Piše: Jusuf Trbić
Uskoro počinje nova školska godina. Nekad smo se mi, koji dugo pamtimo, radovali prvom školskom danu, iako smo znali da nas čeka mnogo učenja i rada. Danas je mnogo lakše. Naša je država jedinstvena u svijetu po mnogo čemu, pa i po tome što jedina na dunjaluku nema državno ministarstvo obrazovanja, nauke i kulture, već je sve prepušteno entitetima i kantonima, a oni –svako po svome. Pa u dijelu jednog entiteta uče po programima i iz udžbenika susjedne Hrvatske, drugi ujednačavaju obrazovni sistem sa državom Srbijom, a treći ne znaju ni kud će, ni šta će. Tako se već generacijama mladi ljudi odgajaju da mrze sopstvenu domovinu, a vole druge države, uče njihovu istoriju, kulturu, geografiju, književnost, prate njihov sport i javni život i u svemu se postovjećuju sa zemljom koja nije njihova otadžbina. Uz to uče i vjeronauku, to jest kako da se mole svom Bogu i kako da se što više razlikuju od drugih.
I to je, čini se, jedino što nauče u školi. Sve drugo, sav ostali nastavni program, smješta bosanskohercegovačko obrazovanje na samo dno svjetske ljestvice. Umjesto modernog znanja, naši đaci uranjaju u pamet Srednjeg vijeka, pa nije ni čudo da nam je stvarnost tako mračna, da iz nje bježi ko god stigne.
Primjer tihe pobune protiv evolucionizma i izučavanja Darvinove teorije, zbog koje su već potpisivane i peticije kojima su se pridružili i neki akademici, univerziteski profesori, umjetnici i drugi važni ljudi, pokazuje da smo se itekako ukopili u nastojanja da se od čovjeka ponovo napravi majmun.
Ako svemu tome dodamo masovnu zaluđenost modernim društvenim mrežama, pogotovo mobilnim telefonima koje mladi ne ispuštaju iz ruku ni danju ni noću, slika je još mračnija. Najnovija istraživanja pokazuju da najmanje 20 posto mladih ne pročita ni jednu knjigu nakon završene škole, ali, siguran sam da to nije stvarno stanje, jer mi smo naučili da lažemo kad nas neko pita takve stvari. Poznajete li vi nekoga ko čita knjige? A čitanje i znanje danas su jedina sredstva kojima se može dosegnuti budućnost. Drugog nema.
Stanje je još gore u visokom školstvu. Po broju visokoobrazvanih ljudi Bosna je na začelju Evrope, iako je kod nas uvedena nezapamćena i nevjerovatna praksa privatnih fakulteta, na kojima je dovoljno platiti, pa dobiti diplomu. Kako uopšte tamo pasti na ispitu, kad je poznato da je mušterija uvijek u pravi? Političari kažu da su forsiranjem takvih fakulteta pokazali svoju brigu za narod, pogotovo za mlade, jer su omogućili svima da diplomiraju ili doktoriraju, bez razlike.
Kad su Dodika svojevremeno pitali zašto je dao tri miliona maraka svom sinu, koji studira u Italiji, i to za podizanje voćnjaka, on je lijepo odgovorio : “ Bolje da radi, nego da se drogira.” Što je tačno.
A brine se vlast i za druge mlade ljude, nije da nije. Pogotovo za njihovo obrazovanje. Na primjer, toliko je demokratizovala školstvo, da su visoke škole i fakulteti nikli na sve strane.Nekad, u doba kad je škola bila škola, i Beograd, i Zagreb, i Sarajevo imali su po jedan univerzitet. Jedan, ali vrijedan. Danas ih Bijeljina pet. Fakulteti niču u svakom naselju koje ima više od pet hiljada naroda. Poljoprivredni fakultet u Glavičicama, muzička akademija u Han Pijesku, učiteljski fakultet u Laktašima, viša šoferska u Međeđi Donjoj, doktorski studij u Foči, teološki fakultet u Zavali…Što ti je demokratija!
Svuda u svijetu mladi ljudi doktoriraju kad se odluče da se bave naučnim radom, a kod nas pola političara doktoriralo u pedesetoj godini, ili kasnije, da se imaju čime pohvaliliti suseljanima. Nek im zavide! Ko god nije uspio završiti fakultet onda, sad je doktor. Što bi se reklo: to je osveta bivših ponavljača. Neki se ubacili na fakultete, pa uče studente ono što ni sami nisu stigli naučiti. Uče studente, a ni prilog za “Veselu svesku” nisu napisali, niti znaju. Za koju godinu imaćemo dvije fakultetske diplome na svakih deset stanovnika, a za dvadeset godina po dvije diplome na svakog stanovnika, i malehnog i velkačkog. A ko ni tada ne uspije završiti fakultet, dobiće utješnu diplomu za pohađanje svečane akademije u selu Podguz Donji. Bićemo najškolovaniji narod, to jest narodi, na svijetu, pa će nas svi moliti da se družimo s njima, a mi ćemo onda jordamiti: s ovima hoćemo, s onima nećemo.
Prije nekoliko godina gledao sam na televiziji kako vlast uvodi nauku u narod, to jest u selo i poljoprivredu. Izvjesna Radisavka, vrijedna domaćica iz Mrčedola Gornjeg, uzgaja tako na svom imanju, uz pomoć savremenih naučnih metoda, živinu koja je znatno naprednija od uobičajene. To jest veća. Kaže Radisavka : “ To vi je svud u ovod naše selo. Ovdena vam je tako plodno, i zemlja i ovi vazduh, i trava, života mi, da su nam paradajzovi ko bundeve, a papričice, bogu fala, ko banane. Samo ljute. Sve zbog ovi metodi naučni. A živina, kako da vi rečem, to vam je za pravo čudo. Eno ga pijeto Srećko, narasto ko tele, muda mu, dizviniš, ovolika, a samo skače s kokoši na kokoš. Sve nam napreduje od kako su ovi s fakulteta došli da nam pomognu, brez nauke se više ne more. I ja ću najesen da se upišem, makar da postanem oni magister. Kad je mogla strina Milka da bidne doktor u šesetoj, mogu, vala i ja, mlađa sam od nje iha-haj, a i pametnija, što da krijem. I, velim, od kako smo se odali toj nauci, sve nam raste, fala ti bože, ne mož da bidne bolje, jedino, eto, u ljudi nam ništa ne raste, sve isto, ako nije i manje, jebo i njiov otac.”
Tako, eto, i Radisavka iz Mrčedola Gornjeg potvrđuje, i to ličnim primjerom, da je naša država uzorna u naučnom pogledu, da je uređena i prosperitetna, i da je, takoreći, već dostigla nivo najrazvijenijih evropskih zemalja.
Doduše, tu sliku ponešto kvare penzioneri koji prevrću po kontejnerima, zaposleni koji ne primaju plate, nezaposleni koji nemaju šta da jedu, mladi koji odlaze u inostranstvo, opšti nemoral, kriminal i korupcija, haos u privredi i društvu, tu sliku kvare i kojekakvi opozicionari, nevladine organizacije i stranci koji vazda nešto zakeraju, pa ti preostali Bosanci, koji se samo nešto bune. Ne vide oni koliko je uspješna ova troglava vlast, šta ne vide, neće da vide, zlobnici. Doduše, i naši vladari nekad izuste da možda ipak ima nekih problema, sitnijih, doduše, jebiga, nigdje nije savršeno, ali to će nestati, dok dlanom o dlan, samo ako oni i njihovi budu ponovo izabrani.
I to kažu sasvim ozbiljno. Pa, ko da im ne povjeruje?