Vrijeme pred nama BH blok treba iskoristiti za jačanje sopstvenih kapaciteta i izradu strategije za buduće djelovanje bez ličnih hipoteka.
Piše: Ernad Metej
Gadovi drže stvari u svojim rukama”, javno je u medijima nedavno iznio svoj stav pjesnik i književnik Marko Tomaš, oslikavajući stanje u Bosni i Hercegovini. Teško je ne složiti se s njim da smo godinama svjedoci politika koje su odavno skliznule s onu stranu razuma, a čije posljedice osjećamo kao giljotinu u slobodnom padu iznad našeg vrata. Nije li dokaz za to puštanje psihopate i ubice Edina Gačića da slobodno krene u novi krvavi pir? Ne dokazuju li to i ponovne prijetnje smrću kulturologu Srđanu Šušnici, koji je opet morao pobjeći iz Banjaluke. Morao je Šušnica skloniti sebe i porodicu jer je sistem koji bi ga trebao zaštititi odavno isključivo u funkciji njegovog političkog progona, a time i gušenja slobode misli svakoga ko bi se usudio kritički promišljati stvarnost.
Stvari u svojim rukama i dalje drže negatori genocida, poštovaoci UZP-a, zagovornici “findžan države”, kriminalci i kvaziopozicija, vječiti protivnici koji su pronašli zajednički jezik, ali isključivo za vlastitu i korist bližnjih svojih. Za ostalo, primjer su poplave koje najdramatičnije pokazuju da raspad države ipak ne zavisi isključivo od toga hoće li se formirati vlast. Sa njom i bez nje BiH je već “popucala”, ali ne samo po etničkim šavovima već doslovno, poput novog mosta na Ilidži kojeg je srušila prva velika voda. Otići će “niz vodu” još mnogo toga, sve dok u političkim pregovorima umjesto traganja za konsenzusom o potrebnim reformama bude dominantna priča o raspodjeli fotelja.
Skoro tragikomično je izgledao pokušaj predsjednika SDA Bakira Izetbegovića da odgovornost za budućnost BiH prebaci u dvorište BH bloka ukoliko odoli, a izgleda da jeste, izazovu ulaska u vlast sa njima i njihovim vjernim partnerima HDZ-om i SNSD-om. “Ako njihova podrška izostane, kao što sada izostaje, kada se svi ujedine kod Dodika, Hrvati kod Čovića, a Bosance razjedine, onda neka se ne čude ako mi budemo morali neke stvari popustiti, odgoditi, prihvatiti nešto što im se neće dopasti, neka ne ostavljaju samu SDA”, poručio je u Dnevniku D FTV-a Izetbegović. A zaboravio objasniti građanima kako je BiH stigla do momenta koji je, kako sam kaže, možda najteži u posljednje 23 godine. Nije Izetbegović ni riječ rekao o matematici sa SNSD-om i HDZ-om kojom je SDA ovim strankama isporučila prostu većinu u Domu naroda BiH, a time i mogućnost efikasne blokade bilo čega što ne smatraju svojim stranačkim interesima – prvo kroz glasanje u NSRS-u za četvrtog delegata SNSD-a u Domu naroda BiH, a potom i u Skupštini ZDK-a kada je nauštrb SDP-a obezbijedila i četvrto mjesto HDZ-u. Rado bi Izetbegović sada podijelio odgovornost pozivajući se na patriotizam kojeg nije bilo kada su iz njegove stranke umjesto zlatnog ljiljana Slaviše Šućura za potpredsjednika Doma naroda FBiH izabrali SNSD-ovog Dragu Puzigaću. Kasnije je upravo Puzigaća blokirao mogućnost da u Parlament FBiH dođe Zakon o izbornim jedinicama kojim su mogle biti spriječene mahinacije CIK-a oko načina raspodjele mandata u Dom naroda FBiH.
Takvi odnosi SDA, HDZ-a i SNSD-a idu u prilog onima koji društveno uređenje u BiH porede s talačkom krizom. Taoci politika su građani kojima je život konstantno pritisnut političkim haosom koji jedino uspješno proizvodi duhovnu i materijalnu bijedu. U takvom ambijentu teško je pronaći političare koji iskreno žele dobro državi i ljudima koji žive u njoj. Sve je podređeno opstanku na političkoj sceni, što se najbolje vidi na primjeru HDZ-a čiji predstavnici su, kako kaže društveni analitičar i bivši franjevac Dalibor Milas, za kratko vrijeme prošli put od “priče o bojkotu cijele države do podvijanja repa i ‘lizanja’ s dojučerašnjim neprijateljima”. Pri tome Milas ispravno uočava licemjerje i nedosljednost vječitih simpatizera i “dežurnih galamdžija” koji sada ostaju nijemi na činjenicu da kvazislužbeni branitelji nacionalnih interesa (HDZ) žele igrati u istom timu s onima koji su odgovorni za cirkus zvani “notmypresident”.
Tračak nade za bolje sutra jeste novi pokušaj očuvanja jedinstva BH bloka, s tim da se još ne može zasigurno tvrditi da iza toga stoji nešto više od političke matematike. Lideri i članstvo BH bloka tek trebaju uvjeriti javnost da su u stanju državu staviti ispred unutrašnjih sukoba, sopstvene sujete i egoizma. Zato vrijeme pred nama BH blok treba iskoristiti za jačanje sopstvenih kapaciteta i izradu strategije za buduće djelovanje bez ličnih hipoteka. U suprotnom, ovdje će i dalje gotovo proročanski zvučati stihovi pjesme Pogledaj dom svoj, anđele….vidjećeš prizore potresne, vidjećeš nesrećne i bolesne….Svima su stavili amove, Sebi sagradili hramove… A nama će i dalje bitna vijest biti da je premijer RS-a darivao bebu na ulici sa 50 maraka.