Piše: Jusuf Trbić
Nova 2024. godina već uveliko korača našim balkanskim prostorima, a mi nikako da ukapiramo da li se to vraćamo u mračnu prošlost ili idemo naprijed, u još gušći mrak. Kad pogledamo iza sebe, u godinu koja je prošla, vidimo bijedu i jad. Kad pogledamo ispred sebe, ne znamo kuda dalje. Izgubljeni u svijetu, okruženi komšijama i susjedima koji nam bez prestanka rade o glavi, predvođeni nedoraslim, nepametnim, gramzivim političarima, mi se, kao pleme na izdisaju, vrtimo u krug, bez ideje o bilo kakvom cilju kojem stremimo, bez sopstvene volje i bez kompasa. Rijetki umni ljudi pozivaju nas da se trgnemo, da se probudimo i uspravimo, da konačno počnemo misliti svojom glavom. Ali, kako? Mi sami sebi podapinjemo nogu, mi sami sebe mrzimo i ogovaramo, mi nećemo učiniti ni minimalan napor da makar trunku doprinesemo sopstvenoj državi i budućnosti. Neka to uradi neko drugi, neka smijeni ove i one, neka se pobrine za sve, a mi ćemo lutati po bespućima fejsbuka, kojekakvih zadruga i turskih serija, po lavirintima turbo folka, po bespućima svekolikog kiča i šunda koji vladaju našim životima, daleko od znanja, pameti, patriotizma, daleko od bilo kakvog osjećaja odgovornosti, daleko od svega što zahtijeva ovo burno, olovno vrijeme koje samo što nije sasvim potopilo i nas i našu domovinu Bosnu. Ali, ni to nije najgore.
Naša država, cijela naša istorija i budućnost onih koji dolaze vise o koncu, i svi mi to vidimo. Dok Velika Srbija, koja je za sadašnje potrebe, promijenila ime u „Srpski svet“, buja i raste svuda oko nas, a njena bosanska filijala svakodnevno joj ide ususret, i to se više i ne skriva, dok susjedna Hrvatska, pod izgovorom brige za Hrvate u BiH, s neviđenom upornošću radi na izmjenama Izbornog zakona kojima bi definitivno strvorila svoju sopstvenu teritoriju na prostoru Bosne, Bošnjaci i Bosanci prebrojavaju zvijezde, otimaju se za fotelje, svađaju se preko tarabe i odmahuju rukom na sva upozorenja o onome što nam se sprema: ne mogu oni nama ništa, pa Bosna je postojala vijekovima, i ako Bog da, i dalje će… Samo da se mi ne bihuzurimo. Bakir Izetbegović je čak zaprijetio da će, ako bude frke, pozvati muslimanske zemlje da nam pomognu, pa neka onda vide i Amerika i Evropa šta će. Jeste, to su iste one muslimanske zemlje koje tako gromoglasno šute na genocid nad Palestincima i nisu u stanju ni glas da podignu zbog toga.
A kad sam već pomenuo Bakira, mnogi dobronamjerni ljudi mnogo puta su upozoravali na đavolski trio lidera tri najjače stranke, oni su slika našeg tragičnog državnog uređenja, naše etno-religijske podjele i etnokratije, koja razara i Bosnu i naše živote. Jasno je, valjda, svakome da se morala ukloniti bar jedna noga toga paklenog tronošca, da bi se poremetila pogubna etnička ravnoteža, i to se, eto, desilo. U novoj vlasti ostala su dva etnička tabora, a ja se nadam da je ovo početak eliminisanja i ostale dvojice, što bi stvorilo uslove da se krene dalje u jačanje države. Ali, da bi se to dogodilo, mi sami moramo odgovoriti na mnoga pitanja.
