Piše: Jusuf Trbić
Glupost je dobila fizionomiju ozbiljnog političkog programa u kojem je za stvarnost ostalo malo prostora. Taj program kreiraju „patriotski“ političari, intelektualci, mediji, vjerski autoriteti, ali krivica nije samo na njima. Masa običnih ljudi, građana, prihvata potčinjenost i slijedi autoritete zatvorenih očiju, kao da nije prošlo dovoljno vremana da svako može shvatiti šta znači ova magla političkog ludila zbog kojeg i afrička plemena u džungli javno odbijaju balkanizaciju i bosnizaciju svojih prostora. Ali, odnjegovani podanički mentalitet, zaostalost i neznanje, podstaknuto masovnim medijima i društvenim mrežama, dobrovoljno prihvatanje psihologije krda, kukavičluk, nedostatak kritičkog stava i mišljenja, to je ono što na svakim izborima izglasava status quo, koji produžava vladavinu gluposti, a njoj se, kako se čini, ne vidi kraj. U tom prostoru svakodnevno cirkulišu besmislice i laži kakve se valjda nigdje više na svijetu ne mogu čuti. S najvažnijih položaja u državi i okruženju, bez ikakvog zazora, sipa paljba falsifikovanih činjenica, naopako okrenutih istina, besmislenih, ničim potkrijepljenih tvrdnji i očiglednih, otvorenih i ciničnih laži od kojih se svakom normalnom čovjeku okrene stomak. Iz Beograda i Zagreba i njihovih bosanskih filijala svako malo čujemo kako su Srbija i Hrvatska garanti Dejtona, mada svako dijete zna da su garanti velike sile, a da su predsjednici susjednih država pozvani u Dejton kao učesnici u sukobu i agresori. Pljušte tvrdnje kako je Hrvat u Predsjedništvu nelegitiman, jer ne predstavlja hrvatski narod, a Ustav jasno kaže da članovi Predsjedništva nisu predstavnici naroda, već građana u entitetima. Posebna priča su žestoki napadi na zagovornike građanskog društva, mada se borba za takvo društvo kod Bošnjaka svodi samo na verbalnu akrobatiku. Pri tome niko ne objašnjava kako to svi mogu imati građansko društvo, samo Bošnjaci ne. Ne jenjavaju napadi na Ustav i istovremeno zaklinjanje u taj isti Ustav. Ni ignorisanje evropskih presuda, odluka Ustavnog suda BiH i načela jednakosti građana i Ostalih sa tri vodeća naroda, uz zaklinjanje u evropski put, ni bezočno laganje o antifašizmu, ni slavljenje ovovremenih ratnih zločinaca, ni podvale najvećeg kalibra, ni negiranje države i pravde… Ali, publika u areni – ni mukajet. Sve je to nama donijela vladavina „u ime naroda“, i, kako kaže Edin Šarčević, „zahvaljujući upravo tom postulatu, ova država je postala nepodnošljiva za život svima koji žele živjeti od svog rada. Hrvati koji su se zadnjih godina masovno iselili iz vlastitih kantona, upravo iz onih u kojima su „prekonstitutivni“, odlučili su se za život u zapadnim državama iako tamo uopšte nisu konstitutivni. Ta ih činjenica nimalo ne smeta, posebno ih ne inspirira na optužbe nacija-domaćina za nacionalizam i posvemašnju neodgovornost prema vlastitoj zemlji. Ali, u Bosni se gubi svaki orijentir i napušta svaki standard modernih država i lupetanje postaje ozbiljim političkim stavom. Glupost je tako postala jedina zajednička politička ideologija.
