Piše: Jusuf Trbić
Kuha se, kuha, u bosanskom loncu, komšije i susjedi i njihovi domaći izvođači radova ne štede drva za potpalu, vatra plamti i niko ne zna na šta će to izaći. Dragan Čović i njegovi sljedbenici otvoreno slave Herceg-Bosnu, i ni briga ih nije što je dotična na sudu u Hagu proglašena rezultatom udruženog zločinačkog poduhvata. Sasvim je jasna poruka da se borba za cijepanje Bosne, po planu Miloševića i Tuđmana, nastavlja i ulazi u završnu fazu. To potvrđuje i grčevito nastojanje Hrvatske da, po svaku cijenu, BiH prikaže kao nemoguću državu, a Bošnjake kao opasnost za Evropu.
U tome ipak prednjače lideri nacionalističkih Srba – Vučić, Dodik i patrijarh Irinej, koji su u Nišu, na obilježavanju godišnjice NATO bombardovanja, praktično pozvali na ujedinjenje Srbije i RS-a. Predsjednik BiH je još jednom najavio cijepanje sopstvene države, što je, vjerujem, jedinstven slučaj u istoriji. “Vjerujem da će i drugima to postati jasno”, rekao je on, “jer drugog puta nema. Zašto drugi mogu da imaju svoje države, a Srbi ne mogu da imaju jedinstvenu državu?” I dodao da BiH “nije moguća”, jer je rezultat ideologije koja je bombardovala Srbe i u Srbiji i u Bosni. Pri tome nije pomenuo ideologiju Miloševićevog režima koja je bombardovala sve druge u okolnim državama i koja je, zločinima ogromnih razmjera, uzrokovala NATO intervenciju. Niti mu je ikad palo na pamet da uporedi jedno i drugo. Tomislav Marković kaže : “Po narativu koji ovih dana dominira u srpskoj javnosti ispada da je 78 dana bombardovanja mnogo gore i strašnije nego 1.425 dana opsade Sarajeva, dva i po meseca bombardovanja je tragičnije nego četiri godine rata u Bosni i Hrvatskoj, genocid u Srebrenici, zatvaranje ljudi u konc-logore, etnička čišćenja po Istočnoj Bosni, razaranje Vukovara, granatiranje Dubrovnika, spaljivanje ljudi u Višegradu, masakr na Korićanskim stijenama…”
Krupne laži koje se čuju uz svaku priču na ovu temu služe za to da negiraju zločine i opravdaju zahtjeve za cijepanje Bosne. Zbog toga je Vučić insistirao na tome da su Srbija i Srbi žrtve i da, kao takvi, imaju pravo na satisfakciju. Slijedili su ga mnogi drugi, utrkujući se ko će više popljuvati NATO i one zbog kojih je ta vojna alijasna intervenisala. Doduše, Vučiću to nije prvi put. Sjećamo se kako je “junački” zaprijetio NATO-u u vrijeme bombardovanja položaja vojske RS-a u Bosni : “Za svakog ubijenog Srbina ubićemo sto Muslimana.” Nije rekao da će ubiti sto vojnika NATO-a, već da će, po običaju, pobiti bespomoćne civile , da se na njima osvete. Onako kako se Mladić svetio Turcima ubijajući bošnjačke civile u Srebrenici. Turska je bila daleko, a NATO visoko, ko će njih dohvatiti…
Ali, ni njemu ni drugima nije palo na pamet da za žrtve priznaju i one koji su stradali zbog politike Miloševićevog režima, u kojem je Vučić bio ministar informisanja i ratne propagande. Kaže Tomislav Marković : “Ako NATO bombardovanje, po Amfilohiju, podseća na nacističku okupaciju, na šta onda podseća agresija Srbije na BiH? Na smak sveta? Da li bi Handke rekao da oni koji su granatirali Sarajevo i “ubili hiljade ljudi” – “ne pripadaju ni Evropi ni planeti Zemlji”? Da li bi Dverjani rekli da je i srpska agresija na BiH “genocid koji ne zastareva”, da li bi se založili da i Srbija treba Bosni dа “nаdoknаdi mаterijаlnu štetu”? Da li se patrijarh pita “odakle taj izvor mržnje da se uništi ono što je najvrednije u ovom svetu a to je ljudsko biće” i kad su u pitanju njegovi voljeni ratni zločinci koji su ubijali po Hrvatskoj, Kosovu i Bosni? Da li bi se Vučić smilovao da pruži status žrtava 1.601 ubijenom detetu tokom opsade Sarajeva?”
