Draža predstavljen kao antifašist, kao i Tito

Zaboravite sve što ste o antifašizmu učili u školama, što ste pročitali u knjigama i šta kažu historijske činjenice – poruka je s obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom – svečane akademije održane u Narodnom pozorištu u Beogradu 9. maja.

Šta se, međutim, događalo i pričalo te večeri u srbijanskoj prijestolnici, na svečanoj akademiji kojoj su prisustvovali najviši zvaničnici Srbije, kao i manjeg bh. entiteta Republika Srpska.

Na događaju posvećenom borbi i pobjedi nad najvećim zlom 20. vijeka veličali su se četnici, jedini pravi vođa antifašističkog pokreta Josip Broz Tito optuživan je za saradnju s ustašama, nisu pjevane partizanske pjesme, nego ruske, a recitirana je i “poezija” posvećena jednom od najvećih fašista s ovih prostora Dimitriju Ljotiću. Sav ovaj, blago rečeno, neukus, koji je prije svega ponizio istinske antifašističke borce iz Srbije, u jednom momentu je zasjenjen kada su se u beogradskom Narodnom pozorištu na velikom ekranu pojavile fotografije Josipa Broza Tita i Draže Mihailovića kao “ravnopravnih” boraca.

Pokušaj inspirativnog govora

Ovakav razvoj događaja, međutim, može iznenaditi samo neupućene. Kada se Vučić i Dodik pojave na istom mjestu i u isto vrijeme, pogotovo povodom obilježavanja nekog događaja, a još ako taj događaj ima barem dodirne tačke sa Srbima, skoro pa da je zagarantovan “spektakl”.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je u pokušaju inspirativnog govora kazao da nijedan drugi narod na prostoru bivše SFRЈ nije tako jasno i glasno rekao “ne” fašizmu kao što su to Srbi učinili i predvodili antifašističku borbu. Nakon ove izjave, kojom je omalovažio ogromne žrtve koje su u Drugom svjetskom ratu boreći se protiv fašizma dali i Bošnjaci, Hrvati, Crnogorci, Slovenci i Makedonci (ili su možda za Vučića svi oni Srbi op. a.), predsjednik Srbije otišao je i korak dalje rekavši da se u svijetu sve manje slavi ovaj dan i da Srbija prednjači i u tom pogledu, a nakon toga je na sebe preuzeo “dužnost” da o pobjedi govori u ime svih zemalja svijeta.

“Sve manje je zemalja koje suštinski slave Dan pobjede nad fašizmom. I naše je da to glasno kažemo. Danas ću ponosno govoriti o pobjedi nad hitlerovskom državom. Postoji mudra jevrejska poslovica koja kaže, ako spasiš jednog čovjeka, kao da si spasao cijelo čovječanstvo. Šta je onda onaj koji ubije jednog čovjeka po toj analogiji? Srpski narod je nevina žrtva. Svakom sljedećem Hitleru Srbi će pravdoljubiovo reći ne”, kazao je Vučić.

I sve to ne bi bilo ništa posebno da na istom događaju nije recitovana pjesma fašističke organizacije Zbor, čiji je vođa bio zloglasni Dimitrije Ljotić. Za one neupućene, Ljotić je bio osnivač pokreta Srpski dobrovoljački korpus (SDK), koji je bio oružana jedinica srpske profašističke stranke Jugoslavenski narodni pokret Zbor u službi Nedićeve Srbije. Ljotić je započeo saradnju s nacistima 1935. godine, zagovarao je istrebljenje Židova godinama prije početka holokausta.

Dopunjavanje historije

Dodik je, međutim, otišao korak dalje rekavši da Srbi moraju konačno dopuniti svoju historiju pobjeda i činjenicom da su, kako kaže Dodik, imali dvije savezničke vojske u toku Drugog svjetskog rata, Otadžbinsku vojsku i Narodnooslobodilačku vojsku. Kao navodne dokaze za ovo naveo je da su oni zajednički spašavali pilote savezničke avijacije, a okršaj partizana i četnika, koji su za Dodika pobjedničke snage Drugog svjetskog rata, došao je na kraju rata, tvrdi Dodik, a suđenje Draži Mahailoviću nakon rata.

Međutim, javnost je sablaznuo u sljedećoj svojoj izjavi usporedivši današnje predstavnike Evropske Unije u Bosni i Hercegovini s nacistima iz Hitlerove Njemačke.

“Mi smo pod najezdom istih onih, samo na različit način, koji su nas dva puta svojim oružjem i snagom napali u Prvom i Drugom svjetskom ratu, Germani, Austrijanci i Nijemci. Sada su na neki čudan način ponovo prisutni, pa nam stalno liferuju neke visoke predstavnike. Ti visoki predstavnici imaju gotovo identične ciljeve “da Srbe pretvore u Bosance”, da govore bosanski jezik, da se odreknu svoje slave i vjere, da budu amorfna masa koja bi, prema njihovim vrijednostima liberalnog svijeta, mogla da napravi neku, po njima, iluzornu zemlju”, rekao je Dodik.

Sva ova dešavanja zasigurno su ostavila gorak okus kod mnogih istinskih antifašista koji su prisustvovali ovom događaju, a rezultat je očigledna falsifikacija historijskih činjenica, servirana zarad dobijanja jeftinih političkih poena kako za Vučića tako i za Dodika.