plajačkali karavane i carske službenike. Na ovaj je način Džezar uspio otvoriti puteve za bezbjedan i nesmetan protok robe i poreza sa Bliskog istoka ka Istanbulu. Uprkos podozrenjima i sumnjičavostima iz prijestolnice, Džezar Ahmed -paša je napravio najviše dobra za Istanbul, što je bio presudni faktor njegovog napredovanja. Ipak, sultan i Visoka porta su i dalje bili veoma sumnjičavi, pa su ga pokušavali ukloniti sa vlasti kad god je to bilo moguće. Osjećajući svoju ranjivost, Džezar (Cezzar ) Ahmed paša je odlučio ostati u jakoj utvrdi Akki čak i kada je proglašen guvernerom Damaska. U Damasku je rijetko boravio i to samo po službenoj dužnosti, jer se u njemu nije osjećao sigurnim. U ta vremena su u Siriji politikom dominirali ajani iz poznatih lokalnih plemena i porodica. On je kao stranac i ne-Arap u tome bio autsajder. Uprkos činjenici da je bio stranac –Bošnjak bez velike porodice ili plemena koje bi ga podržavalo, Džezar Ahmed-paša je uspio da se održi na vlasti . To je uspio prije svega zahvaljujući tome što je imao veliku podršku i pomoć od strane egipatskih Mameluka sa kojima je uspostavio dobre odnose i veze još dok je živio u Egiptu. Zahvaljujući tome, Džezar je uspio nametnuti svoju vlast i Mamelucima u Akki koji su tako bili podređeni njemu i pod njegovom komandom, kao njegova lična garda. Pored Akke, Džezar Ahmed- paša je povremeno upravljao Tirom i Tripolijem. Naučivši iz grešaka Zahir el-Omera, Džezar je shvatio da će se održati na vlasti ukoliko je u dobroj milosti sa sultanom i njegovim sudom. U vrijeme kada je obavljao vlast u Šamu imao je dva glavna rivala koji su mu željeli oteti vlast : porodicu al-Azm, čiji su članovi često bili guverneri Damaska, i porodicu Shihab u libanskim planinama. Iako su te dvije porodice radile udruženo protiv Džezar Ahmed- pašine političke moći, on se uspio održati na vlasti uz pomoć mamelučke garde i velikog bogatstva. Džezar Ahmed-paša Bošnjak je tako postao najjača politička ličnost u Siriji u posljednjoj četvrtini 18. vijeka i na tom položaju je ostao sve do svoje smrti.
Ahmed-pašina vladavina jeste bila stroga i surova, ali i stabilna. Iako većina izvještaja zapadnih kršćanskih pisaca i arapskih pisaca sadrže laži i zlonamjerna pretjerivanja u pogledu Ahmed-pašinog surovog načina uprave, ipak postoji dovoljno objektivnih dokaza koji ukazuju da je Ahmed-paša uistinu bio vrlo surov vladar. Štaviše, Ahmed-paša je bio svjestan negativnog stava zapadnog javnog mnenja prema njemu. Tako je Pijer Žober (Pierre Jaubert) (1779-1847), koji je bio Napoleonov tumač (dragoman) tokom egipatsko-šamske kampanje, zapisao, između ostalog, sljedeću Džezarevu izjavu: „ Oni govore da je Džezar surov i barbar, ali on je samo pravedan. Kako bi se namjesnikovalo ljudima u ovoj zemlji, pojedinac ne može da bude previše žestok. No, ako ja udarim jednom rukom, to nadoknađujem drugom. Na takav način sam održao vlast trideset godina, uprkos svima, punu vlast svih zemalja između rijeke El-Asi (Oronta) i ušća rijeke Jordan.“ Ahmed-paša je bio dalekovidan. On je iznašao način na koji će vladati trusnim područjem u burnim vremenima. Uočio je slabost osmanske centralne vlasti, te njenu nemogućnost da ubere poreze, ali isto tako i njenu želju za nekim namjesnikom koji se neće buniti protiv centralne vlasti, pa makar vladao i samovoljno, a koji će u isto vrijeme omogućiti nesmetan protok poreza do Istanbula. Vidio je i kako međuplemenske i međuporodične razmirice štete ne samo napretku carstva, već i regiona, te kako bi čvrsta ruka, pogotovo nekoga stranca, koji će time što je tuđin biti operisan od lokalnih intriga ajanskih porodica, mogla doprinijeti generalnom napretku carstva. Takođe, primijetio je da, koliko god centralna vlast bila slaba, postojano zastupanje njenih interesa daje veliku propagandnu i ujediniteljsku moć, koja se kad-tad može isplatiti, za razliku od lokalnih moćnika, čija vlast kolika god izgledala velika, ustvari je trenutna i prolazna. Radi svega toga i vladao je Akkom, a ponekad i cijelim Šamom željeznom rukom. Libanske Druze Džezar je ponovo napao čim su prekinuli plaćati danak. Napade je pokušao prekinuti jedan britanski oficir pošto ta akcija nije odgovarala britanskim interesima u Palestini, zato što je jačala francusku prisutnost i njihovu podršku maronitima – libanskim kršćanima. Džezar Ahmed-paša je namjesničku dužnost u Damasku obavljao do 1803.godine. Potkraj života upravljao je samo Akkom (Akrom). Ratovao i protiv Katarine Velike. U Istanbulu je podigao džamiju i trg. Preživio je brojne zavjere i atentate. Zavjerenike je okrutno kažnjavao. Bio je nemilosrdan prema Židovima i kršćanima, ali ih je i uvažavao . Njegov glavni savjetnik bio je Židov Haim Farhi, a njegov dragoman (prevodilac i diplomatski savjetnik) bio je Italijan Bertocini iz Đenove. Ahmed-paša Džezar (Cezzar) je umro 7. maja 1804.godine. Naslijedio ga je Sulejman-paša (oko 1750-1819), njegov Mameluk i usvojeni sin, koji je bio i novi valija ejaleta Sajda (1804-1815), odnosno novi valija Akke. Međutim, njegova vladavina nije nikako bila tako slavna kao vladavina njegovog poočima, velikog Bošnjaka Ahmeda Pervana iz Stoca, alias Ahmed-paše Džezara.
(Nastaviće se)