Piše: Faruk Vele
Dok agresija Rusije na Ukrajinu gazi svoj drugi mjesec, pored ubijanja civila i bezočnih razaranja gradova svjedočimo i modelima propagande protiv ukrajinske države i njezinih građana kakvima su svjedočili država Bosna i Hercegovina i Sarajevo, kao njezin glavni grad, tokom devedesetih. Ili još svjedoče…
Od toga “ko je počeo rat” (Maria Zaharova: “Ne, Rusija nije započela rat, rat je započela Ukrajina”) preko bestijalnih razaranja poput onih u Mariupolju i okupacije gradova, pa do ubijanja civila u redovima za hljeb ili u pozorištu…ruska propaganda nastoji ne samo negirati odgovornost za napade na susjednu zemlju, članicu Ujedinjenih nacija (UN), već je žrtvu nastojala i nastoji dehumanizirati kako bi opravdala svoje napadačke agende. Negirali su i negiraju čak i ukrajinsku državnost.
Plasiranje mitova
“Ukrajina nikad nije imala tradiciju istinske državnosti“, izjavio je Putin, negirajući Ukrajini njezinu historiju.
Poznato?
Dok je ruska propaganda plasirala mitove o tome da su “ukrajinske snage bombardirale vrtić u Lugansku, u istočnoj Ukrajini, 17. februara 2022.”, da su “stanovnici koji govore ruski u regionu Donbas u Ukrajini bili su podvrgnuti genocidu”, da je “nacizam rasprostranjen u ukrajinskoj politici i društvu, a podržavaju ga vlasti u Kijevu”, ili o “ukrajinskom biološkom oružju”, u Bosni i Hercegovini su postojali: “zelena transverzala”, “Zelene beretke”, “islamska država”, nacistička “Handžar divizija”, navodni strah od genocida i drugi mitovi koji su trebali poslužiti kao povod i opravdanje za, recimo, 1425 dana opsade Sarajeva (tokom koje je ubijeno 11.500 građana, od čega 1.601 dijete), okupaciju i masakre u Bijeljini, Zvorniku, ubijanje u Višegradu, Prijedoru, Foči, logore, silovanja… Prije toga napad na Ravno i prve masovne grobnice u BiH u Uborku i Sutini kod Mostara.
“Bacanje srpske djece lavovima“
Propagandom je, prije svega, širena mržnja. Jedna laž “smišljena za pothranjivanje mržnje prema neprijatelju koju su pronosili srpski mediji bila je da Muslimani u Sarajevu pod opsadom izgladnjele životinje u gradskom zoološkom vrtu hrane srpskom djecom”.
Novinarka Rada Đokić ovako je prenijela izvještaj iz Sarajeva:
“Muslimanski ekstremisti dosetili su se valjda najstravičnijeg načina mučenja na planeti. Protekle noći srpsku nejač žive su bacali u kaveze lavovima u Zoološkom vrtu Pionirska dolina, tvrdi srpska straža sa Kromolja.“
Ovu lažnu informaciju koju je objavila TV Pale, odnosno “glasnogovornik režima Radovana Karadžića na njoj, voditelj Risto Đogo, a također i press-agencija SRNA, bez ikakve provjere preuzeli su Tanjug i mediji pod kontrolom režima Slobodana Miloševića.
“TV Beograd, u svom Dnevniku u 19:30 časova, koji gleda više miliona gledalaca, je takođe objavio informaciju koju je radio-vezom iz Sarajeva dojavila njegova reporterka koja se nalazi na licu mjesta”, navodi se u izvještaju pod naslovom „Politička propaganda i projekt „Svi Srbi u jednoj državi“: posljedice instrumentalizacije medija za ultranacionalističke svrhe“ koji je tokom suđenja Miloševiću sastavio redovni profesor na Univerzitetu Reims Champagne-Ardenne (Francuska) Renaud de la Brosse.
Genetski kvaran materijal
Bivša predsjednica RS i bivša profesorica Prirodno-matematičkog
fakulteta u Sarajevu Biljana Plavšić tvrdila je tako devedesetih da su “muslimani genetski kvaran materijal koji je prešao u islam”.
