Tema Mosta Radija Slobodna Evropa bila je kakve su šanse opozicije u Republici Srpskoj da pobjedi na oktobarskim izborima i prekine vladavinu Milorada Dodika koja traje skoro dvije decenije. Sagovornici su bili Tanja Topić, politička analitičarka iz Banjaluke, i Draško Aćimović, ekonomista i bivši diplomata takođe iz Banjaluke.
Bilo je riječi o tome da li je opozicija ponovo upala u Dodikovu zamku, pa se s njim takmiči ko je veći čuvar Republike Srpske, kako opozicioni lideri pokušavaju da ubijede javnost da Dodik, kao član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, nije spiječio sankcije koje je Bosna i Hercegovina deklarativno uvela Rusiji dok u isto vreme predsednik Rusije Putin prima Dodika, a ruski ministar inostranih poslova Lavrov izjavljuje da je on prijatelj Rusije i zašto se opozicija takmiči sa vladajućom partijom u dodvoravanju predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću.
Razgovaralo se i o tome zašto opozicija nakon veoma uspješnog mitinga protiv korupcije oktobra prošle godine nije imala nijednu veću akciju tog tipa, da li je na to uticala činjenica da je u međuvemenu otkriveno da Mirko Šarović, predsjednik najveće opozicione stranke, ima stanove u Beogradu koje nije prijavio, ima li opozicija u vremenu, kada bjesni inflacija, program kako pomoći najugoženijem dijelu stanovništa, kao i o tome ko od opozicionih kandidata za najviše funkcije ima najbolje šanse na oktobarskim izborima.
Omer Karabeg: Iako predizborna kampanja još nije zvanično počela, i opozicija i vladajuća koalicija su već uveliko u kampanji. Kakav je bio start opozicije?
Tanja Topić: Čini mi se da opozicija uvijek ide korak unatrag. Ona se već godinama nalazi u defanzivnoj poziciji. Stalno pokušavaju da se operu, da pokažu da nisu izdajnici, da su dobre patriote. To stalno nastojanje da se ponovo vrate u etnonacionalni prostor – koji je za njih zauvijek izgubljen jer je prešao u ruke Dodikove partije – čini ih dosta neuvjerljivim.
Omer Karabeg: Da li je opozicija ponovo upala u Dodikovu zamku pa se takmiči s njim ko je veći branitelj Republike Srpske? I može li uopšte opozicija ubijediti birače da su oni veći čuvari Republike Srpske od Dodika?
Draško Aćimović: Slažem se da je opozicija u defanzivi, da stalno prati Dodika i njegovu politiku i zato i gubi izbore. Apsolutno su izgubili ono po čemu bi mogli biti prepoznatljivi. Nikako da shvate da je priča o izdaji najobičnija zamka. Dodik godinama ponavlja jednu te istu mantru – izdajnik, izdajnik, izdajnik. Kad on to radi, ne znam zašto mu opozcija ne uzvrati istom mjerom – lopov, lopov, lopov ili prevarant, prevarant, prevarant.
Sankcije Rusiji
Omer Karabeg: Opozicioni lideri su dosta vremena potrošili ubjeđujući javnost da Dodik nije spriječio sankcije koje je Bosna i Heregovina deklatarivno uvela Rusiji.
Oni to pričaju u trenutku kada predsednik Rusije Putin prima Dodika u Sankt Peterburgu i kaže da mu je drago što ga vidi i kada ruski ministar inostranih poslova Lavrov izjavljuje da je Dodik prijatelj Rusije. Ko će onda povjerovati tvrdnjama opozicije?
Tanja Topić: Ruska agresija na Ukrajinu i odnos prema ruskim sankcijama svakako će biti velike teme u izbornoj kampanji. Treba reći da su neki od opozicionih političara, prvenstveno iz Partije demokratskog progresa, dosta stidljivo pozdravili Rezoluciju Ujedinjenih nacija kojom se osuđuje agresija na Ukrajinu, ali tek nakon što je Srbija glasala za tu rezoluciju. Oni su se zaklonili iza stava predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.
