(Gazi Mehmed-beg Fidahić i Ali-paša Hećimović u ratu 1737-1739) 2.dio

Piše: Saud Grabčanović

 

Gazi Mehmed-beg Fidahić 

blank
Gazi Mehmed-beg Fidahić

O ovom velikom Bošnjaku danas imamo veoma malo pouzdanih informacija. Zna se da je Mehmed-beg Fidahić bio kapetan zvorničke kapetanije od 1730. godine i da je potekao iz čuvene zvorničke begovske familije Fidahića. Njegov otac je bio vojni zapovjednik zvorničke tvrđave –dizdar  i zvao se Ali-beg. Mehmed-beg se rodio u Zvorniku oko 1692. godine.U to vrijeme su Turci uspjeli povratiti Zvornik iz ruku Austrijanaca, koji su ga zauzeli 1688.godine,  pod vođstvom Ludviga Badenskog. O njegovoj mladosti i ranom životu nema nikakvih podataka. Zna se jedino da je  zamijenio svog oca u komandovanju obnovljenom i dodatno utvrđenom zvorničkom tvrđavom. Nakon Požarevačkog mira, turski sultan je reformisao svoju armiju. Uveo je novu podjelu i ustroj u odbrambene strukture u Bosanskom ejaletu i povećao broj kapetanija na granicama prema Austriji. Kapetanija ili kapetanluk (turski : kaptanlik)   bila  je posebna jedinica unutar sandžaka, upravne jedinice Osmanskog carstva, koja je isključivo postojala unutar Bosanskog pašaluka – ejaleta od 16. vijeka pa sve do 1835. godine. Prve su kapetanije u Bosni nastale još u 16.vijeku na granici prema Hrvatskoj i Mletačkoj republici. Nakon 1718. godine i Požarevačkog mira stvaraju se kapetanije i u sjevernim područjima Bosne prema Austriji. Tadašnja granica je bila unutar teritorije današnje Bosne i Hercegovine. Grad Zvornik je od ranije  bio administrativno sjedište Zvorničkog sandžaka, a tada postaje i kapetanija, a tadašnji gradski dizdar Mehmed-beg dobija titulu kapetana. Kapetani su bili komandanti kapetanije i bili su često iz iste porodice, jer je ta služba, kao i sve ostale službe u kapetaniji, tradicionalno bila nasljedna. U svakoj kapetaniji nalazio se  najmanje jedan grad i jedna kula, a ponekad i pokoji utvrđeni čardak. Glavni posao svih tih kapetanija je bio danonoćno nadzirati i čuvati  granicu od neprijatelja, a puteve od hajduka i razbojnika. O Mehmed-begu imamo najviše pouzdanih informacija iz tog vremena, a posebno iz perioda austro-turskog rata vođenog od 1737. godine do 1739. godine. U tom se  ratu Mehmed-beg posebno istakao kao komandant bošnjačke vojske, koji je, uz veliko junaštvo, pokazao i kvalitete  velikog stratega i vojničkog genija. On tada formalno nije bio vrhovni zapovjednik u Bosanskom ejaletu, tu funkciju je obavljao Turčin Hećimoglu Ali-paša (Hekimoğlu Ali Paşa) koji je tada bio bosanski valija (vezir ). Uprkos tome, Mehmed-begove zasluge  za pobjedu u ovom ratu su bile daleko veće od Ali-pašinih. Bošnjaci su izvojevali veličanstvenu i neočekivanu pobjedu nad nadmoćnijim protivnikom. Pobjedili su iako je većina mlađih i vojno sposobnih mladića bila odsutna iz Bosne još od 1735.godine zbog rata sa Rusijom. Za velike zasluge u borbama od 1737. do 1739. godine Mehmed- beg, koji je do tada bio zvornički kapetan,  dobio je visoku titulu gazije i zvanje paše. Od sultana je dobio kao nagradu i velike zemljišne posjede u Bosni, a između ostaloga i u Semberiji, gdje je u Bijeljini izgradio i svoj odžak u kojem je najčešće boravio. Kasnije je njegov praunuk Ali-paša Fidahić ovaj objekat rekonstruisao i pretvorio u dvorac. Mehmed-beg  je bio poslednji Bošnjak koji je od turskog sultana dobio počasnu titulu gazije. Mehmed-beg (paša) je umro 1747. godine u Zvorniku kao mutesarif Zvorničkog sandžaka. Sahranjen je uz Husein-begovu džamiju u Zvorniku. (Danas joj je lokacija nepoznata, srušena je u ratovima).

                                                                             ( Nastaviće se)