Nije važno ko glasa, važno je ko broji glasove – ova duhovita opaska dugo je zvučala kao vic. Sve dok ovih dana nije krenula lavina lopovluka u izbornom procesu, kakva je nezamisliva u bilo kojoj drugoj zemlji u Evropi. Istina, znali smo za razne izborne marifetluke, od kupovine glasova do namještanja rezultata na izbornim mjestima, ali da to ima ovakve razmjere, to je malo ko mogao pretpostaviti. A otkrivanje čitavog ovog izbornog cirkusa krenulo je kad je počeo da radi novi sastav Centralne izborne komisije BiH, u kojem su prevlast izgubila dva najveća mešetara – SNSD i HDZ. Sad je jasno šta je značila onako žestoka reakcija Dodika i Čovića nakon izbora novih članova CIK-a, koja se graničila s histerijom. Iako i dalje nisu izgubili kontrolu nad izborima, jer u svojim rukama drže Tužilaštvo BiH (Gordana Tadić)  i VSTV (Milan Tegeltija), koji će, na kraju, možda odlučivati o najvažnijim stvarima, nije im lako kad se iz dana u dan otkrivaju nove mahinacije. Najupadljivije je, svakako, registrovanje glasača iz BiH u inostranstvu, najčešće u Srbiji, bez njihovog znanja, pa ovih dana pljušte pritužbe CIK-u. Dakako, Tužilaštvo BiH se ne oglašava, kao da ih se to ne tiče. Posljednja vijest glasi da se državno Tužilaštvo proglasilo nenandležni, jer su izbori lokalni – kao da CIK nije državni organ i kao da se sve odvija u Mozambiku. Čak su i u Srbiji pokrenuti sudski postupci zbog registrovanja bosanskohercegovačkih glasova na adresama mesnica i pijaca u Šapcu ili Loznici, ali domaće pravosuđe je i dalje gluho i nijemo.

„Lideri SNSD-a i HDZ-a najbolje znaju šta su i koliko su izgubili nakon što su ostali bez potpune kontrole na Centralnom izbornom komisijom. Vjerovatno ne postoji lider političke stranke na svijetu koji je, poput Milorada Dodika u nekoliko izbornih ciklusa, štampao glasački materijal u svojoj štampariji u Laktašima, brojao ih na biralištima i verificirao preko svojih deputata u CIK-u! Samo su uz svoje i Dodikove ljude u CIK-u Dragan Čović i HDZ mogli ostati pravno, politički i financijski neokrznuti nakon što je dokumentirana prevara sa 20 hiljada fiiktivnih glasova koji su uz pomoć Zagreba (i asistenciju Moskve) na njihov konto knjiženi na prošlim općim izborima“, kaže Senad Avdić u Slobodnoj Bosni. Dakako, nisu te dvije stranke jedine koje se služe mahinacijama, reklo bi se da to radi svako ko to može u svojoj avliji, ali je jasno da su žrtve uvijek oni koji su u manjini, oni slabi, koji pokušavaju da prežive. I tu dolazimo do priče o važnosti lokalnih izbora.

Ovdašnji ljudi, pogotovo oni koji žive u inostranstvu i ne znaju dovoljno o prilikama u BiH, teško razlikuju političke stranke na nivou države od njihovih opštinskih organizacija, za njih su isti oni koji se u lokalnim zajednicama bore za preživljavanje i oni koji se na nivou države bore za fotelje. Ali, politika se vodi u Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru, a Bošnjaci u Bijeljini, Hrvati u Derventi i Srbi u Zenici drže se zubima za vazduh i čine što mogu da bi opstali. Zbog toga su za nas, koji živimo kao dio manjinskih zajednica, lokalni izbori neuporedivo važniji od opštih, jer odlučuju o našim životima. Zbog toga pozivamo naše sugrađane koji imaju pravo glasa da izađu na birališta, jer od toga zavisi naš opstanak. Strašno je i neshvatljivo da u Bijeljini glasa jedna trećina Bošnjaka koji tu žive, kao da im je potpuno svejedno kakva će biti njihova sudbina i sudbina njihovih potomaka, ali i cijele države. Jer, Bošnjaci su na putu nestajanja u manjem entitetu. Prema zvaničnim podacima, na prostoru današnje RS prije rata je živjelo oko 463 hiljade Bošnjaka, a danas ih, prema posljednjem popisu, ima samo 63 hiljade. Hrvata je bilo 220 hiljada, a danas je taj broj pao na svega 12 hiljada. Ako kažemo da je to najveće etničko čišćenje u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, reći ćemo istinu, ali to nam više ne može pomoći. Ako konstatujemo da su pripadnici ove dvije etničke skupine izloženi otvorenoj diskriminaciji, nećemo reći ništa novo, ali time nećemo ništa postići.  Samo se izborima nešto može promijeniti. Samo se političkom snagom može uticati na ovdašnju vlast, a to znači – brojem predstavnika u zakonodavnim organima. I nikako drugačije.

