Molitva

Mi smo molitva

Mi smo muzika nepomična

Koja sa krošnje horizonta visi

Poput djeteta obješenog

U ogledalu neba guše nas sopstvena lica

Ona nas više ne prepoznaju

 

Smrtna geometrija pustih godina

Udobnost umiranja

Šuma u kojoj

Niko više neće zalutati

 

Sa džamije srušene do temelja

Ezan poziva vjernike

Kojih više nema

Mi smo taj ponor

Mi smo taj bunar vrtoglavice

Mi smo nježni grobovi

Koji cvjetaju među uplašenim kamenjem

Kao zumbuli

 

Mi smo ta molitva

 

Molitva mi smo

Hiljadu puta izgovorena

Na jeziku koji Bog ne razumije

(Jusuf Trbić)