A dok se Bosna rastaje sama sa sobom, Bošnjaci prave svoje zasebne etničke institucije („kad mogu oni, možemo i mi“), formiraju Bošnjačku akademiju nauka ( BANU) i obilježavaju Dan Bošnjaka (sa idejom da svaki narod ima svoju zastavu, grb i himnu), brane hidžab na glavama sutkinja i dominaciju vjerskog primitivizma, brane sopstveni kriminal na vlasti od onog „njihovog“ i čvrsto se drže svoje „istine“ o nepogrešivosti, i sve to dok se zaklinju u bosanstvo, Evropu i demokratiju. Bošnjački lideri ne uspijevaju da shvate jednostavnu istinu: sve što dijeli ljude – doprinosi razaranju Bosne, kao što to čine pomenute zasebne etničke institucije u svim oblastima. Tu je i vjeronauka u školama, koja, u ovako podijeljenom društvu, razdvaja djecu od malih nogu, uči ih da mrze druge i drugačije i njeguje kod djece poslušnički mentalitet, važan za svaku religiju i svaku vlast. Na rijetke apele da se vjeronauka zamijeni kulturom ili istorijom (svih) religija, nije bilo ozbiljnijeg odgovora. Umjesto toga, uvodi se vjeronauka i u srednje škole, u Sarajevu se traži da to uče i djeca u obdaništu, ali se niko ne obazire na činjnicu da 85 posto djece koja završe osnovnu školu ne zna tablicu množenja, a 30 posto njih je funkcionalno nepismeno. Čini se da je najvažnije naučiti ih koje je vjere Bog, ostalo nije važno. Niko se nije posebno zabrinuo zbog izvještaja o stanju na fakultetima, o kaskanju za evropskim modelom obrazovanja, o nedostatku nastavnih sredstava i učila, o nekompetentnosti profesorskog kadra, ali su bošnjački omladinci našli za shodno da zahtijevaju da studenti i njihovi profesori budu oslobođeni nastave i polaganja ispita u vrijeme džume. I to usred sekularne Evrope. Uz to, da se uvede kodeks oblačenja na fakultetu, po kojem studenti mogu imati vehabijsku odjeću i bradu, nikab, fes na glavi ili kokardu na čelu, ali ne mogu biti moderno obučeni, ako to ne odgovara pristalicama rigidnog religijskog nacionalizma. Po nekim ozbiljnim istraživanjima BiH je, po obrazovanju svojih građana, ubjedljivo posljednja u Evropi, sa najnižim procentom visokoobrazovanih ljudi, čak i sa našom nevjerovatnom praksom kupovanja diploma. Taj je procenat u Evropi oko 40 posto, a kod nas manji od 13 posto, u čemu oni sa završenim fakultetom čine samo 9,6 posto. Pošto neznanje i glupost uvijek idu ruku pod ruku, zar je onda čudna ova poplava primitivizma u svakodnevnom životu, a pogotovo na društvenim mrežama?
Pandemija virusa Covid-19 pokazala je svu raskoš gluposti koja krasi ovaj dio svijeta. Doduše, svuda je bilo glupih reakcija, zagovornika teorija zavjere, umišljenih nepismenih stručnjaka i mudraca bez pokrića, ali mi smo i ovoga puta svjetskoj gluposti dali svoj hvale vrijedan doprinos. U digitaloj areni pojavili su se nebrojeni heroji nepismenosti, korifeji gluposti, apostoli primitivizma, da objasne ono što niko drugi ne može. Pri tome njih ne interesuju informacije iz kompetentnih izvora, koje se mogu naći u svako doba na internetu, a zvanični mediji bez prestanka truju sve oko sebe omamljujućom ideološkom maglom, u kojoj su priprosta zabava, prizemni duh i jezik laži osnovne vrijednosti. Sve kočnice su otkazale, sva suzdržanost, sva pravila pristojnosti i znanja. Buknule su bjelosvjetske zavjere, razgorjele se vatre srednjovjekovne pameti, nakaradna religioznost je usred pandemije dovela hiljade vjernika u crkve, jer, eto, virus neće tamo gdje je Bog, tamo gdje se pali tamjan, a čitav region je s pažnjom gledao kako brojni vjernici na mrtvačkom odru ljube mitroplolita Amfilohija, koji je umro od koronavirusa. Bosanske političke stranke su organizovale predizborne mitinge ne obazirući se na masovnu zarazu, a u više mjesta oprganizovani su protesti zbog obaveze nošenja maski i ostalih mjera zaštite od virusa. Sve odjekuje od kvazi-učenih izjava poput onih da se radi o probi biološkog rata, da vladari svijeta žele da smanje broj živih na Zemlji, da je sve to smišljeno da se zaustavi privredni rast malih država, da je sve izazvala mreža 5-G, da vakcinom svjetski moćnici hoće da nam ugrade čip za kontrolu ponašanja, da to rade svjetski moćnici zbog profita ili da takvog virusa, naprosto, nema. Ali, nakon medijske oluje laži i mržnje iz devedesetih godina prošlog vijeka i sistemskog trovanja pameti u svim ovim post-ratnim godinama, nikakvo čudo više nije za čuđenje. Zavladala je „arogancija neznanja“, kako je to definisao austrijski publicista Paul Lendvay.
