Piše: Saud Grabčanović
Istorija Ostrovičke tvrđave i Kapetanija Stara Ostrovica
Stari grad Ostrovica je velika srednjovjekovna fortifikacija na strmom brdu iznad lijeve obale rijeke Une. Nalazi se u istoimenom naselju u blizini grada Kulen Vakufa. Kulen-Vakuf je grad u Unsko-sanskom kantonu u blizini Bihaća. Uz gornji tok rijeke Une išla je veoma važna komunikacija u smjeru sjever-jug još u doba Rimljana, kada su oni vladali ovim prostorima. Strmo brdo je bilo idealno za izgradnju utvrđenja koje je ovaj put nadziralo. Prelijepa Ostrovička tvrđava je izgrađena najvjerovatnije u 15. vijeku na temeljima starije građevine iz rimskog ili još ranijeg ilirskog doba. Ostrovica je nekada pripadala Kraljevini Hrvatskoj. Pripadala je župi Lapac i bila je u posjedu krbavskih knezova Kurjakovića (kasnije Karlovići). Lokacija za izgradnju utvrđenja na ovom mjestu je bila posebno interesantna, jer se ispod ovog uvrđenja nalazi vrlo plitak dio rijeke Une, koji je jahač na konju mogao pregaziti –tzv. „brod“. Prema nekim izvorima, gradina se u 15. i početkom 16. stoljeća, osim u rukama Kurjakovića, nalazila jedno vrijeme i u posjedu Frankopana, Jurja Mikulčića (koji je poginuo 1495. g.) te Ivana Keglevića. Stalna turska prijetnja nakon propasti srednjovjekovnog Bosanskog kraljevstva 1463. godine, dovela je naposlijetku do pada Ostrovice pod osmansku vlast u decembru 1523. godine. 1576. godine Osmanlije osvajaju Bužim. 1577. godine padaju u osmanske ruke gradovi : Kladuša, Ostrožac, Zrin, Pećigrad, Podzvizd i Drežnik. Te godine su Osmanlije započele sa opsadom ključnog grada Gvozdanskog, koji je zauzet sljedeće 1578. godine. Tursko osvajanje današnje Bosanske Krajine je zaokruženo osvajanjem grada Bihaća 1592. godine, koji je zauzeo Hasan-paša Predojević, bosanski beglerbeg. Nakon ovoga je utvrda Ostrovica, kao i cijelokupna teritorija Krajine oko gradova Bihaća, Cazina, Bužima i Velike Kladuše, prisajedinjena Bosanskom ejaletu. Od tada pa sve do danas ova su područja u sastavu Bosne i Hercegovine. Za vrijeme vladavine Turaka ostrovička fortifikacija je proširena i ojačana, a služila je za smještaj vojne posade. Ova je tvrđava dobila poseban značaj u vrijeme nakon Velikog bečkog rata u kojem je Osmansko carstvo bilo teško poraženo, te je izgubilo teritorije u Lici, Krbavi i Dalmaciji, koje je zauzela Mletačka republika. Kapetanija Stara Ostrovica je nastala nakon Karlovačkog mira 1699. godine i obuhvatala je područje oko gornjeg toka rijeke Une, sa sjedištem u Staroj Ostrovici. Nakon ovog rata i Karlovačkog mira područjem na kojem se nalazila ova utvrda prolazila je nova granica između Mletačke republike i Osmanskog carstva. Osmanski zapovjednik tvrđave je od turskog zaposjedanja utvrde pa do pred kraj 17. vijeka bio u rangu dizdara, a nakon karlovačkog mira u rangu kapetana. Veće proširenje tvrđave uslijedilo je u vrijeme sultana Ahmeda I, koji je vladao Osmanskim carstvom početkom 17. vijeka. Današnje dimenzije građevina je dobila početkom 18. stoljeća, a one iznose 117 metara u dužinu i 83 metra u širinu. Glavni ulaz se nalazi s južne, a sporedni sa sjeverne strane bedema. U veoma dugon vremenskom periodu osmanske uprave utvrđenje Ostrovica je bilo sjedište Kapetanije Stara Ostrovica, u čijem su sastavu bila i manja utvrđenja koja su se nalazila u njegovoj blizini: Orašac, Havala, Džisri-kebir (današnji Kulen Vakuf), Čovka i Donji Lapac. Kapetansku dužnost u Kapetaniji Stara Ostrovica nekoliko stotina godina su vršili članovi čuvene bosanske begovske porodice Kulenović. Nakon pada Donjeg Lapca u ruke Austrijanaca u Dubičkom ratu i Svištovskog mira iz 1791 .godine, granica između dva carstva je prolazila u neposrednoj blizini tvrđave Ostrovice. Tada je, iz bezbjednosnih razloga, kapetansko sjedište premješteno dublje u pozadinu, u naselje Prkose, koje se nalazi sjeveroistočno od Kulen Vakufa. Ovo premještanje sjedišta kapetanije u Prkose je izvršio Kulin-kapetan. U tu svrhu on je tu sagradio svoj novi odžak sa kulom. Nakon austrougarske okupacije1878. Godine, Ostrovica, Kulen Vakuf , kao i kula u Prkosima, ostale su u sastavu Bosne i Hercegovine.
