Piše: Saud Grabčanović
Ćipirovine
Ovo selo se nalazi južno od Bijeljine na putu prema Janji. Od centra grada je udaljeno 4,5 km. Po popisu iz 2013. godine ovo selo je imalo 660 stanovnika, od kojih se 99,55 % izjasnilo prema etničkoj pripadnosti da su Srbi. U odnosu na popis stanovništva iz 1991. godine broj stanovnika ovog sela se utrostručio. Selo ima svoje seosko groblje. Seoska slava ili „molitva“ je prvi dan „ Trojica “.
Nastanak sela i njegovog imena:
Ovo selo je nastalo tek poslije „Beogradskog mira“ i 1739. godine. Selo je dobilo ime po nekom Ćipi koji je došao sa granice Crne Gore i Hercegovine i prvi se tu naselio sa svojom zadrugom i tako osnovao ovo selo. Selo su naselili doseljenici iz Crne Gore i istočne Hercegovine koji su se doselili na posjede zvorničkog sandžakbega Mehmed-paše Fidahića.
Predanja o naseljavanju sela i stanovništvo:
Narodno predanje govori da se prvi na posjede Fidahića doselio neki Ćipo sa svoja tri sina Stojkom, Gordom i Mićom i tu podigao selo. Od njih danas potiču porodice Stojići i Gordići koje slave Đurđevdan. Od Gordića su nastali Jovići i Tešanovići, koji takođe slave Đurđevdan. Novakovići, koji slave Jovanjdan, su došli iz Tavne od Novakove pećine. U Tavnu su se doselili iz Crne Gore. Bradarići, koji slave Nikoljdan, doselili su se iz Kojčinovca.U Ćipirovinama živi više porodica koje tačno ne znaju svoje porijeklo, ali znaju da su se njihovi preci doselili iz Crne Gore i istočne Hercegovine, a to su: Radići (Jovanjdan), Simići (Aranđelovdan), Lukići (Đurđevdan), Perići (Đurđevdan) i Đurići (Ignjatijevdan).
Dazdarevo
Ovo selo se nalazi sjeveroistočno od Bijeljine u blizini sela Triješnice. Od centra grada je udaljeno 11,5 km. Po popisu iz 2013. godine ovo selo je imalo 526 stanovnika, od kojih se 99,24 % izjasnilo prema etničkoj pripadnosti da su Srbi. U odnosu na popis stanovništva iz 1991. godine broj stanovnika ovog sela se znatno povećao. Ovo selo ima srpsku pravoslavnu crkvu „Sabor srpskih svetitelja“, kao i zajedničko seosko groblje. Seoska slava ili „molitva“ je „ Pokrižak “. Dazdarevo se dijeli na „mahale“ ili zaseoke : Lipovica, Guvnjište i Karin Put.
Nastanak sela i njegovog imena:
Ovo selo je nastalo krajem 18. Vijeka, nakon velike epidemije kuge (najvjerovatnije nakon 1764. godine). Po predanju, ovo selo je dobilo ime po nekom Dazdaru koji je osnovao selo. Po mojim istraživanjima, nekada su u našim krajevima Dazdarima nazivani Bošnjaci koji su se u Bosnu doselili iz Srbije. Najvjerovatnije je beg koji je bio vlasnik zemlje u tom kraju bio porijeklom iz Srbije, pa to selo nosi ime po njegovom nadimku „Dazdar“. Kada je selo Dazdarevo nastalo, naselili su ga doseljenici iz Crne Gore i istočne Hercegovine, kao i kmetovi iz okolnih semberskih sela. Oni su se tu doselili na poziv vlasnika zemlje Mehmed-bega Osmanbegovića, koji se tada doselio iz Donje Tuzle u Bijeljinu na svoje posjede.
Predanja o naseljavanju sela i stanovništvo:
Narodno predanje govori da su se na poziv bega Osmanbegovića na područje današnjeg sela prvi doselili Malići iz Dragaljevca koji slave Jovanjdan. Njih je predvodila majka udovica, koja je tu došla sa tri sina i dva unuka od preminulog sina, ukupno sa 16 članova porodice. Malići su se najprije doselili u Dragaljevac i to iz Crne Gore iz mjesta Grahova u okolini Nikšića, a tamo su se prezivali Nešković. Područje današnjeg sela Dazdareva je bilo obraslo u gustu šumu, pa su prvi naseljenici morali da je krče sjekirama. Majka-udovica je išla naprijed i sjekirom obilježavala međe. Nakon Malića, u selo su došli Jeftići koji slave Nikoljdan, ali su iz njega pobjegli kada se pojavila kuga i odselili se u Krivu Baru. Rankići zvani Jovičići, koji slave Avramijevdan, su među prvim familijama koje su se doselile u Dazdarevo iz Hercegovine su. Više porodica se naselilo u Dazdarevo iz ostalih semberskih sela, sa Majevice, iz sjeveroistočne Bosne, kao i iz Srbije. Njihovo izvorno porijeklo je takođe iz Crne Gore i Hercegovine, a to su: Savići, koji slave Mratindan, došli su iz Puškovca, Trifunovići koji su došli iz Gornjeg Magnojevića, Cvijanovići, koji slave Simunjdan, došli su iz Jasenice kod Kiseljaka, Nedići, koji slave Simunjdan, došli su iz iz Gračanice kod Gradačca, Ošapovići, koji slave Đurđevdan, došli su iz Srbije, Mitrovići, koji slave Đurđevdan, došli su 1878, godine iz Srbije, Avakumovići zvani Marinkovići, koji slave Jovanjdan, došli su iz Srbije, Jovanovići zvani Jankovići i Mađarevići, koji slave Đurđevdan, potiču od dva brata koji su se u Dazdarevo doselili iz Srbije, Jovanovići su došli iz Međaša, a Sarići zvani Živanovići, koji slave Mratindan, došli su iz Crnjelova. Stankovići, koji slave Đurđic, potiču od Vukovića koji su bili Bugari. Nakon 1945. godine u selo Dazdarevo su se doselili (kolonizirani) iz Šekovića: Kostići, Zarići i Pajići. U Dazdarevu žive i porodice koje tačno ne znaju svoje porijeklo, ali znaju da su se njihovi preci doselili iz Crne Gore i Hercegovine, a to su: Stevići (Krstovdan) i Miloševići (Nikoljdan).
(Nastaviće se)