Ivanićeva pravda je nekrofilija – Licemjerje Čovića i hrvatske politike – Izetbegović i Softić su dužni dati brojne odgovore
VIJESTI.BA: Prema pojedinim navodima predstavnici udruženja žrtava bili su upoznati sa pismom koje stiglo iz MSP a u kojem stoji da Sakib Softić nema legitimitet. Iz postojećih udruženja niko jos nije potvrdio niti negirao te navode. Međutim nameće se pitanje ko je tim udruzenjima dao ovlasti da mogu biti jedini predstavnici žrtava?
MUSIĆ: Niko nema ekskluzivno pravo govoriti u ime svih zrtava! Tačka! Ono što je konstanta je činjenica da do ekshumacije najveće grobnice u Evropi nakon Drugog rata za Prijedor niko nije ni pokazivao neka interesovanja. Ne znam uopšte i kako sebi neko može dati pravo govoriti, na primjer u ime moje porodice! Neko je nekada davno trebao sjesti, osmisliti strategiju povrtaka prije svega, a potom i borbe za istinu o genocidu i agresiji a sve to postaviti na zdrave noge i dati u ruke boljim ljudima. Taj neko jesu svakako politički lideri u Bošnjaka bez obzira na politički prefiks. Mogli smo na primjer koristiti iskustva drugih naroda koji su u jednom trenutku bili kolektivno osuđeni na smrt, pa svakako i Jevreja. Nažalost nije! To mi iz Prijedora, i ja lično, uporno ističemo od 1998.godine kada smo prvi puta kročili na porušena ognjista. Ljudi sebi danas zaista svašta daju za pravo!
VIJESTI.BA: Da li se iko u pogledu revizije konsultovao sa prijedorskim žrtvama?
MUSIĆ: Prijedorska udruženja ali i mi pojedinci, rijetko kada smo bilo konsultovani oko bilo čega vitalno značajnog. Liderima, bez obzira na politički predznak nismo posebno interesantni. Oko revizije presude najmanje smo konsultovani. Ja i moja poriodica smo stava da se u reviziju moralo ići. I dalje mislimo da se moralo ići. Nisam očekivao pravdu, borbu za pravdu jesam. Sada se po ko zna koji put osjećamo porazenima. Ovakav osjećaj sam imao 2012.godine kada smo pokušali organizirati komemoracije u znak sjećanja na 20.godina “nečega” u Prijedoru. Mi smo to “nešto” nazvali genocidom. Niko tada nije stao iza nas. Posebno predstavnici međunarodne zajednice u liku i djelu Valentina Inzka koji se jednom prilikom čak prilicno posprdno odnosio prema nama. I dalje se posprdno odnose prema nama iako su evidentna kršenja osnovnih ljudskih prava.
VIJESTI.BA: Iz kojih razloga su predstavnici žrtava koje su pominjali Džefri Najs i Nevenka Tromp šutili o pismu sa kojim su bili upoznati još 2016?
MUSIĆ: Ja ne znam zbog čega se o pismu iz Haga šutilo. Ne samo ti predstavnici zrtava već Dzefri Najs i Nevenka Trump koja je do posjednjeg trenutka govorila jedno a u dopisima iznosila sasvim oprečne stavove.
Pretpostavljam da je to bila politička odluka donesena u konsultacijama s nekim iz razloga sto se mislilo da nije vrijeme da se o tome obavijesti javnost pa da se poduzmu konkretni koraci. Ja ne vidim ni mrvu mudrosti u takvoj vrsti odluke. Moramo podsjetiti javnost da se i sam Softić kolebao i duže vrijeme iznosio kontradiktorne informacije i stavove glede sebe i svoje pozicije. Šta je njemu bio motiv takvog ponašanja, to on zna i morat ce reći javnosti. Niti je bio odgovoran niti svjestan svoje pozicije, ni značaja historijskog trenutka. Ni on, niti većina onih koji snose odgovornost za posljedice propuštanja prilike da se ostvari mrva ovozemaljske pravde za nas žrtve u koju ja, nažalost, nikada nisam vjerovao, ali jesam joj se nadao.