“To je istina. To je genetski deformisani materijal koji je prigrlio Islam. I sada sa
svakom nasljednom generacijom taj gen postaje koncentrisan. Postaje sve gori i gori, jednostavno postaje izražajan i diktira njihov stil mišljenja i ponašanja, koji je ukorijenjen u njihovim genima.”
Nakon ovakvih istupa Plavšić je izjavljivala da “etničko čišćenje može biti i prirodna pojava”, te priželjkivala da “čitavu istočnu Bosnu očisti od Muslimana”.
Kao što ruske vlasti negiraju, recimo, napad avio-bombama na pozorište u ukrajinskom gradu Mariupolju, gdje stradalo 300 osoba, na sličan način lider bosanskih Srba Radovan Karadžić tvrdio je da je masakr na Marakalama u koje je 1994. stradalo 66 ljudi „primitivna namještaljka“. U Mostaru je hercegbosanska i HDZ politika optuživala Armiju RBiH da je „minirala Stari most“, dok su srbijanski listovi objašnjavali svojoj javnosti da na Dan mladosti (25. maja 1995.) tuzlansku mladost, njih 71, nije ubila granata generala Novaka Đukića (koji je pravosnažno osuđen pred Sudom BiH da bi potom pobjegao u Beograd) već „simultana teroristička eksplozija“, to jeste te da 27 žrtava mogu biti „uslovno označeni kao potencijali bombaši samoubice”…
“Islamski teroristi sijali smrt”, vrištali su naslovi u beogradskoj štampi.
A šta tek reći o genocidu u Srebrenici koji se sistematski po nalogu države Srbije i vlasti bh. entiteta RS negira u kontinuitetu već skoro cijelih tri decenije…
Boro Kontić, nagrađivani bh. novinar i urednik, direktor i osnivač Mediacentra Sarajevo (1995) koji je tokom agresije na BiH izvještavao za “Glas Amerike”, govoreći o sličnosti propagande tokom agresije na Ukrajinu i one na BiH 1992.-1995. kaže za portal Radiosarajevo.ba da „postoje brojne sličnosti, i to ne samo od početka ratnih operacija nego i u onom što je prethodilo djelovanju vojske i oružja“.
“Kao što je poznato suština propagande jeste prikazivanje neprijatelja kao nedostojne ličnosti za koju je svaka kazna od neprestanog bombardovanja do izgladnjivanja civila, opravdana. Tako je i ovdje negiran nacionalni identitet Ukrajinaca i unaprijed najavljen genocid u istočnim dijelovima koje kontrolišu Rusi. Posebno je naglašavan uticaj desnice (nacista), iako je njihov značaj u političkom životu Ukrajine marginalan. Oko dva posto biračkog tijela. Po svemu sudeći slični propagandni modeli, kao i kod nas, će se pojaviti i kad se rat okonča. Od negiranja do relativizacije”, kaže Kontić
Profesorica na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije, prof. dr. Edina Bećirević primjećuje, također, da svaka agresorska propaganda u prinicipu ima istu osnovu.
„Oni koji naprave plan za agresiju imaju i jasno razrađene planove za propagandu, pa se tako može porediti propaganda Rusije sa propagandom koju je provodila Srbija u agresorskim ratovima u bivšoj Jugoslaviji, posebno u genocidnom ratu koji su sa svojim satelitima vodili u Bosni i Hercegovini. Laž i ideja da će svijet u tu laž povjerovati je osnova tog propagandnog programa“, ističe profesorica Bećirević.
Jedan citat Ratka Mladića, osuđenika za genocid, svjedoči o tome.