Stajalište opozicije je da se treba držati Srbije i slijepo pratiti šta će Srbija reći. Inače, stavovi vladajućih i opozicionih partija prema ruskoj agresiji na Ukrajinu su gotovo identični. Umjesto da jasno osudi razaranje gradova i ubijanje civila naša opozicija dosta kalkuliše što je velika greška. Ako želi da bude alternativa politici vladajućih mora jasno artikulisati svoj stav i hrabro izaći u javnost Republike Srpske koja jeste proruska što je posljedica indoktrinacije koja ovdje godinama traje.
Omer Karabeg: Da li se ustvari zbog snažnog proruskog raspoloženja birača u Republici Srpskoj opozicija takmiči sa Dodikom ko više voli Putina i Rusiju?
Draško Aćimović: To je najveća greška. Oni su trebali da narodu kažu istinu. Zna se šta je istina, vidi se šta je istina. Vidi se tragedija koju je prouzrokovala ruska invazija na Ukrajinu. Ako ništa drugo mogli su ići od grada do grada i razgovarati s ljudima, govoriti im šta se dešava u Ukrajini.
Takmičiti se sa Dodikom u proruskom narativu potpuno je besmisleno. Da je bilo koji funkcioner u bilo kojoj evropskoj državi uradio ono što je uradio Milorad Dodik – otišao na sastanak s Putinom usred Sankt Peterburga – opozicija bi radila na tome da on hitno bude odstranjen sa svih političkih funkcija. Međutim, opozicija u Republici Srpskoj nijednom rječju nije reagovala na to.
Tanja Topić: Ne bih rekla da se opozicija takmiči s Dodikom ko više voli Putina. Prije bih rekla da oni kalkulišu, da idu linijom manjeg otpora. Naravno, ne umanjujem njihovu usmjerenost ka Rusiji i obožavanje lika i djela Vladimira Putina. To se definitivno može iščitati između redova. Ali oni se za razliku od Milorada Dodika barem time ne hvale.
Udvaranje Vučiću
Omer Karabeg: Čini mi se da je sličan odnos opozicije i prema predsjedniku Srbije Vučiću. Opozicioni lideri se nadmeću sa Dodikom ko će više da se dodvori Vučiću. Ponekad ga i napadaju da radi protiv Vučića. Koliko ta taktika može da bude uspješna?
Draško Aćimović: Ne može biti uspješna. Predsjednik Vučić uvijek više sarađuje sa izabranim zvaničnicima Republike Srpske bez obzira ko to bio. Opozicija pokušava da mu se približi, napravi jedan korak naprijed, pa onda dva nazad. Koliko znam, predsjednik Vučić im je mnogo puta pomogao, dao im ruku podrške i rekao – dajte konkretne projekte. Ali oni ništa ne nude.
Tanja Topić: Tačno je da se opozicija nadmeće s Dodikom u tome ko će više da se dodvori Vučiću. Ima za to i razloga. Da bi se izabrala i potvrdila vladajuća struktura u Republici Srpskoj uvijek je potrebno zeleno svjetlo iz Beograda. Opozicija je svjesna te činjenice i zato uporno pokušava da nađe neku vrstu priključka ka predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću.
Tu je bilo i paradoksalnih situacija. Opozicioni lideri godinama kritikuju vlast Milorada Dodika ukazujući da se radi o autoritarnom i koruptivnom režimu. To je na neki način bila i indirektna kritika Vučića koji podržava taj režim, a onda su tokom aprilskih izbora u Srbiji gotovo sve opozicione partije iz Republike Srpske potrčale da javno iskažu podršku Vučiću i njegovoj stranci nadmećući se ko će biti glasniji u toj podršci.
Stanovi Mirka Šarovića
Omer Karabeg: Opozicija je početkom oktobra prošle godine imala vrlo uspješan masovni protestni miting povodom otkrivanja afere da su pacijenti u bolnicama Republike Srpske umjesto medicinskog dobijali tehnički kiseonik koji ugrožava zdravlje. U tu malverzaciju bili su uključeni ljudi bliski vlasti. Međutim, od tada nije bilo velikih protesta, niti značajnih akcija opozicije u borbi protiv korupcije.
