Piše: Saud Grabčanović
„Temelji mudrosti – o uređenju svijeta“ (Usulul-hikemi fi nizamil-alem):
Ovdje navodim uvod iz ove knjige kako bi se shvatila njena prava vrijednost:
„Zahvala pripada Tebi, Allahu, Vlasniče cijelog kosmosa! Ti daješ vlast kome hoćeš, a uzimaš je od koga hoćeš. Neka su blagoslov i spas, sve dok Zemlja postoji i dok se nebo okreće, na Tvoga poslanika Muhammeda – predvodnika svih vjerovjesnika, na njegovu porodicu i ashabe, koji su znali gledati i razmišljati. A zatim: „Kafi Pruščak, ovisan o Allahu Tvorcu, neka ga Allah pomogne u onome za što mu on pomoć zatraži i sačuva ga od onog što mu šteti, kaže sljedeće: „Pošto sam 1004.h.g./1595.g. uvidio da u uređenju svijeta postoji pometnja, da u harmonizaciji stanja čovječanstva ima propusta, a posebno u području u kojem vlada islam, neka Allah to područje popravi i sačuva ga sve do Sudnjeg dana, te nakon što sam obavio sunnete i farz-namaz, okrenuh svoje lice Onome Ko je stvorio nebesa i zemlju, pa me je On Svojom blagošću nadahnuo nekim mudrostima i Svojom dobrotom dao mi razumijevanje onoga što prije nisam znao. Mome srcu su naumpale rijeći Uzvišenog: „Allah neće promijeniti stanje jednog naroda dok taj narod sam sebe ne promijeni.“ Moja prsa su se otvorila razmišljanju o stanju ljudi i razlozima njihove promjene. Pošto sam, s Njegovom prelijepom pomoću, razmislio o onome što je bilo prije malo više od deset godina, otkrile su mi se neke opcije i povodi, a Allah Uzvišeni najbolje zna šta je ispravno:
Prvo: Zapostavljanje i ignorancija pravednosti i konsolidiranosti vođenjem ispravne politike, a glavni razlog je što se ovlaštenja ne prepuštaju onima koji su ih dostojni.
Drugo: Nepostojanje tolerancije prilikom međusobnog savjetovanja, iznošenja mišljenja i planiranja, a razlog tome je samozadivljenost i oholost, te izbjegavanje druženja sa učenjacima i mudracima.
Treće: Olahak odnos prema uređenju vojnog aspekta i upotrebi vojne tehnike prilikom borbe sa neprijateljima, a razlog tome je nepostojanje strahopoštovanja vojske prema nadređenima.Zatim, osnovni razlog za sve ovo, iz kojeg proizilaze svi ostali razlozi, a on je vrhunac ove tematike, jeste: ambicija za mitom i pošast za ženama…“
Kjafijino autobiografsko djelo :
Svoju biografiju Kafija je naveo u knjizi „Nizamul-ulemai ila hatemil-enbija“ (Plejada učenjaka sve do posljednjeg Poslanika),Hasan Kafija tu o sebi piše ovako:
…zatim su mene, neuglednog siromaha, obavezali da budem kadija u Pruscu, a ja sam njihovu naredbu prihvatio i izvršio, te, kako mi je i naređeno, pristupio tumačenju spomenute knjige. Nakon što sam joj u redžebu 1005.h.g./1596.g.dao komentar sa najjasnijim izrazima i najispravnijim sintagmama, napustio sam kadijsku funkciju, te se uputio u Prijestonicu Sultanata – Konstantinopolj Zaštićeni…pošto ju je onaj u čijoj su ruci postavljenja i razrješenja (veliki vezir) pregledao, Allah Uzvišeni ga pomogao, predočio je ovu moju knjigu, sa još nekim od mojih pisanih radova, Visokom društvu, te je poslao Uzvišenim vratima (sultanu). Moja djela su još uvijek za mnoge referentna i predstavljaju utočište za učene. Nakon što su sultanove časne oči pregledale te listove, a nadam se da će moja djela biti svjetlo Džennetskih bašči kao i svjetlost za zjenice, i pošto je sultan svoju obilnu pažnju usmjerio i osvrnuo se na neke njene navode, ponadao sam se da će moji radovi biti referentni izvori za učene i povjerljive ljude. To se i desilo nakon što mi je sultan, Allah mu vlast ovjekovječio i njegovu državu trajnom učinio, rukopisom svoje blagoslovljene ruke povjerio kadijsku funkciju Akhisara sve dok sam živ, te sam umirovljen pod uslovom da podučavam učenike iz mog kraja. Zatim mi je dao određenu svotu imetka, pa neka mu to Allah nadoknadi Vječnom kućom u okrilju njegovom“
(Nastaviće se)