Recimo: dokle će bošnjački političari i intelektualci dijeliti Bosnu? Kad oni to rade, to je opasnije od svih susjeda i komšija koji nam rade o glavi. Mnogi od njih i dalje se trude da Bošnjake poistovijete sa vjerskom skupinom, što je davnašnji san neprijatelja Bosne. Svi znamo kako je ozvaničena pogubna sintagma Bošnjak-musliman, koja je iz bošnjaštva elimisala ne samo one koji nemaju muslimanska imena, a htjeli bi biti dio patriotske većine, već i Bošnjake koji nisu vjernici, pa čak i one koji jesu vjernici, ali nedovoljno, po kriterijima nove nacionalističke elite. Mnogi važni Bošnjaci i dalje sanjaju o nekakvoj etničkoj većini u državi, iako je pred njima sasvim jasna računica: onaj ko bi okupio bosansku većinu, većinu građana koji BiH smatraju svojom domovinom, dobio bi građansku većinu od najmanje 65 posto, i to bi moglo riješiti sve probleme. A građanska država je jedina koja može postojati u Evropi. Uz to, zar ne vide da je pridjev bosanski crvena krpa pred očima srpskih i hrvatskih nacionalista? Oni neće ništa bosansko, ni jezik, ni naciju, ni institucije, ni identitet, a prihvataju sve to s predznakom “bošnjački”. Jer, čim imamo bošnjaštvo, imamo i srpsko i hrvatstvo i podjelu države na tri dijela. Ali, začudo, sami Bošnjaci forsiraju etničku podjelu, koja uništava i njih i Bosnu. Primjera je bezbroj.
U Janji smo, recimo, lani imali priliku čuti predavača Admira Lisicu, koji je predstavio projekat saradnje sa bošnjačkom dijasporom, s kojom se sastanci održavaju u džamijama. Inače, po definiciji je dijaspora dio stanovništva jedne države koji živi u drugoj državi. Pa sam ja pitao predavača: zašto bošnjačka, a ne bosanska dijaspora? Odgovor je bio da oni drugi neće u tome da učestvuju. Što nije ni čudno, ako je tačno, jer, ko će od njih doći na sastanak u džamiju? Ali, sama pretpostavka nije ničim potvrđena, a i da jeste, da li je to razlog da Bošnjaci, u startu, dijele čak i Bosance u dijaspori? U Tuzli, koja se oduvijek dičila svojim građanskim karakterom, osnivaju organizaciju bošnjačkih, a ne bosanskih intelektualaca. Moram priznati da ja ne znam tačno šta znači izraz: bošnjački intelektualac. Ili srpski, ili hrvatski intelektualac u Bosni, u kojoj smo svi Bosanci po nacionalnosti. I kako bi to izgledalo, recimo u Americi, u Švajcarskoj, u Njemačkoj…? Apsurdno, nema sumnje.
Profesor Esad Duraković je jedan od rijetkih koji su reagovali na još jedan antibosanski potez Bošnjaka: nakon čak tri zasebne, privatne bošnjačke akademije nauka, formirano je i bošnjačko društvo pisaca, sve uz opravdanje koje smo svojevremeno čuli od bivšeg reisa Mustafe Cerića: kad mogu Srbi i Hrvati, možemo i mi. Da to prevedemo: kad Srbi i Hrvati mogu cijepati državu, možemo i mi. Uz to, ne postoji država u svijetu u kojoj etničke grupe osnivaju svoje institucije koje bi morale biti na nivou države, a pogotovo to ne radi najbrojnija od njih. Tako, eto, Bošnjaci ponovo rade protiv sebe, a da ih niko ne mora tjerati na to.
Ovako bismo mogli još dugo nabrajati. Ali, zaključak je očigledan i treba ga izreći sasvim jasno: sve su to neprijatelji Bosne i Bošnjaka, kako god da se zovu i kakav god položaj zauzimali, bilo da to rade iz neznanja ili iz drugih pobuda. Jer, stvari su toliko jasne, da neznanje više ne može biti opravdanje. Ko god namjerno dijeli građane, ko negira institucije države, ko se zalaže za malu islamsku džamahiriju, ko odvaja građane u tri zasebna plemena, neprijatelj je ove države i tako se prema njemu treba postaviti.