Draško Aćimović: To je bio jedan, jedini miting za četiri godine. Borba
protiv Dodika ne može biti jednokratna akcija, ona mora biti maltene
svakodnevna, moraju pokazati da su drukčiji od Dodika i njegovih ljudi. Zašto se
se nisu odrekli svojih ogromnih plata, zašto ih nisu dali djeci i ljudima koji su
ostali bez porodica za vrijeme užasne pandemije?
Zašto nisu izvodili ljude na ulicu da protestuju protiv korupcije. Šta oni rade? Ujutro kad se probude razmišljaju kakvu će izjavu dati za štampu. Izjave više nikoga ne interesuju. Nigdje u svijetu korumpirana vlast nije promijenjena izjavama. Moraš pokazati da si drugačiji. Imali su dvije jezive godine pandemije kada su mogli da pokažu da su drugačiji. Ali nisu. Ako ne pokazuješ da si drugačiji, narod razmišlja – zašto da nešto mijenjamo ako su svi isti.
Omer Karabeg: Koliko opozicionu borbu protiv korupcije diskredituje to što je otkriveno da Mirko Šarović, predsjednik najveće opozicione partije – Srpske demokratske stranke – ima stanove u Beogradu koje nije prijavio?
Tanja Topić: Ta afera je nanijela dosta štete opoziciji. Otkrivena je u vrlo pogodnom trenutku za vladajuće i bacila je u zasjenak bezbroj drugih, puno većih afera čiji su akteri ljudi koji su godinama na vlasti. Ona je imala izuzetan odjek jer su je mediji naklonjeni vlasti stalno potencirali.
Pojas za spasavanje
Omer Karabeg: Opozicija stalno proziva Dodika zašto nije spoveo zaključke Narodne skupštine Republike Srpske iz decembra prošle godine o prenošenju ključnih nadležnosti sa države Bosne i Heregovine na Republiku Srpsku što je praktično bio prvi korak ka otcjepljenju. Može li na toj temi opozicija da dobije glasove?
Draško Aćimović: To je vrlo složeno pitanje. Opozicija se našla pred dilemom kako se postaviti prema tome. Po mom mišljenju nisu trebali ući u taj proces. To je bila velika greška. Ulazeći u to oni su sebi napravili problem iz koga ne mogu izaći. Ako budu protiv smanjivanja ovlasti na državnom nivou, biće optuženi da su izdajnici. Opet ih je Dodik doveo na svoj teren na kome se oni protiv njega ne mogu boriti.
Protiv njega se morate boriti tako da uvijek budete ispred njega, da ponudite projekte koji su drugačiji od njegovih koje onda morate braniti. Mislim da ni vlast, ni opozicija ne shvataju ozbiljnost situacije u svijetu zbog rata u Ukrajini koji se širi. Vlast i dalje igra svoje igre, kradu na tenderima i javnim nabavkama kao da se u svijetu ništa ne dešava. Ne shvataju da se rat vrlo lako može raširiti i da može doći i do Bosne i Hercegovine, pa će opet nevina djeca stradati.
Tanja Topić: Opozicija je napravila ključnu grešku kada je ušla u priču o vraćanju nadležnosti. Pružila je pojas za spasavanje Miloradu Dodiku i potrčala da stvara svesrpsko jedinstvo u trenutku kada se je vladajuća stranka našla pritješnjena uza zid zbog velike afere vezane za liječenje građana industrijskim umjesto medicinskim kiseonikom.
Dodik se oporavio i krenuo u svoj plan secesije. A što se tiče geopolitičke situacije, mislim da su i vlast i opozicija ostali u prošlom vijeku. Nisu svjesni novih geopolitičkih prilika u svijetu. Ostali su zarobljeni u svojim etnonancionalnim torovima dok se dešavaju krupne promjene. To je bila prilika da opozicija pokaže da je drugačija od Dodika umjesto da se plašeći se Dodikove sjene plaši i sopstvene.
Dodikovih sto maraka
Omer Karabeg: U sadašnjoj situaciji, kada bjesni inflacija i kada se sve teže živi, veliki broj ljudi jedva sastavlja kraj s krajem. Ima li opozicija ekonomski program koji bi ljudima ponudio više nego što im vlast nudi? Dodik je dao svoju ponudu. Najavio je jednokratnu pomoć od 100 maraka mladima od 18 do 30 godina, penzionerima i bivšim borcima.
