Ima jedan grad. Kad sam dobio pjesme Dragane Kurjaković, Bijeljinke koja živi u Tuzli, već pri prvom čitanju potopio me talas nostalgije i ljubavi prema rodnom gradu, koji su izbijali iz svakog stiha, iz svake riječi. Jednostavne teksture, ogoljene konstrukcije, ove milozvučne isposvijesti u stihovima postaju uspomene pretočene u zvonke riječi, u talog vremena, u san kakav je opjevao veliki Maćado, kad je zapisao : “ Sanjao sam ne spavajući, možda čak i ne budeći se.” Ako je tačno da je čovjek uvijek dužan svom zavičaju, kako je mislio Andrić, onda je Dragana Kurjaković svoj dug vratila, a Bijeljinciraseljeni po svijetu dobili su mali duhovni vrt u kojem niču ruže sjećanja, kao otvorene rane. Sa svakom stranicom redaju se poznate slike, i muzika uspomena prekriva tamni korov svakodnevnog života.
BJEGUNCI. Radnju romana „Bjegunci“ Dukić je smjestio u jednu kliniku za plastičnu hirurgiju. Pacijenti su ljudi koji tu dolaze da bi operativnim putem promijenili izgled lica, da bi postali neprepoznatljivi, nadajući se da će sa novim licem postati i novi ljudi.
BIJELJINA I BIJELJINCIJedna od najznačajnijih knjiga sa ovih prostora, knjiga koja je sačuvala sjećanje na istoriju ovoga kraja. Da su ti rukopisi izgubljeni, malo ko bi se još sjećao onoga što je prošlo.Mustafa Grabčanović je bio hroničar, istoričar po opredjeljenju, rijetko viđeni entuzijasta, koji je život posvetio izučavanju prošlosti svog zavičaja. Knjiga bez koje Bijeljinci ne bi znali ko su i odakle su.
TAMNI GOSTIPosljednja zbirka pjesama Jusufa Trbića, treća po redu, zove se “Tamni gosti”.Oni koji su preživjeli bijeljinsku golgotu lako će se dosjetiti o kakvim se to “gostima” radi.Ispisana zgusnutim, mračnim bojama, većim dijelom u formi soneta (za pjesnike to je najteža i najzahtjevnija pjesnička disciplina), precizno artikulisana i ispisana, ova poezija ne donosi čitaocu opuštanje i uživanje u stihovima, već tegobu sjećanja i zapitanosti nad sopstvenom sudbinom.
Uskoro
Uskoro
Uskoro