Piše: Saud Grabčanović
Ukidanje janjičara i njihovo uništenje
Janjičari su sa istorijske pozornice nestali 1826. Godine, kada ih je raspustio osmanski sultan Mahmud II, jer su postali prijetnja njegovoj vlasti. Janjičari su bili protivnici reformi koje je ovaj sultan provodio pokušavajući spasiti svoje posrnulo carstvo. Te reforme ne samo da su protiv njega okrenule janjičare, nego su se širom carstva protiv njegovih reformi pobunili lokalni velikaši-spahije. U međuvremenu je lukavi sultan Mahmud uspio privući na svoju stranu nekadašnjeg janjičarskog agu Husein-pašu. Pod komandom Husein-paše i uz fetvu šejh-ul-islama 15. juna 1826. godine izvršen je na Atmejdanu- Hipodromu u Istanbulu masakr nad nekoliko desetina hiljada janjičara. Taj masakr je izvršen prevarom, pod izgovorom da sultan želi janjičarima dati zaostale plate. Janjičari su oduvijek platu primali iz ruku turskih sultana na Atmejdanu, koji se ranije u starom Konstantinopolisu zvao Hipodrom. Hipodrom je veliki, popločani i lijepo uređeni trg, koji se i danas nalazi u srcu starog dijela Istanbula. Sa jedne njegove strane je čuvena Aja Sofija, a sa druge Plava džamija sultana Ahmeta. Janjičari su smjeli prilikom postrojavanja imati sa sobom samo jatagan, a zapovjednici sablju i ništa više. Njih je je na Hipodromu čekala podmukla klopka koju im je pripremio sam sultan sa svojim pomoćnicima. Sultanovi odani ljudi, dio janjičara-izdajnika i pripadnici nove vojske «askera» bili su dobro sakriveni i maskirani u svim okolnim objektima u okolini Atmejdana. Kada su se janjičari postrojili, na sultanov mig, sa svih strana, iz kuća i ostalih objekata na njih je otvorena besomučna paljba iz topova i ostalog vatrenog naoružanja. Janjičari su padali na tle kao snoplje na njivi. Ovim kukavičkim činom bili su toliko iznenađeni, da su bili lake mete za napadače. Mali broj nji , koji su se pokušali probiti sa Hipodroma , dočekale su spremne trupe naoružane sabljama. Ti janjičari su bili ili posječeni ili su zaklani. Atmejdan -Hipodrom je bio mjesto velike tragedije u kojoj je potomak sultana Orhana uništio njegovo djelo. Janjičare je umorila dinastija koja ih je i stvorila, jer joj više nisu bili potrebni. Bili su balast kojeg se treba riješiti po svaku cijenu. Pločnik Hipodroma kupao se u potocima krvi. Nekadašnji slavni ratnici, pred kojima je drhtala Evropa, ležali su u samrtom ropcu. Ovo je bio neslavan kraj janjičara, vojske koja je pronijela slavu Osmanskog carstva i sultanima osvojila velike teritorije i donijela im velika bogatstva. Janjičari su bestijalno pobijeni, slično kao nekoliko vjekova ranije slavni vitezovi Templari. Među pristalicama sultanovih reformi taj je događaj poznat kao : Vaka-i-Hayriye (sretan ili povoljan početak). To je ustvari bio “povoljan početak” za obračun sa preostalim feudalnim autonomijama u Carstvu. U tom je pogledu prva na redu bila Bosna. Bosanski vezir Ali Namik -paša Moralia pokušao je početkom 1831.godine privoljeti ajane na poslušnost, odanost sultanu i prihvatanje reformi. Kapetani i ajani su odbili njegov poziv da dođu u Travnik, već su se krajem januara 1831. sastali u Tuzli. Tu su se dogovorili da ne prihvate reforme, nego da se odupru, posebno uvođenju nove vojske i novih poreza, te ustupanju podrinjskih nahija Srbiji. Na kraju su, 5. II 1831. za svog vođu izabrali Husein-kapetana Gradaščevića. Navedene zahtjeve bosanskih ajana Husein-kapetan je u pratnji oko 4.000 svojih pristalica prenio bosanskom veziru u Travnik u drugoj polovini marta iste godine. U prvom većem sukobu sa vojskom velikog vezira, 18. VII 1831. kod Kačanika na Kosovu, Husein-kapetan je izvojevao veliku pobjedu, pa su ga ostali ajani potom proglasili za bosanskog vezira, u kuli Hadži Mujage Zlatara (Zlatarevića) u selu Zabilju kod Viteza. Carski vezir Namik-paša Moralija uspio je pobjeći u Hercegovinu, a odatle preko Dubrovnika u Carigrad. Sledeće godine lukavi sultan Mahmud je potkupio Gradaščevićeve pristalice preko svojih emisara, te su ga saveznici izdali i bojkotovali njegove vojne akcije. Ostavši bez dovoljno boraca Gradaščeivić je izgubio odlučujuću bitku sa novom turskom vojskom na Koševu kod Sarajeva i morao je pobjeći u Austriju. Austija mu nije dala azil, nego je isporučen Osmanlijama i oni su ga odveli u Istanbul, gdje mu je suđeno za izdaju sultana. Sultan ga je «velikodušno» pomilovao od smrtne kazne koja je zamijenjena doživotnom robijom i kućnim pritvorom u Istanbulu, gdje je Husein i umro. Kružile su priče da je on u stvari bio otrovan po sultanovom nalogu.
