Piše: Jusuf Trbić
U Janji je, pred punom salom Doma kulture, prikazan dokumentarni film Avde Huseinovića “Logori smrti”, potresno svjedočanstvo o stradanju Bošnjaka u koncentracionim logorima koje su držali Karadžićevi Srbi i Hrvati takozvane Herceg-Bosne. Strahote logorških mučilišta ostavile su bez riječi gledaoce, među kojima je bila i najpoznatija bosanskohercegovačka heroina novog doba – nana Fata Orlović iz Konjević Polja.
Strašne slike i ispovijesti preživjelih vratile su nas u ona teška vremena agresije na BiH i potvrdile fašističku prirodu te agresije, jer su koncentracioni logori u kolektivom pamćenju čovječanstva najčešće vezani uz nacističke logore smrti u Drugom svjetskom ratu. Činjenica da su svi srpski logori formirani prije početka rata i da su činili dio istog sistema u Bosni, Hrvatskoj i Srbiji govori o prirodi planiranog, organizovanog i masovnog pohoda za stvaranje Velike Srbije. Logor u Manjači, na primjer, pripremljen je još u ljeto 1990. godine, a logor u Batkoviću otvoren već 1. aprila 1992. godine, na dan kad su počeli masovni zločini nad bošnjačkim civilima u Bijeljini. Mnogi Bošnjaci, među njima i rahmetli Sulejman Tihić, bili su mučeni u logorima u Srbiji, i o tome su svjedočili. Stravične torture odnijele su hiljade života i ostavile neizlječive trauma preživjelima. A u Bosni je bilo 657 logora kroz koje je prošlo više od 200 hiljada ljudi, a ubijeno preko 30 hiljada, i logorski sistem je bio jedna od metoda kojom se fašizam novog doba poslužio za uništenje jednog naroda i jedne države. Na sreću, opstali su i Bosna i Bošnjaci, teško ranjeni, ali živi, i niko od nas ne smije zaboraviti ono što nam se dogodilo. Obeshrabruje, međutim činjenica da naša država još nije donijela ni zakon koji štiti bivše logoraše, niti je utvrdila način kako da se tim ljudima pomogne. Zbog toga je Savez logoraša BiH sam finansirao snimanje ovog filma, a veliki udio je dao autor Avdo Huseinović, koji je snimio već nekoliko ovakvih filmova, koji čuvaju bošnjačko pamćenje.
Za sve koji su vidjeli “Logore smrti”, biće to nezaboravno. Onima koji nisu, preporučujem da, ako ikako mogu, pogledaju i ovaj i druge Huseinovićeve filmove, jer poslije njih, siguran sam, drugačije će gledati na vrijeme koje je ostalo iza nas.