Dva mitinga

Ima taj vic, došli srbijanski četnici na iznajmljivanje u Banju Luku, pa pitaju lokalca gdje je miting na kojem su lokalni četnici? Kaže im lokalac, dva su mitinga i na oba su četnici, nećete se pokajati ako odete na bilo koji, isto vam je to.

A nije vic.

Udruženje “Čast otadžbine Beograd” jeste nacionalističko udruženje na rentanje. Pojave se na mitingu po sistemu – ko više plati. I jesu njegovi predstavnici u četvrtak bili u Banjoj Luci. I istina jeste, da ih je rentao Milorad Dodik i klika mu u svom tzv. kontramitingu. Isto tako, mogli su se nacionalisti na iznajmljivanje naći pedesetak metara dalje na tzv. mitingu u organizaciji opozicije, preciznije opozicione trojke Stanivuković – Trivić – Vukanović i ništa pogriješili ne bi.

NATO straže Đenerala Draže

Jer, tužno je jadno i bijedno bilo promatrati u četvrtak navečer navodno politički podijeljen entitet Republika Srpska, ujedinjen oko četništva. Na oba skupa mahalo se zastavama, dramatično se poentirala nezavisnost entiteta, izmaštavao se njegov prosperitet i napredak kao samostalne države. Narativi su bili identični, priče, težnje i želje istovjetne i zastrašujuće, ali istinito, ovo je sav politički sukus u manjem bh. entitetu. Sastavljen, po hiljaditi put – od četnika koji bi da dođu na vlast i vlasti, koja bi se upisala u četnike.

Nema tu šta da traži bilo koji nesrbin, to je svima jasno. Može samo desno i desnije od desnog. A podržavanje i osporavanje podrške NATO paktu, zbog koje se i podigla čitava ova gungula? Pa sve može stati u sjajni FB status novinara i aktiviste Almira Panjete. On u najavi protesta kaže:

“Sutra Draško (Stanivuković) koji je protiv NATO-a u Banjoj Luci pravi proteste protiv Dodika koji je potpisao dokument za ulazak u NATO. Boračke organizacije RS-u su protiv NATO-a i kontramitingom podržavaju Dodika koji je potpisao papir za NATO i protiv su Draška koji je protiv NATO-a. U Federaciji su za NATO i podržavaju Draška koji je protiv NATO-a i protiv Dodika koji je potpisao papir za NATO…”

Baš tako, jedan bungur, jedan galimatijas svega i svačega, sam od sebe odrođen i pervertiran u veliko ništa. Galimatijas u kojem su gore pomenuti Časnici otadžbinski beogradski zajedno sa veteranima VRS-a branili NATO put Bosne i Hercegvine, dok je navodna opozicija lamentirala nad Karadžićevim i Mladićevima stazama kontrarevolucije. Sve vrijeme iz Sarajeva je dolazio zbunjen pogled pun nerazumijevanja i nevjerice da u Banjoj Luci zaista 95 posto političkih subjekata misli i dela ultranacionalistički.

Zločinčići u Srebrenici i drugi deminutivi

A zapravo, to nikoga ne bi trebalo da čudi. Sjetimo se nedavnih izbora, sjetimo se onomad mitinga i kontramitinga, sjetimo se kako je na jednom zaštitini znak bila Karadžićeva kćerka, a na drugom Mladićev sin. I šta se od tada promijenilo? Gotovo ništa. Radnici entitetskih preduzeća i ostali uhljebi, po naredbi su došli na Dodikov poziv, da se naguravaju i fotografišu sa istim tvrdeći predizborni pazar na lokalu. Tzv. opozicija je mogla da računa na nacionalistički proletarijat i dobro volju slobodne mržnje prema NATO paktu i tekovinama Zapadane civilizacije. Rezultat?

Par hiljada ljudi na obje strane i čvrsta vjera u srBstvo i izolacionizam podjednako raspoređena na oba skupa.

Sve je isto, tek opskurni čovjek koji se odaziva na ime Dragan Čavić je preletio iz tabora tzv. opozicije u tabor vlasti.