VIJESTI.BA: Ko treba snositi odgovornost i kojeg tipa?
MUSIĆ: Teško je meni biti objektivnim pa sada reći ko treba da snosi odgovornost i kako. Neka o tome razmsile svi građani Bosne i Hercegovine, oni naravno koji ovu zemlju vole. Lično smatram da je Dejtonskim Ustavom države BiH, revizija presude već drugi dan nakon njenog čitanja 26. februara 2007. godine , osuđena na propast, kao i mnogo toga afirmativnog za državu, već od 1995.godine. Ideologija koja je počinila najveće zlo u Evropi nakon Drugog svjetskog rata i dalje živi. Ne zna nju sakriti ni Mladen Ivanić kojem tobožnje mirotvorstvo i briga za Ustav BiH jako ružno stoje. Pozivam ga da sjede i razmisli malo o dimenzijama zla počinjenog samo u Prijedoru. Znam da neće. Povodeći se tom ideologijom nije bio na strani pravde niti struke pa je već davno unaprijed donio političku odluku kojom nikada i nikome neće dati bilo kakve ovlasti da u ime države Bosne i Hercegovine učini korak ka pravdi, krajnje stručno i nepristrasno. On ovu zemlju jednostavno ne voli. Pravda Mladena Ivanića je nekrofilija. Dakle, odgovornost trebaju snositi prije svega negatori genocida i neposšivaoci svih sudskih odluka i Zakona donesenih do sada. Odlukom iz 2007.godine je van svake sumnje utvrđeno da je genocid počinjen nad Bošnjacima od strane VRS i policije RS.Srbija je osuđena jer nije spriječila genocid niti je kaznila počinioce. Ali genocid uokviren u teritorij UN zastićenih zona Srebrenica i Žepa. Ovim je ta međunarodno-pravna praksa pokazala svo svoje licemjerje, a mi prihvatili takve formulacije zdravo za gotovo. Međutim, povodeći se i za takvim tumačenjima i guranjima genocida u administrativne granice općina i mjesnih zajednica, genocid je van svake sumnje počinjen i u mojem rodnom mjestu Zecovima kod Prijedora.
Šta smo i koliko smo radili nakon 2007.godine, neko treba da nam pojasni. Griješili jesmo i previše. Koliko sam informisan i Tužilastvo BiH ce otvoriti slučaj i pozabaviti se Softićem. Ne možemo odgovornost prebačivati isključivo na Izetbegovića iako bih mu lično volio postaviti nekoliko pitanja. Lično sam razočaran odnosom spram presude svih ovih deset godina unatrag.
Ne mogu a da ne istaknem i licemjerje hrvatskog člana Predsjedništva Dragana Čovića, i hrvatske politike u kontinuitetu, koja uporno izbjegava govoriti o zločinima počinjenim nad hrvatskim narodom na teritoriji koju je kontrolirala VRS. Čovića podsjecam da je Brisevo, najstradalije hrvatsko selo u BiH se nalazi u okolini Prijedora, tik do mojeg Čarakova. Ne sjećam se da ga je ikada posjetio kao ni Omarsku, Keraterm, Trnopolje, Manjaču i druga stratišta na kojima su sa Bošnjacima svirepo ubijani i Hrvati ali i drugi građani. Nadam se da će kolege novinari odraditi i svoj dio posla i krajnje apolitički i objektivno istražiti sve okolnosti. Svakako svoj dio posla treba da odradi i akademska zajednica koja sve ove godine unatrag uglavnom šuti, prepušta nakradnim produktima postkonfliktne zajednice procese suočavanja s prošlošću i recimo Prijedoru posvećuje jako malo pažnje. Prijedoru, paradigmi zla počinjenog nad civilnim stanovništvom u najsveobuhvatnijoj i najefikasnijoj akciji etničkog čisćenja sa svim elementima i dokazima kojima je sudski mogao i morao biti dokazan genocid. Nažalost nije. Odgovor na mnoga pitanja moramo dati budućim generacijama. Naučno barem, kad već nismo bili dovoljno sposobni da to uradimo sudskim putem.
Razgovarao: Nihad Hebibović
(Vijesti.ba)