Skup u Nišu bio je samo nastavak aktivnosti na razbijanju Bosne, koje su se opasno pojačale u posljednje vrijeme. Kao što znamo, nedavno je potpisana Povelja o zajedničkom srpskom kulturnom prostoru, što je samo neskriveno prizivanje ujedinjenja srpskih etničkih prostora u Veliku Srbiju, i to se više ne krije. Milorad Dodik je čak javno nacrtao mapu te nove Velike Srbije ( koja obuhvata Srbiju, RS i dio Crne Gore) i otkrio buduće ime RS-a– Zapadna Srbija. Dakako, to bi ime važilo do ujedinjenja. Ni on ni ostali sljedbenici velikosrspke politike nikad nisu ni pomenuli druge koji žive na tom istom prostoru, i koji su u ustavima enttiteta i države definisani kao ravnopravni narodi i građani. Kaže o tome Senadin Lavić : “… beogradski projektanti “Velike Srbije” zaboravljaju da i drugi narodi na Balkanu imaju svoje povijesne kulturne prostore, kulturne narative, kulturu sjećanja, historijske spomenike, slavne događaje, velike ličnosti…
Treba jasno reći : i drugi ljudi žive na ovome prostoru, na ovome svijetu, u povijesti ovoga prostora! Da li bi sada iz Bosne trebali govoriti o velikom prostoru bosanske kraljevine, o Tvrtkovoj kraljevini Bosni? Kuda bi vodile sve te povijesne reminiscencije i zahtjevi za “objedinjavanjem”? Zašto velikosrbijanska politika smatra da će drugi narodi sjediti i gledati hegemonijske poduhvate beogradske kvazi-politike?”
Sva ova politička i medijska halabuka imala je i praktični nastavak “na terenu” : vlast u RS-u najavila je stvaranje rezervnog sastava policije, koja će imati ista ovlaštenja kao i redovna policija. A ona se nedavno dodatno naoružala dugim cijevima i ostalim rekvizitima za oružanu borbu. Mnogi su se sjetili šta je rezervni sastav policije RS-a radio u ratu, a jedan pripadnik tih jedinica upravo je osuđen za zločine u Prijedoru. Analitičari su bili jedinstveni u stavu da se, nakon otvorenih najava secesije, u ovom entitetu stvara prava vojna sila koja će, kad dođe vrijeme, biti u stanju da stane na entitetsku liniju razgraničenja i obezbijedi odvajanje ovog dijela Bosne. A to je već isprobano na emntitetskoj oliniji između dva Sarajeva. Vlast RS-a to pravda strahom od migranata i mogućim poplavama i prirodnim katastrofama, u kojima bi policija mogla da pomogne stanovništvu. I to sve s puškama, vodenim topovima, oklopnim transporterima i raketnim vacačima. Državni minister bezbjednosti Dragan Mektić kaže o tome : “ ’Ja mislim da je to nepotrebno. Narušićemo princip koji smo imali do sad i ući ćemo u nekontrolisanu situaciju. Po tom osnovu, i FBiH može napraviti rezervni sastav policije, svaka županija… Samo ćemo dobiti mnogo naoružanih ljudi i ništa drugo, a to se da zloupotrijebiti i to je jako opasno.
Ako Dragan Lukač kaže da mu treba rezervni sastav policije u slučaju katastrofa, dajte da jačamo civilnu zaštitu koja nema čamce. Bojim se da polako, s obzirom na tenzije koje imamo svakodnevno, s obzirom na jednu tešku nacionalističku retoriku, suludim pojedincima može sutra doći u glavu da to iskoriste za nešto sasvim drugo.” I dodao “ : “Neću tvrditi da neko ima takvu namjeru, nemam pojma o takvim navodima, ali i prije 27 godina je rat počeo formiranjem rezervnih jedinica i naoružanjem velikog broja ljudi.”
Kuha se, dakle, sve više u bosanskom loncu, a bošnjački i bosanski političari uporno se bore za vlast i fotelje, i ne vide oblake koji se nadvijaju nad Bosnom. Ne vide da ta politika i svi ti praktični koraci vode ka podjeli i uništenju države, a to će teško proći bez oružanih sukoba, makar onih “manjeg intenziteta”.
“Bošnjačka tzv. politička elita na sve navedene korake koji vode ka dramatičnoj disoluciji BiH, KA PALESTINIZACIJI BOŠNJAKA NA OVOME PROSTORU, također ne reagira na adekvatan način, ili ne reagira uopće”, kaže akademik Esad Duraković. “Takvo njihovo ponašanje može se, zdravorazumski, protumačiti samo na jedan način: da i nisu baš protiv etničke podjele BiH, jer će imati vlastitu Gazzu i Zapadnu Obalu, kojoj će moći sisati ono malo preostale krvi. ONI SU TAKOĐER SAUČESNICI.”
