Umorno nebo trošno
Temelji mu popuštaju
Umorna zemlja
Umorni ljudi
U podrumu suza
Kreće posljednji uzdah
Kroz kosti putuje
U sluhu izvore zatvara
Daleko je moj grad
Njemu se više ne može vjerovati
Niz njegove ulice spotiču se tuđi dani
I tuđe godine klecaju
Gladna tišina u parku mreže razapinje
Na trgu posljednja predstava
U mrtvom Bogu prazni se svemir vrti
Moj grad danas na nebu trune
Njegovo vrijeme u kap kiše stane
On je most od bola do bola
On je krik nad rijekom
S njim se moja krv ruši
I voda leševe odnosi
Očiju beskrajnih i lijepih
Daleko je moj grad
Tamo nam
Prijatelj svakog jutra iznova
Nož u leđa zabija
I nevinim plamenom naše kuće gore
Daleko je moj grad i ključ srca
Njegove kapije više ne otvara
Jusuf Trbić