Međunarodna zajednica svojim postupcima čini veću štetu nego korist u BiH.

BiH je dobra prilika za mnoge u međunarodnoj zajednici da primaju enormne plate i prosipaju pamet šta treba Bosanci da urade da bi njihova zemlja napredovala, ali se nisu istinski angažovali da se to i desi, a nisam ubjeđen i da im je previše i stalo.

Birokratija je toliko narasla, naročito u Federaciji, a pri tom nije u stanju da rješava elementarna životna pitanja. Međutim, to je birokratska zbrka koju su stvorile birokrate u Vašingtonu i Briselu, čime su oni dobili na značaju, a šta je sa sudbinom običnih ljudi?
To je stvorilo haotičnu situaciju u kojoj lokalni političari ne snose bilo kakvu odgovornost.

Politika međunarodne zajednice prema BiH je bila, a i danas je, suprotna međunarodnom pravu!

Historija nas uči, a posebno događaji iz perioda 1992-1995. godina, da se sa međunarodnim birokratama mora komunicirati isključivo jezikom prava, jer na polju politike vlada zakon jačeg i beskrupuloznijeg, a u manipulacijama sa silom i moći bjelosvjetskim birokratama nema ravnog.

To je pokazao i period agresije na RBiH kada su međunarodne birokrate, koje su utjecale na donošenje odluka na međunarodnom planu, odlučile prepustiti državu BiH silama mraka, a nenaoružanom narodu zabraniti da se brani, a kada se taj narod, ipak, odlučio braniti, onda su mu nametnule embargo na oružje i vezale mu ruke.

Predstavnici tog golorukog naroda uzalud su ubjeđivali predstavnike međunarodne politike da se grubo krši međunarodno pravo, a prije svega Povelja UN-a, da se na RBiH vrši brutalna agresija, da se vrše najmonstruozniji zločini čiji krajnji izraz predstavlja zločin genocida. Sve je to tada bilo nepobitna istina, ali međunarodna politika to nije prihvatila za istinu. Međunarodna politika je odlučila da se zasniva na lažima i obmani, umjesto na istini i međunarodnom pravu. Međutim, istina je, ipak, kasnije sudski dokazana i presuđena.

Međunarodna zajednica se zajebava s građanima BiH

“Nastavi s prevarom… sve dok BiH ne prestane postojati…”

“Stara dama” Evropa, koja je pala na ispitu i izgubila obraz na stradanju Bosne i Hercegovine i njenih građana, imala je priliku da koliko-toliko ispravi svoju grešku. Umjesto toga, nastavila je činiti nepravdu prema našoj zemlji. I za to ima mnogo očiglednih dokaza.

Jedan od primjera kako su se predstavnici nekih zapadnih zemalja odnosili prema stradanjima Bošnjaka u Bosni i Hercegovini ponavljamo više puta, a aktuelnost istog potvrđuje da međunarodna zajednica i dalje radi na podjeli Bosna i Hercegovine za interese Hrvatske i Srbije.

Jedan od najeklatantnijih primjera potječe iz Velike Britanije.
Vrhunac licemjerja nekih političara iz te zemlje za vrijeme agresije na BiH najbolje se može vidjeti iz prepiske bivšeg britanskog premijera Džona Mejdžora (John Major) i višeg dužnosnika ministarstva vanjskih poslova Daglasa Hoga (Douglas Hogg).

Mejdžor je, naime, Hogu, 2. maja 1993. godine, u pismu zahvalio “na iscrpnom izvještaju o sadašnjoj i bivšoj situaciji u Bosni i Hercegovini, dijelu bivše Jugoslavije”.

U pismu Mejdžor podsjeća Hoga da “na osnovu prethodnih razgovora u Kabinetu i drugim mjestima, Vlada Njenog Kraljevstva nije promijenila svoj stav u pogledu sljedećih političkih rješenja”.

– Nismo saglasni da niti sada niti ubuduće naoružavamo ili obučavamo Muslimane u Bosni i Hercegovini vojnom opremom. Mi ćemo i dalje pomagati da se nametne i ostane na snazi embargo na oružje UN-a u ovom području. Iako pouzdano znamo da Grčka, Rusija i Bugarska isporučuju oružje i vrše obuku u Srbiji, Njemačka, Austrija, Slovenija, čak i Vatikan, na sličan način pomažu Hrvatsku i snage HVO-a, od posebno je značaja da pouzdano znamo da takva nastojanja u korist muslimana u tom području od strane islamskih zemalja i grupa nisu uspješna – obavještava Mejdžor i dodaje:

– Do završetka i konačnog ishoda situacije na terenu, to jest podjele Bosne i Hercegovine i onemogućenja stvaranja iste kao “ISLAMSKE DRŽAVE” u Evropi, koja se ne može tolerisati, nastavit ćemo da slijedimo ovu politiku. Dalje, greška napravljena kada su naoružavani i obučavani afganistanski borci protiv snaga višeg SSSR-a i njihovih takozvanih “islamskih boraca” sada u drugim dijelovima u svijetu, kao u Bosni i Hercegovini, ne smije se ponoviti. Ovo bi moglo dovesti do ozbiljnih problema kod muslimanskog stanovništva koje je emigriralo u Evropsku zajednicu, Sjevernu Ameriku.