Već neko vrijeme traju napori novih kreacionista da se iz škola izbaci Darvinova teorija. Peticiju s takvim zahtjevom potpisala su 2017. godine u Srbiji i RS-u 52 akademika, 61 doktor nauka, 5 magistara nauka, 50 ljekara specijalista, 24 inžinjera, 19 profesora srednjih škola, 14 filozofa, filologa i sociologa, 25 diplomiranih pravnika i mnogi drugi. Mediji su javili da je Islamska zajednica Kosova otpustila imama zbog toga što je rekao da prihvata Darvinovu teoriju evolucije, a iz katoličke crkve je uslijedio napad na splitskog srednjoškog profesora što je pričao djeci o svemiru, crnim rupama, antimateriji, gravitaciji i drugim bezbožničkim temama. Prilično je sigurno da ćemo uskoro slušati kako Zemlja nije okrugla, već je ravna ploča i centar svemira, slijetanje na Mjesec je montirana TV predstava, brojni proroci i čitači sudbine iz karata, viska ili iz kašika na našim TV stanicama svake noći, sasvim ozbiljno, rješavaju najvažnija životna pitanja i pogađaju i prošlost i budućnost, a veliki vjernici nas uče kako se molitvom može skinuti teret crne magije ili dozvati kiša, svejedno. Moramo se više uključiti u ovaj pokret koji od čovjeka želi ponovo da napravi majmuna, da ne ispadnemo zaostali i nazadni.
A kako toliki broj ljudi ne zna da su to gluposti? Dvojica američkih istraživača, David Dunning i Justin Kruger definisali su 1999. godine takozvani Dunning-Krugerov efekat, koji kaže da su glupi ljudi suviše glupi da bi shvatili da su glupi. Oni sebe uvijek smatraju pametnijima od drugih i visoko cijene svoju inteligenciju, njih ne interesuje obrazovanje ni znanje drugih, da bi sve znali bolje od njih. Nisu u stanju da procjenjuju argumente i rasuđuju na osnovu njih, a u raspravi su obično agresivni i isključivi. Njima niko nije dobar, ni pametan, ne smeta im što u nekoj oblasti nemaju nikakve kompetencije, pa o svemu imaju svoje mišljenje, za raspravu im ne trebaju nikakve činjenice. Oni svoju pamet ne bi mijenjali ni s kim. Zar vam ovo ne liči na našu sopstvenu kolektivnu sliku u ogledalu?
Postoji još jedna vrsta gluposti koja nam je poznata. Na nju mi je skrenuo pažnju dr Đorđe Perendija iz Londona. To je „pametna glupost“, na koju inteligentni ljudi često pristaju, zbog lične koristi, konformizma, ili izbjegavanja sukoba s okolinom. Ponekad je u pitanju lična sigurnost, prosperitet, ekonomska korist („ekonomija identiteta“) ili, jednostavno, kukavičluk na kakav smo navikli – kod nas mnogo ljudi pristaje na svakakve gluposti vlasti da ne bi bili označeni kao otpadnici, pa čak potiskuje, svjesno ili nesvjesno, istinu koju znaju. Taj fenomen „tihe većine“, koja ćuti i okreće glavu od svega razlog je nekima od najvećih zločina u svijetu, a u našem slučaju, to je podrška vladavini nacionalizma koja nas sve uništava
Glupost je danas naša zastava, primitivizam naše opredjeljenje, neznanje naš ponos. Stanje zarobljenog uma naš je novi zavičaj, naše utočište u kojem više ne možemo trčati toliko brzo da bismo ostali u mjestu. Kidnapovani su naši životi, falsifikovana prošlost, ugušena pamet, sputana kritička svijest, zatvoreni prozori prema svijetu, zamračena budućnost.
Čini se: zadnji je vakat da dignemo glavu, jer ako to sad ne učinimo, nikad više nećemo vidjeti zvijezde.