Piše: Jusuf Trbić
U Bosni je pravda konačno ubijena. Najavljivali smo to mnogo puta u tekstovima o zločinima u našem gradu, sad se, eto, obistinilo. Mediji su nedavno objavili da je Opštinski sud u Tuzli, po nalogu Opštinskog suda u Banjoj Luci, donio konačno rješenje da bivši logoraš u logoru Batković mora platiti 3.520 KM za 14 mjeseci provedenih u tom logoru, za 420 dana muka i umiranja, i to po 8,40 KM po danu. Toliko iznose sudski troškovi, a sud je, je li, utvrdio da je koncentracioni logor, označen u Hagu kao “logor smrti”, bio, zapravo, neka vrsta hotela, pa oni koji su dobrovoljno boravili u njemu, valjda, zbog odmora i rekreacije, treba da plate usluge.
Inače, prema nalazima Haškog tribunala, taj logor je otvoren prvi, a zatvoren posljednji, i kroz njega je prošlo više od 4 hiljade civila, ubijeno je više od 80 logoraša. Bio je to najmasovniji i najstrašniji bijeljinski logor od trinaest, koliko ih je, u svom priznanju u Haškom tribunalu, pomenula Biljana Plavšić. Pa ipak, na suđenju u Bijeljini, koje je pretvoreno u pravu farsu, bijeljinski sud (na čelu Sudskog vijeća bio je sudija Mensur Džonlić) oslobodio je optužene, čime je, praktično, rekao da to nije bio logor, da nije bio zatvor u koji su prisilno dovođeni civili, već nekakvo odmaralište u kojem su Bošnjaci i Hrvati mučili sami sebe, sami sebe zatvarali u bodljikavu žicu, sami sebe odvodili na prisilni rad za srpsku vojsku, sami sebe izgladnjivali, tukli, ponižavali i ubijali. Zbog toga su optuženi (a među njima nije bilo onih glavnih) nagrađeni oslobađajućom presudom, mada i sama činjenica da neko odvodi civile iz kuća, zatvara ih i podvrgava torturi, predstavlja zločin sam po sebi. Tužilaštvo je tako vodilo proces, da sam i ja u to vrijeme najavljivao kako će zločinci biti nagrađeni, a žrtve kažnjene. Što se i dogodilo. U ovom slučaju desilo se i nešto nezabilježeno u svijetu: tužilac Nebojša Jovanović nije uložio žalbu na presudu kojom su logor Batković i sve što se dešavalo u njemu proglašeni legalnom i dozvoljenom djelatnošću. Na isti način odbačene su i tužbe logoraša zatočenih u logorima smrti u Prijedoru – zločinci su nevini, a žrtve krive, pa moraju plaćati troškove suda.
Ima još zanimljivosti vezanih za ovaj slučaj. Za zločine u logoru Batković pred Sudom BiH osuđen je stražar Gligor Begović, zloglasni mučitelj, na kaznu od deset godina zatvora, zbog nečuvenih zvjerstava, od kojih su podlegla najmanje dva zatočena civila: Ferid Zečević i Husein Ćurtić Apaka. Uz tog jednog stražara osuđena su i dva logoraša, koji su, po nalogu logorske vlasti, mučili zatvorenike. Džemal Zahirović Špajzer dobio je 8 godina, jer je tukao, maltretirao i pljačkao logoraše, a pljačkao je i u okolini Bijeljine, pa sve to dovozio u Batković. Fikret Smajlović zvani Piklić dobio je pred Kantonalnim sudom u Tuzli četiri godine i deset mjeseci zatvora. Uprkos ovim presudama i haškim dokazima o zločinima u logoru Batković, oslobođeni su Đoko Pajić, upravnik logora od 11. januara 1993. do 6. juna 1994. godine, Petar Dmitrović, upravnik od 4. septembra 1992. do 11. januara 1993, Đorđe Krstić, zamjenik uopravnika, i Ljubiša Mišić, komandant čuvara. Nisu ni optuženi ostali upravnici, komandiri, stražari i drugi mučitelji. Na hašku A-listu stavljeno je još pet zločinaca iz Batkovića: Radovan Lazarević zvani Major, Milenko Lujić, Veselin Nikolić, Velibor Stojanović Veljo i Zoran Zarić, koji je u međuvremenu umro. Dvojica (Momčilo Despot i Mladen Tukodi zvani Mlađo) stavljeni su na prošireni spisak, na C-listu. Ali, ni protiv njih nema optužnice. Optužen je još samo Grozdan Savić, za mučenje logoraša na prinudnom radu u Koraju i Loparama. On je nakon rata pobjegao, ali je 2015. izručen iz Rumunije. Ipak, uprkos tome što je bio bjegunac, bijeljinski Okružni sud omogućio mu je da se brani sa slobode. Naravno, nije se pojavio na suđenu zakazanom za 9. mart 2016. godine. Opet je pobjegao i nema ga.
Dakle, neki ljudi osuđeni su zbog zločina u logoru Batković, ili su stavljeni na listu za podizanje optužnice. Ali, po bijeljinskom Okružnom sudu, oni su radili neki svoj privatni posao, omaklo im se, desilo se slučajno, pa zato nisu krivi oni koji su organizovali logor, postavili bodljikavu žicu, oni koji su sve organizovali i vodili, oni koji su planirali i odobravali mučenja, oni koji su logoraše slali na liniju fronta i na prisilni rad, oni koji su ih upućivali kao robove da kopaju na privatnim imanjima semberskih seljaka ili da rade u rijelčnom brodarstvu Srbije, niko od njih nije kriv, ne daj Bože, pa logoraši sad moraju plaćati pansion u tom odmaraluištu, ako su uspjeli da ostanu živi.
Logoraš kojeg smo pomenuli na početku teksta rekao je i ovo:
“Mogu reći da je 8,40 KM puno za jedan proveden dan u zločinačkim rukama. To ova sudinica u Tuzli koja je donijela ovo rješenje sigurno ne zna. Jer da zna da sam u to vrijeme sa svojih 21. godinom imao svega 42 kilograma, možda i ne bi donijela ovakvu presudu.” – rekao je logoraš koji mora platiti 3.520 KM. Pa je izračunao i cjenovnik:
-Prenoćište 2 KM
-Dvije kriške hljeba 0,30 KM
-Voda čaše dnevno 0,10 KM, ukupno 2,40 KM.
“A što se tiče degeneka, mislim, sudinice Sinanović, da je preskup 6 KM po jednom danu, jer mene u to vrijeme sa 42 kg, iznemoglog, golog, bosog, izgladnjenog, mislim da me se moglo premlatiti za najviše 1,5 KM.
Žao mi je što niste na kraju ovog rješenja napisali: “Što nisi gledao kako da i tebe ubiju, pa sad ne bi plaćao ništa” – napisao je ogorčeni logoraš.
I, da. Ako ne plati sumu koja mu je određena, slijedi pljenidba. Tako će, kako se čini, proći svi koji još vjeruju u domaće pravosuđe.