Istorija begovske porodice Kulenović
O porijeklu slavne bošnjačke krajiške begovske porodice Kulenović postoji legenda koja govori da su Kulenovići potomci Mihajla Kulina, brata mletačkog dužda Kulina. Taj je Mlečanin pobjegao iz Zadra u Liku na tursku stranu, gdje je primio islam i po njemu su Kulenovići dobili svoje prezime. Postoji još jedno narodno usmeno predanje da su navodno Kulenovići porijeklom od Kulina bana, bosanskog vladara s kraja 12. i početka 13. vijeka (A. Softić, Usmene predaje, str. 278-289). Pored ovih, dosta neutemeljenih legendi o postanku Kulenovića, postoji utemeljeno predanje kako su se oni iz Like doselili u Bosnu. Nakon Bečkog rata i pada Like pod Mletačku republiku iz nje su se u Bosnu doselila dvojica Kulenovića kao paše. Zvali su se: Ibrahim-paša i Salih-paša. Ibrahim-paša je došao u Džisri-kebir, koji otada dobije ime Kulen Vakuf. On je, kako kaže ta legenda, nadogradio grad Ostrovicu zidom od sedre iz rijeke Une. Njegov mlađi brat Salih-paša došao je u Bjelajsko polje i podigao mjesto Petrovac.Ta su dva brata imala veliko potomstvo, pa su se njihovi potomci naselili oko Glamoča, Bosanskog Petrovca, Kulen Vakufa i Bihaća. Ivan Kukuljević Sakcinski sredinom 19. vijeka je smatrao da su begovi Kulenovići “najstarije bosansko pleme”, te da su igrali važnu ulogu u različitim povijesnim razdobljima. Jedan od najpoznatijih bosanskih istoričara između dva svjetska rata, Hamdija Kreševljaković, tvrdi da su se Kulenovići naselili u Staru Ostrovicu, “iz nekog grada ili kraja, koji je pao pod Veneciju” Kulenovići su se u Čovku doselili krajem 17. vijeka “iz nepoznatog kraja”.. Sa Salih-pašom Kulenovićem je prešla u Petrovac i njegova mati Razi–Kaduna. Njezin grob se nalazi pod petrovačkom gradskom džamijom. Postoji i druga verzija o porijeklu Kulenovića koja tvrdi da oni u Lici uopšte nisu bili bogata i slavna porodica. Tek kada su se doselili u Bosnu oni su dobili zemljišne posjede, te vremenom izrasli u moćnu i brojnu begovsku porodicu. Nakon Prvog svjetskog rata Kulenovića je u Bosni bilo preko tristo kuća, sa mnogočlanim porodicama, i to u : Bosanskom Petrovcu, Kulen Vakufu, Bjelaju, Kliševiću, Bihaću, Bosanskoj Krupi, Ključu, Glamoču, Travniku, Prijedoru pa čak i u Istanbulu. Danas Kulenovića ima i u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji, kao i mnogim evropskim zemljama i Americi. U Bosni su Kulenovići u doba Osmanskog carstva stekli velike posjede. U osmanska vremena cijela petrovačka nahija sa okolinom je bila njihov spahiluk. Predanje govori da su od sultana dobili spahiluk od Crnog vrha (glamočka opština) do Velike Kladuše.
Kulenovići su begovska porodica, koja je i prije 1878. godine i okupacije Bosne i Hercegovine od strane Austrougarske imala važnu ulogu u istorijskom, privrednom i kulturnom životu Bosne i Hercegovine u cjelini. Dokumenti iz osmanskog doba govore da su „zvanični predstavnici turske uprave ostajali uvjek u zasjenku naspram moći znamenitih begova Kulenovića“. U osmansko vrijeme oni su obavljali dužnost kapetana u Bosanskom Petrovcu i Staroj Ostrovici, a bili su i dizdari- zapovjednici Havale i Jajca. Kulenovići su dali čak deset ostrovičkih kapetana u nizu i bili su prava kapetanska dinastija. Nešto poznatiji pripadnici porodice Kulenović su bili: Mehmed-beg Kulenović (Kulin-kapetan), Skender-beg Kulenović ( h. Derviš-begov sin) poslanik u parlamentu BiH, Husein-beg Kulenović Hadžikadibegović, koji je od 1908. godine bio gradonačelnik Bosanskog Petrovca, Džafer-beg Kulenović, poznati političar, doglavnik u NDH i pretsjednik hrvatske vlade u izgnanstvu, Skender Kulenović, akademik, poznati pjesnik, tvorac čuvene poeme „Stojanka Majka Knežopoljka“, Tvrtko Kulenović akademik i književnik….
( Nastaviće se)