Piše: Saud Grabčanović
Biografije atentatora na nadvojvodu Franca Ferdinanda
Gavrilo Princip, glavni atentator, rođen je 13. juna 1894. godine u selu Obljaju kod Grahova u velikoj kmetovskoj porodici. Otac mu je bio Petar Princip,on je bio glava zadruge i lokalni poštar, a majka mu je bila Marija zvana Nana. Majka Marija je bila četrnaest godina mlađa od muža i puno energičnija i drugačija u stavovima od svog dobroćudnog, pobožnog i tihog muža Petra. Gavrilo je bio drugo dijete u porodici. Gavrilov stariji brat Jovo bio je sedam godina stariji od njega i prošao je put od siromašnog kočijaševog pomoćnika do dobrostojećeg čovjeka koji je iznajmio pilanu i kupio dućan u Hadžićima kraj Sarajeva. Jovo je uvijek vodio računa o svojoj mlađoj braći Gavrilu i Nikoli, koji je dvije godine bio mlađi od Gavrila. O Gavrilu kao djetetu ne zna se baš puno, ali svi pisci govore kako je volio puno čitati i da, iako slabe konstitucije, miran i povučen, u nekim stvarima znao je biti izrazito energičan. Kao maloga otac ga je naumio dati u Carsku kadetsku školu u Sarajevu, da dijete postane poslušan carski oficir i osigura za sebe dobru buduću egzistenciju. Kada je mladi Gavrilo došao u Sarajevo jedan poznanik njegovog oca, po zanimanju trgovac, odvratio ga je od očevog nauma govoreći mu kako će mu trgovačka škola „prije negoli ikoja druga donjeti hljeba i zarade, i to gospodske zarade.“ Tako se nesuđeni K&K kadet Gavrilo upisao u Sarajevsku trgovačku školu, a u to doba izdržavao ga je bogati brat Jovo. Za vrijeme školovanja mijenjao je nekoliko škola. Prebacio se u gimnaziju i na kraju je zbog svojih stavova iz nje izbačen. Nakon toga, otišao je u Srbiju i tamo se bez ičijeg znanja, sredinom 1912. godine, upisao u Beogradsku gimnaziju. Za vrijeme Balkanskih ratova prijavio se kao dobrovoljac u četnike majora Tankosića, ali je bio odbijen kao fizički nedorastao za ratovanje. Sam je bio dosta ogorčen i razočaran zbog toga odbijanja, pa je pričao da je od Tankosića dobio batine, te da zbog toga nije položio peti razred gimnazije. U ljeto 1913. godine položio je zajedno peti i šesti razred gimnazije i do vremena atentata nije bio položio dvije završne godine Beogradske gimnazije. Progonjen činom odbijanja, Gavrilo Princip se odlučio dokazati svima, osobito Tankosiću, što se vidi u njegovom demonstrativnom odbijanju pokoravanju Tankosićevu naređenju da se sastane sa svim atentatorima prije puta u Sarajevo. Za vrijeme svog isprekidanog školovanja polako se formira mišljenje koje će obilježiti, ne samo njega, već, u glavnim crtama, i ostatak atentatora. Postaje pristalica jugoslavenstva, potrebe stvaranja zajedničke države Južnih Slovena. U istrazi nakon atentata on se deklarisao kao „nacionalista Jugosloven“. Na Srbiju Princip je gledao kao na Piemont koji će povesti i predvoditi borbu za ujedinjenje svih južnoslavenskih naroda. Kod Principa je takođe bio izražen i anarhizam (iako ne toliko jak kao kod Čabrinovića), potpuni ateizam i osjećaj intelektualne neshvaćenosti. Njegove kolege su ga opisivale kao pasioniranog čitača svega što mu dođe pod ruku, dobrog igrača bilijara i strastvenog u raspravama, posebno u beogradskim kafićima, gdje bi sa istomišljenicima često raspravljao na temu rušenje K&K Monarhije.Gavrilo Princip je kao maloljetnik osuđen zbog atentata na 20 godina teške tamnice. Umro je u tamnici u Terezinu (Češka) 28. aprila 1918.godine, nakon teškog tamnovanja u kojem mu je zbog gangrene bila čak odsječena ruka. Prema nekim izjavama njegovih čuvara, pred kraj života Princip je bio teško bolestan od tuberkuloze koju je zaradio prije tamnovanja, pa je u polusvjesnom stanju molio oprost za svoje djelo, dok su drugi tvrdili da je to laž i da se Princip nikada nije pokajao zbog dvostrukog ubistva.
(Nastaviće se)