Na dnu crne krvi u korijenu vida
Mlado jutro u tamnim biljkama spava
Na istoku noći srce košulju skida
Nad usnulim tijelom stražari glava
U njoj ribari zore u mreže love
Duboka čula u koja se ruši mrak
I bršljani svjetla penju se uz snove
Na proplanku niče mladi uspravni zrak
Otvara oči nebo i tvoje ime
Raste ko cvijet na dlanovima zore
Pod očnim kapcima ozeleni more
Iz utrobe vode na leđima plime
Poteku iz tame iz dubokog zlata
Potoci tvojih ruku oko mog vrata
Jusuf Trbić