Otvoreno pismo istaknutih intelektualaca i organizacija povodom anticivilizacijske izjave Milorada Dodika i njegovog političkog establišmenta da će zabraniti udžbenike u kojima se govori o Genocidu u Srebrenici i o opsadi Sarajeva
Otvoreno pismo istaknutih intelektualaca i organizacija povodom anticivilizacijske izjave Milorada Dodika i njegovog političkog establišmenta da će zabraniti udžbenike u kojima se govori o Genocidu u Srebrenici i o opsadi Sarajeva
Smatramo šovinističkim izjave Daneta Maleševića, ministra prosvjete bosanskohercegovačkog entiteta RS i Milorada Dodika, predsjednika ovoga entiteta, u kojima najavljuju zabranu korištenja udžbenika u okviru grupe nacionalnih predmeta, u kojima se govori o Genocidu u Srebrenici i o opsadi Sarajeva. Ovakvim odnosom prema žrtvama Dodik se stavlja na stranu idejnih tvoraca i realizatora agresije i genocida koji su ubili preko 8.300 civila u genocidu u Srebrenici i preko 13000 civila tokom opsade Sarajeva.
Šovinističkom zabranom korištenja udžbenika negira se presuda Međunarodnog suda pravde iz 2007. godine kojom je pravomoćno presuđeno da su institucije bh. entiteta RS, Vojska i dijelovi MUP-a, počinili Genocid. Republika Srbiju je istom presudom označena kao prva zemlja u svijetu koja je prekšila odredbe Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju Genocida.
Pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije osuđeno je šest osoba za počinjeni genocid u Srebrenici: Radovan Karadžić (nepravomoćno), Zdravko Tolimir, Radislav Krstić, Vujadin Popović, Ljubiša Beara i Drago Nikolić, dok su pred Sudom BiH osuđeni Milorad Trbić i Radomir Vuković, te da postoji još niz haških i domaćih presuda za najstravičnije zločine u Srebrenici. Kada je u pitanju opsada Sarajeva, Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije osudio je Stanislava Galića i Dragomira Miloševića.
Ovim činom Vlade i Predsjednika RS, sa institucionalnog nivoa se negira presuđeni Genocid, minimiziraju razmjere zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, izjednačava žrtve Genocida i izvršioce Genocida, a zločince proglašava nacionalnim herojima. Budućnost Bosne i Hercegovine mora biti utemeljena na istini, pravdi i pobjedi prava. Mir će biti trajan jedino ako se gradi i izgradi na čvrstim temeljima istine i pravde. Svaki sporazum između istine i laži uvijek je na štetu istine. Odsustvo istine i pravde proizvodi kontinuitet straha žrtava. Zato je pitanje korištenja udžbenika državno i pravno pitanje bosanskohercegovačkog suvereniteta, nezavisnosti, političkog subjektiviteta, slobode i moralna obaveza prema žrtvama. To nije pitanje jednog naroda, pojedinca ili institucije. Korištenjem udžbenika podržavaju se istina, pravda, mir, vladavina prava, sloboda i pravo.
Politički establišment bosanskohercegovačkog entiteta RS nikada neće moći pobiti naučne i sudske činjenice, makar negirali bosanski jezik, zabranjivali knjige i iskrivljivali historijske činjenice. Nedopustivo je da vlast bh. entiteta, u kojem je počinjen Genocid i danas baštini ideologiju Agresije i Genocida. Sramne odluke negiranja i zabrane bosanskog jezika, udžbenika historije i knjiga svrstavaju ga u antibosanskog govornika mržnje i diskriminatora žrtava Genocida.
Učenje o Genocidu je bitno radi budućih i srpskih pokoljenja. Poricanje historijskih činjenica, koje su i sudskim presudama i političkim odlukama potvrđene, sutra nas može gurnuti u nova stradanja. Bez pouka iz prošlosti, bez istine i pravde, nema bolje budućnosti. Svijet zna istinu o Genocidu u Srebrenici, bez obzira da li će Vlada RS dopustiti korišćenje knjiga o Genocidu u nastavnom procesu. Kakvu budućnost možemo očekivati bez pravde i istine? Onima koji negiraju Genocid bilo bi bolje da se suoče s istinom kako bi i njihova djeca imala sigurniju, bolju budućnost.