- POZNATI JANJIČARI BOŠNJACI
Samo u periodu od 1544. do 1612. godine sljedeći Bošnjaci su bili visoki carski službenici u Osmanskom carstvu. Svi oni su ranije bili janjičari ili njihovi potomci :
Veliki veziri – sadri azami:
- Rustem-paša Opuković (1544-1560.)
2. Semiz Ali-paša Pračić (1560-1564.)
3. Tavil Mehmed-paša Sokolović (1565-1579.)
4. Sijavuš-paša, u tri navrata vezirovao sedam godina, umro 1594.
5. Ibrahim-paša, novošherlija, u tri navrata vezirovao četiri godine, umro 1600.
6. Javuz Ali-paša Malkoč, umro 1604.
7. Lala Mehmed-paša Sokolović, umro 1607.
8. Derviš-paša Sokolović, umro 1607.
9. Kujundži Murat-paša (1607-1611.)
Veziri sa četiri tuga (kao danas četiri zvjezdice)
- Pertev-paša 1562. godine
2. Lala Kara Mustafa-paša Sokolović 1580. godine
3. Halil-paša 1594. godine
Veziri s tri tuga
- Kara Mustafa-paša Jurjević 1538. godine
2. Sinan-paša Opuković 1553. godine
3. Kara Osman-han 1554. godine
4. Pijale-paša 1574. godine
5. Mustafa-paša Sokolović, pogubljen 1574. godine
6. Ferhat-paša Sokolović, stradao u atentatu 1590. godine
7. Hasan-paša Sokolović, gazi 1598. godine
8. Gazi Hasan-paša Tiro, 1602. godine
9. Ibrahim-han Sokolović, (Begler-beg bosanski) 1609. godine
10. Ahmed-paša Dugalić, 1612. godine
Veliki admirali – kapudan paše
- Sofi Ali-paša (namjesnik u Egiptu 1562. godine)
2. Murat-paša Sokolović, poginuo u Jemenu 1569.
3. Oludž Hasan-paša – kapudan-paša, 1587.
4. Halil-paša Lipčanin, umro 1590.
5. Gazi Hasan-paša Predojević, poginuo kod Siska 1593.
6. Husein-paša Bajramagić (bosanski begler-beg) 1594.
7. Mehmed-paša Kljunović, poginuo u Ugarskoj 1600.
8. Derviš-paša Bajezidagić, poginuo na Otoku sv. Margarete 1601.
9. Mustafa-paša Sokolović, namjesnik u Budimu 1605.
10. Mustafa.paša Olovčić, (bosanski begler-beg)
Bosanski namjesnici sa titulom beg
- Malkoč-beg (Dugalić) 1553. godine
- Hamza-beg Biharović 1557. godine
- 3. Sinan-beg Bajramagić 1562. godine
U janjičaskim redovima je iz Bosne i Hercegovine služilo na hiljade mladića u nekoliko vijekova postojanja toga vojničkog roda. Ti su se mladići isticali srčanošću, hrabrošću i vojničkim vještinama, a neki od njih posebno su se isticali svojom mudrošću i sposobnostima. Sada ćemo dati biografije nekoliko njih najvećih, koji su ostavili neizbrisiv pečat u istoriji Osmanskoga carstva.
( Nastaviće se)