Naime, on je 12. maja 1992, istog dana kada je praktično upozorio da su „srpski strateški ciljevi“ genocidni, ponudio i savjet u nelegalnoj i samoproglašenoj skupštini bosanskih Srba kako te ciljeve provesti sa pri tom ne antagonizirati međunarodnu zajednicu:
“I mi trebamo još ovog momenta u prsten staviti aždajinu glavu Sarajevo i iz njega može da ima izlaza samo onaj koga ćemo mi pustiti, a ne svaki od nas već onaj ko je glavni, ko komanduje. Mi ne smijemo kazati, mi ćemo uništiti Sarajevo, ne mi nećemo, mi hoćemo da sačuvamo Sarajevo, nama Sarajevo treba. Mi nećemo kazati da ćemo srušiti dalekovod ili vodu isključiti, ne jer to Ameriku diže na noge, ali gospodo, mi vas molimo sve u redu, e, jednog dana nema vode u cijelom Sarajevu. … Prema toma mi moramo mudro saopštiti svijetu, gađali su oni, pogodili dalekovod i nestalo struje, gađali vodovod, nestalo struje tu i tu, vršimo napore i popravljamo, to je ta diplomatija.”
Nije li to sličan narativ kojeg danas vidimo tokom operacija ukrajinskih generala?
“Mladić ne samo da je savjetovao srpske čelnike kako da prikriju genocid od svijeta, već je i ismijavao međunarodnu diplomaciju. ‘Oni sami sebe granatiraju’ bila je jedna od okosnica propagandnog programa tokom agresivnog rata protiv Bosne i Hercegovine i njenog stanovništva. Svaki put kada su srpske snage izazvale velike masakre granatirajući civilne ciljeve, tvrdili su da je Armija Republike Bosne i Hercegovine ubijala vlastite civile kako bi izazvala zapadnu vojnu intervenciju protiv Srba. To isto vidimo u Rusiji, kao i koncept takozvanog ‘preventivnog genocida’ i ‘ugroženosti srpskog/ruskog naroda'“, govori profesorica Bećirević.
‘Sami sebe granatiraju’
Faruk Kajtaz, novinar i urednik te član Upravnog odbora Udruženja “BH Novinari” također tvrdi da ruska taktika iz Ukrajine podsjeća i na objašnjenja o razlozima granatiranja gradova i civila u BiH tokom rata, kada se sa srpskih položaja granatiralo civile, a insistiralo na tome da to granatirana strana radi sama sebi.
“Ipak, neke se stvari jednostavno ne mogu sakriti. Kako zbog slabosti vlastite strategije, tako i zbog izvještavanja pouzdadnih medija, te druge strane u sukobu. Izjave nekih ruskih zvaničnika kako Ukrajinci ‘sami sebe granatiraju’ sjajan je primjer loše vođene i još gore izvedene medijske taktike”, izjavo je Kajtaz.
Medijska strategija o “preventivnom genocidu” je, pojašnjava profesorica Bećirević, druga sličnost između ruske i srpske propagande.
“Uvod u nepostojeći genocid nad Rusima u Ukrajini bio uvod u ruski genocid nad Ukrajincima i u barbarsku agresiju na Ukrajinu. Isto su tako Karadžić i Milošević agresiju i genocid u Bosni i Hercegovini pravdali nepostojećom genocidnom prijetnjom bosanskim Srbima. Ono što brine u strategiji Srbije i kolaboracionističkih vlasti u Republici Srpskoj je što i nakon svih presuda Haškog suda (ICTY), nakon presude Međunarodnog suda pravde (MSP) kojima je potvrđen genocid u Bosni i Hercegovini, zvanični diskurs više nije samo poricanje genocida već slavljenje genocida i ratnih zločina”, smatra Bećirević.
Dakle, smatra profesorica Bećirević, oni se, također, bave oblikom poricanja genocida koji je sada sistemski i institucionaliziran, odbacujući svaku odgovornost za genocid u BiH i aktivno revidirajući povijesne narative vezane za agresiju i genocid u Bosni i Hercegovini dok gotovo deificiraju istaknute Srbe koji su počinili taj genocid.