I zar svakom normalnom čovjeku nije jasno da su i jedni i drugi tek truli nacionalisti?

Ili ako nisu, zar je onda toliko teško Bošnjacima da prihvate kako je u Srebrenici bio mali zločin, kako reče organizator protesta opozicije Draško Stanivuković? Zločinčić takoreći. Zar im je teško da shvate kako su četnici dobroćudne bradonje, koje se bore za pravdu i slobodu u okupiranoj Evropi, kako Jelena Trivić, jedna od organizatorica mitinga reče onomad?

Divljačko skupštinsko nasrtanje

I šta na koncu nije u redu sa tim prokletim Bošnjacima, pa da zavole ove “nove snage”, ove “nalete svježeg vjetra”, na čijoj retorici bi im pozavidio i Radovan Karadžić???

Pa onda ne čudi, ni najmanje kako odjekuje sa jedne strane, sa strane Lukačevih drugara, koji pravdaju njegovo divljačko skupštinsko nasrtranje na mlađahnog Stanivukovića, ne čudi, kad kažu da je u NATO zastavici mogao biti antrax (sic!), te da je to razlog za “samoodbranu”. Jednako kao što ne čudi dranje opozicionog Nebojše Vukanovića 50 metara dalje u isto vrijeme, koji poziva na novi srpski ustanak, koji se malo – malo u Boga zaklinje, koji pravi nacionalističko-populističku šaradu. Ne čudi zaista, jad bijeda i čemer isporučen u par sati sa prostoru parka Mladen Stojanović.

Samo i dalje čudi potpuno sljepilo ostatka zemlje, koja niti zna niti hoće da pomogne ono malo slobodnih ljudi, koji su se našli u rascjepu između loših i lošijih.

A glede upornog i impotentnog zgražavanja naivnih ljudi Stanivukovićem, Trivićkom i ostalim “opozicionim” neočetnicima u RS-u, ispričat ću vam jednu istinitu priču koja oslikava kakvo je stanje u Banjoj Luci i ostatku tamnog entitetskog vilajeta.

Jednom je jedna predstavnica Evropske Unije iz Brisela pitala Srđana Puhala i moju malenkost, zašto se politički ne aktiviramo.

Ne trebaju ni poziciji ni opoziciji

Nakon par sekundi rekao sam joj, gospođo draga, kada bi se Ramush Haradinaj, Hashim Thaci i Ante Gotovina prijavili na lokalnim izborima u Banjoj Luci, kao naši protivkandidati, uzeli bi nas lopatom, rasturili bi nas dvojicu, koliko nas glasači “vole” u gradu i entitetu.

Nema tog izmišljenog ili stvarnog srBskog neprijatelja koji smeta lokalnim ušima i očima više od običnih ljudi koji govore istinu. To ne govori ništa o političkoj snazi Puhala i Bursaća, ali kaže gotovo sve o političkom životu u RS-u.

Nego, ima li još koja organizacija, koji politički pokret koji bi bio glas razuma u gradu na Vrbasu. Vidite ima. Grupa “Pravda za Davida” je baš u vrijeme protesta četnika i (po)četnika u parku, održala svoj protest sa rukom do neba ispred Gradske skupštine. Prošlo je tačno godinu dana i još jedan dan pride od kako je počela brutalna policijska represija nad njima, samo zato što traže istinu.

To su ti ljudi, koji su skrajnuti i marginalizovani, to su ti heroji, njih tridesetak, koji ne trebaju više ni poziciji ni opoziciji. To je taj broj ljudi koji misli svojm glavom i koji se nije svrstao u čiča Dražine redove, niti bi da vaspostavlja Dodikovo i Lukačevo srBstvo.

I baš zato što su trn u oko ovakvoj vlasti i ovakvoj opoziciji, baš zato i jesu divni, svoji i nezavisni. Ako njih nestane, brišite i definitivno Banju Luku sa mape civilizovanog dijela svijeta.

Izvor: Al Jazeera