Bez obzira na kontinuitet anticivilkizacijske politike koju provode vlasti u RS u misiji protiv istine i pravde, bosanskohercegovačka djeca trebaju i moraju učiti sve ono što je presuđeno, sve ono što nije diskriminatorsko, učiti bosanski jezik, bosansku historiju, kulturu, tradiciju. Nema nijednog razloga da se u udžbenicima ne tretiraju presuđeni Genocid i opsada Srajeva.
Pozivamo vlade SAD i Kanade, te međunarodnu zajednicu, da sankcioniraju govor mržnje članova političkog establišmenta manjeg bosanskohercegovačkog entiteta. Pozivamo međunarodne institucije koje provode projekte u obrazovanju, da zaustave diskriminaciju nad bošnjačkim stanovništvom u manjem entitetu i na taj način se ograde od sudjelovanja u diskriminaciji žrtava Genocida i podržavanja aparthejda.
Polazeći od toga da se bošnjačka i hrvatska djeca, zajedno sa svojim roditeljima, kontinuirano nalaze u stanju degradacije i dehumanizacije, pozivamo bosanskohercegovački politički, akademski, kulturni establišment koji bi trebao predstavljati i žrtve da konačno počne raditi na uklanjanju kočničara za uspostavljanje funkcionalne, pravne države Bosne i Hercegovine. Na kontinuiranu dehumanizaciju Ideje Bosne i bosanskog duha je opasno odgovoriti šutnjom i pasivnošću političke, akademske i kulturne elite. Ovdje treba da se uključe državne institucije na svim nivoima, a te institucije mogu aktivirati ljudi čija pozicija je takva da imaju tu moć. Za taj proces odavno postoje sudske činjenice, a sada moralne i ljudske.
Bolja budućnost zasnovana na učenju o Genocidu, na institucionalizaciji kulture pamćenja, na istini i pravdi nema alternative. Zalaganje za obrazovanje o Genocidu ostaju naše aktivnosti u kojima definitivno nećemo računati na sve one koji ponižavaju istinu i pravdu, te dehumaniziraju žrtve. Mlade generacije ćemo učiti o vrijednostima mira, vrijednostima kulture sjećanja, vrijednostima istine i pravde, vrijednostima Ideje Bosne i bosanskog duha, ali i o kontinuiranoj antibosanskoj kampanji političkog establišmenta manjeg bosanskohercegovačkog entiteta.
O Dodikovom govoru mržnje koji neće uticati na izučavanje istine o genocidu ili opsadi Sarajeva, jer se isti već izučavaju na univerzitetima u Kanadi i SAD, već upoznajemo svjetske organizacije za zaštitu ljudskih prava i sloboda, kao i političke subjekte više država u svijetu.
Dr. Emir Ramić
Direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada
Professor Francis A. Boyle
General Agent for the Republic of Bosnia and Herzegovina before the International Court of Justice with Extraordinary and Plenipotentiary Powers
David Pettigrew, Ph.D.
Professor of Philosophy, Southern Connecticut State University
Steering Committee, Yale University Genocide Studies Program
Dr Marko Attila Hoare
Faculty of Arts and Social Sciences
Kingston University, London
Mr. Eldin Elezović
Predsjednik Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike
Mr. Ramiz Salkić
Potpredsjednik eniteta Republika Srpska
Prof. dr. Ibrahim Kajan
Prof. dr. Haris Alibašić
Prof. dr. Senadin Lavić
Predsjednik Bošnjačke zajednice kulture Preporod
Profesor Semir Đulić
Akademik Ferid Muhić
Mr. Fatmir Alispahić
Autor Mehmed Meša Pargan
Mr. Ida Sefer Roche
Direktor Bosansko američkog instituta za genocid i edukaciju
Diplomata Fuad Đidić
Dr. Đenita Pašić
Prof. dr. Suad Kurtčehajić
Mr. Hamdija Čustović
Senada Cvrk Pargan
Predsjednik Bošnjačke zajednice kulture Preporod za Sjevernu Ameriku
Muharem Purišić
Predsjednik Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije
(chicagoraja.net)