“Kada su suočeni s tim, srpski čelnici skloni su koristiti retoriku koja usredotočuje na srpsku viktimizaciju, kao što je nedavno učinio predsjednik Aleksandar Vučić kada je skupina EU parlamentaraca pozvala njega i druge visoke dužnosnike da prestanu poricati genocid u Bosni i veličati ratne zločince, na što je primijetio da ti parlamentarci “bukvalno nemaju ništa drugo nego mrzeti Srbe”. Srpska propaganda koja je agresiju predstavljala kao “građanski rat” imala je, nažalost odjeka u određenim medijskim, akademskim i diplomatskim krugovima na Zapadu. To se moglo prepoznati I upotrebnom termina kao što su npr. “zaraćene strane”, “svi su jednako krivi”, “svi čine zločine”…a rezultat je između ostalog bio embargo na oružje kojim je međunarodna zajednica praktično podržala agresora”, upozorava Bećirević.
Ta borba oko narativa se i dalje vodi u akademskim i političkim sferama na Zapadu. Tu i dalje nema jedinstva.
“Možemo to prepoznati u oklijevanju nekih zapadnih sila da prepoznaju i priznaju da su agresivne politike Zagreba i Beograda i dalje aktivne u Bosni I Hercegovini i da koalicija Dodik-Čović koju podržavaju Moskva, Beograd i Zagreb radi na dezintegraciji Bosne i Hercegovine. Rusija je, za razliku od Srbije na Zapadu vrlo brzo izgubila informativni rat sa Ukrajinom. Mediji koje podržava Kremlj su zabranjeni i Rusija se okrenula stanovništvu u Rusiji i provodi istu taktiku ispiranja mozga koju je vodila I Miloševićeva propaganda”, rekla je Bećirević.
Ruska propaganda, međutim, itekako ima odjeka na Zapadnom Balkanu. Može se primijetiti da se danas u BiH i regiji govori o lažnim vijestima i dezinformacijama više nego ikada. Ali, kako primjećuje DW, i “različitim verzijama istine i propagande koje se nastoje plasirati preko raznih medijskih platformi, oblikujući javno mnijenje”.
Izabela Kisić iz Helsinškog odbora Srbije je za Atlansku inicijativu napravila analizu propruske propagande provladinih dnevnih listova u Srbiji koji imaju „značajan uticaj na formiranje javnog mnjenja ili pak direktno vrše utecaj na građane u Srbiji“. Također, analizirani su i neki nedeljnici u periodu od 25. februara do 14. marta, ove godine. U značajnom dijelu tog istraživanja koje detektira rusku propagandu spominje se i Bosna i Hercegovina. Također, mediji u bh. entitetu RS značajnim dijelom se pridružuju proruskoj propagandi iz susjedne Srbije.
Terminološke preporuke EU za Ukrajinu
Za razliku od Bosne i Hercegovine, u slučaju Ukrajine EU je promptno reagirala na rusku propagandu. Sadržaji medija poput Sputnika i RT su zabranjeni. Uvedene su konkretne mjere. Snažnije države EU poput Njemačke još ranije su poduzele mjere. Evropska komisija je, uz ostalo, usvojila “ Style guide ” (Stilski vodič) za njihove zvaničnike i uposlenike koji govore o ratu u Ukrajini.
Tako, recimo, kao kontraverzne termine i stoga termine koje ne treba upotrebljavati označavaju “konflikt”, “vojna akcija”, “specijalna vojna operacija” (što je ruski propagandni termin), čak ne preporučuju ni upotrebu termina “rat” u Ukrajini. Termini koje Evropska komisija preporučuje su “vojna agresija”, “ruski agresivni rat protiv Ukrajine”, “Ruska ničim izazvana invazija Ukrajine” I slično. U tom „Style guideu“ se također navodi da se ne upotrebljava termin “Autonomni regioni Donjeck i Lugansk”, nego da se koristi termin “samoproglašeni separatistički entiteti”. Čak se skreće pažnja I na spelovanje I preporučuje se da se u dopisima uvijek koristi slovo H pri izgovaranju i pisanju gradova (Luhansk, Horlivka…) jer je to karakteristično za ukrajinski i za ruski jezik kako se govori u Ukrajini“.