Draško Aćimović: Ja mjesecima govorim da novac koji je skupljen kao višak od akciza i PDV-a, riječ je milijardu i 300 miliona konvertibilnih maraka, treba iskoristiti da se pomogne ljudima. Imamo oko 800.000 ljudi koji su na ivici gladi. Pored toga, dio tog novca treba usmjeriti i u prehrambenju industriju, gradski saobraćaj i transportna preduzeća. Ako vlast to ne želi da uradi, opozicija bi morala hitno da traži da se dio tog novca da ljudima koji umiru od gladi. Nevjerovatno je da niko nije spreman da to uradi.
Tanja Topić: Ni vlast, ni opozicija nemaju ekonomski program. Vladajuća koalicija šalje poruku da štiti Republiku Srpsku i da je Republika Srpska sigurna dok su oni na vlasti jer onog trenutka kad njih ne bude dolazi do smaka svijeta. Na drugoj strani opozicija uporno ponavlja priču o korupciji i kriminalu u strukturama vlasti, ali sve ostaje na rječima.
Mislim da je opozicija trebala da period od četiri godine nakon prošlih izbora iskoristi da osvješćuje i edukuje građane. Meni se kosa diže na glavi kad čujem da Milorad Dodik dijeli novac studentima, penzionerima i veteranima. Ispada da dijeli sopstveni novac, a to je novac poreskih obveznika. Suludo je da se čovjek koji nema nikakvu funkciju u Republici Srpskoj, a sve ih je uzurpirao, ponaša na takav način. Opozicija treba građanima jasno da kaže čiji je to novac.
Jelena Trivić
Omer Karabeg: Ko od sadašnjih lidera opozicije ima najviše šansi na izborima? Da li je to Jelena Trivić koja je kandidatkinja za predsjednicu Republike Srpske. Čini se da se za nju ne vezuju nikakve afere.
Draško Aćimović: Vidim da oštar vokabular gospođe Trivić povremeno u određenim krugovima izaziva negativne reakcije. Ne treba joj zamjeriti jer je u trenutnoj situaciji u Republici Srpskoj neophodan takav narativ. Mislim da ona kao novo lice sigurno može donijeti promjenu.
Trebalo je da uz gospođu Trivić kandidat za člana Predsjedništva BiH bude neko iz mlađe genercije. Na taj način bi se pokazalo da dolazi nova generacija političara. Zamislite kakva bi to bila razlika kada na jednom billboardu vidite Milorada Dodika i Željku Cvijanović, a na drugom Jelenu Trivić i, recimo, Draška Stanivukovića. Mislim da bi to donijelo promjene.
Tanja Topić: Mislim da Jelena Trivić uživa ugled među građanima kao obrazovana i nadasve pametna mlada žena. Meni je izuzetno drago da je riječ o ženi. Nikakve afere i koruptivne radnje ne vezuju se za njeno ime. Naravno, ona je primorana u nekim izjavama pokazivati patriotski naboj jer bez toga nemate šanse na izborima.
Mislim da Jelena Trivić ima ozbiljne šanse na izborima što se može vidjeti iz količine napada koje joj vlast upućuje. Skoro svi napadi su usmjereni na nju, ona se pokušava diskreditovati. Njoj se mjeri svaka rečenica, svaki sastanak, pa tako i nedavni susret sa Visokim predstavnikom Christianom Sćmidtom. Vlast šalje otrovne strelice zbog toga što se sastala “sa turistom, gospodinom koga Republika Srpska ne priznaje“.
Optužuju je da je izdala i prodala Republiku Srpsku. Treba istaći da je Jelena Trivić pokazala odvažnost u verbalnim obračunima sa Miloradom Dodikom čime pokazuje da ga se ne boji. To je vrlo važno jer je u Republici Srpskoj jako puno onih koji se boje njegovih napada i koji ustuknu onog trenutka kad on zagrmi.
(slobodnaevropa.org)