Mejdžor dalje preporučuje Hogu da pogleda pismo iz Sjedinjenih Država pod naslovom “Iranska odskočna daska za Evropu”, od 1. septembra 1992. godine.

On dodaje da “s razlogom ovi kriteriji postaju sve relevantniji, te je neophodno da naša unutrašnja služba sigurnosti obrati posebnu pažnju na muslimanske zajednice u zapadnim zemljama, a posebno ovdje u Velikoj Britaniji”.

Sva pogubnost tadašnje britanske politike prema Bošnjacima u BiH potvrđuje sljedeći pasus Mejdžorovog pisma, čija autentičnost je uzalud pokušana biti osporena.

– Sve dok se situacija u bivšoj Jugoslaviji ne smiri, mi moramo po svaku cijenu biti sigurni da se niti jednoj zemlji koja se može smatrati “muslimanskom” ne govori o političkim akcijama Zapada na ovom području, posebno vezanim za Tursku. Iz tog razloga, neophodno je da se nastavi s prevarom “Vance-Owenovim” mirovnim razgovorima da bi se događala kakva-takva akcija sve dok Bosna i Hercegovina ne prestane postojati kao važeća država, a njeno muslimansko stanovništvo ne raseli iz svoje zemlje – naglašava Mejdžor.

Iako ovo može izgledati tvrda politika, dodaje on, “moram da insistiram kod Vas i onih koji donose političke odluke u uredu za vanjske i poslove Zajednice, kao i vojnim službama, da je ovo ustvari prava politika i od najboljeg interesa za stabilnu Evropu u budućnosti, čiji sistem vrijednosti se bazira i mora ostati baziran na hrišćanskoj civilizaciji i etici”.

Bivši britanski premijer još obavještava Hoga da “ovakav stav ima svaka druga evropska i sjevernoamerička vlada i zato nećemo intervenisati u ovom području da spasimo muslimansko stanovništvo ili da ukinemo embargo na oružje”.

– Iako znam da se u potpunosti ne slažete sa mnom ili ministrom odbrane po ovom pitanju, važno je da svi mi zauzmeno zajednički front sa onim u Parlamentu i zemlji po ovom pitanju – zaključuje Mejdžor u svom pismu Hogu.

Očigledni dokazi

Ovo je, dakle, jedan od primjera kako su se predstavnici nekih zapadnih zemalja odnosili prema stradanjima Bošnjaka u Bosni i Hercegovini.

Poražavajuća i zabrinjavajuća je činjenica da je ta neiskrenost i dvolična politika očigledna i danas. “Stara dama” Evropa, koja je pala na ispitu i izgubila obraz na stradanju Bosne i Hercegovine i njenih građana, imala je priliku da koliko-toliko ispravi svoju grešku. Umjesto toga, nastavila je činiti nepravdu prema našoj zemlji. I za to ima mnogo očiglednih dokaza.

Upravo ovo Mejdžorovo pismo trebalo bi da nam bude alarm da moramo biti oprezni kako nam se historija ne bi ponovila. Nažalost, s političarima koje imamo i koji su nas do sada vodili, pogotovo sa razjedinjenim bošnjačkim predstavnicima i njihovom nekonzistentnom politikom, ne nazire se skoro političko razvedravanje iznad Bosne i Hercegovine.

Ubijediti muslimane da su nemoćni da se suprotstave

– Muslimane na Zapadu treba ubijediti da se ne smiju suprotstavljati našem pogledu na svijet u “Novom svjetskom poretku” i da su, zbog neaktivnosti takozvanih muslimanskih vlada u svijetu, jer nisu uradili ništa da se suprotstave uništenju muslimana iz Bosne i Hercegovione, a nisu ispunili svoje obaveze da provedu do 15. 1. 1993. godine zaključke Islamske konferencije, te da ako Zapad ne spasi Muslimane, potpuno nemoćni da nam se suprotstave, jer mi kontroliramo njihove vlade – navodi se još u Mejdžorovom pismu.

“Kocka je bačena”

I Njemčki mediji su imali objave na račun podjele BiH

Rahmetli Kenan Jusufbašić je bio predratni, ratni i poslijeratni prvi čovjek Visokog.

Ovdje donosim dio njegovog govora iz februara 1994. godine, a odnosi se na politiku međunarodne zajednice prema ratu u RBiH.

(https://magazinplus.eu/)