Onima koji i dalje nisu svjesni šta znači neizlazak na izbore, treba ponavljati : ko god ne glasa, praktično daje glas najjačim strankama. U RS-u to su SNSD i ostali. Jer, ako u opštinska vijeća u Bijeljini, Derventi ili Zenici ne uđu Bošnjaci, Hrvati i Srbi, ući će predstavnici većinskih naroda. A to za one koji su u manjini može značiti katastrofu. Tvrdnje kako, eto, neko nije dobio ništa, pa zato neće da glasa, ili kako su svi lopovi, pa nema za koga da glasa – ravne su kretenizmu kojem smo danas izloženi sa svih strana. Ne bih da govorim o drugima, ali uvjeren sam da će Bošnjacima najprije dohakati neznanje, glupost, primitivizam i neodgovornost. A ne treba zaboraviti ni gramzivost, koja je postala politička konstanta. Ako čujete da, prema zvaničnim podacima, u Bijeljini na izbore izlazi 85 političkih subjekata, to jest političkih partija, koalicija i nezavisnih kandidata, sigurno ćete se začuditi. Ali, čudićete se još više kad vidite ko se sve prijavio, recimo od bošnjačkih ili pro-bosanskih stranaka, kako mnogi vole da se titulišu :

Bosanska patriotska stranka- Sefer Halilović (BPS),  Pokret demokratske akcije (PDA), Savez za bolju budućnost (SBB), Bosanska narodna stranka (BNS), Stranka demokratske aktivnosti (A-SDA), Nezavisna bosanskohercegovačka lista, Unija socijaldemokrata BH (USD BH), Bosanska stranka-Mirnes Ajanović (BOSS), Liberalna stranka BiH, Bosanskohercegovački demokrati – Džebrail Bajramović. Zanimljivo je da ni jedna od ovih stranaka ne postoji u Bijeljini ili Janji, nemaju svoju organizaciju, ni sjedište, ni aktiviste, naprosto – nema ih. Jasno je da ni jedna od njih ne može osvojiti ni desetak glasova, a kamoli hiljadu i po, koliko treba za jednog odbornika. U bijeljinskoj oppštini samo je jedna bošnjačka lista, zajednička lista SDA i Naroda i pravde (NiP) – i niko drugi. Pa, zašto su se onda prijavili? Odgovor zna svako dijete : da dobiju mjesta u biračkim odborima, pa onda ta mjesta prodaju za sitne pare najjačim strankama na ovom području, zna se kojim. Usput će malo oštetiti jedinu bošnjačku listu. Eto na šta je spao bošnjački patriotizam. Čak i jednom generalu, Seferu Haliloviću, i jednom advokatu, Mirnesu Ajanoviću, fali, eto, tih nekoliko stotina maraka, valjda ne mogu preživjeti drugačije.

Nisam siguran da Fahrudin Radončić zna da se i njegova stranka prijavila u Bijeljini, njemu pare sigurno ne trebaju, ali Mirsad Kukić (PDA) živi blizu, u Tuzli, nemoguće da ne zna za ovo.

Ova očigledna mahinacija neće ničim biti sankcionisana, jer je sve naizgled legalno. Osim trgovine mjestima u biračkim odborima. Ali, ko još na to obraća pažnju.

Molim čitaoce da i ovo shvate kao poziv da izađu na glasanje. Jer, ako su za sve druge izbori toliko važni, valjda su važni i za nas!