Piše: Željko Ivanović

Dodikov prethodnik na mjestu člana Predsjedništva BiH kaže da je Milorad Dodik, nevjerojatnim i nečuvenim diplomatskim skandalom, poklonom ukradene ikone Sergeju Lavrovu, ”osramotio sebe i srpski narod”.

Pa onda, da ne bude zabune, to pojačava kako ga njegova (Dodikova) osobna sramota ne zanima, ”jer njemu može sve stati pod kapu. Ali žalim što je osramotio srpski narod, a svoj primitivizam, bahatost i nedoraslost javnim poslovima danas poistovjetio s čitavim narodom koji to nikako ne zaslužuje”.

Meni je u cijeloj toj priči jedino zanimljivo to razmišljanje, dapače tvrdnja o ”sramoćenju naroda”. Tko može sramotiti jedan narod i kad to, kako i čime čini? Pred kim ga sramoti?

Ako se svi na našim prostorima brane kako ratni zločin nije uradila nijedna državna instanca, ni državni čelnici, ni politika, ni vojska, ni policija, nego da iza svakog zločina stoje ljudi s imenom i prezimenom…, dakle tamo neki odmetnuti pojedinci, onda Radovan Karadžić nije osramotio srpski narod, ni Ratko Mladić naravno, ni svi oni koji su sravnjivali sa zemljom Vukovar, ni oni koji su razarali Dubrovnik, Sarajevo, ni oni koji su ubijali nenaoružan svijet koji im se u Vukovaru ili Srebrenici predao? Pa, zarobljenici se ionako ubijaju, zar ne?

Nije srpski narod sramotio ni Slobodan Milošević svojim zločinačkim vojnim pohodom na Kosovo… Srpski narod nije osramotila ni ona politička vrhuška koja je ubila Đinđića… Ni svi oni koji su taj narod iznijeli na loš glas, pa je trpio sankcije, bio izoliran, sveden na užasno lošu fusnotu američkih filmova u kojima će ostati zapisan kao…

Ma ne, neću dalje. Vraćam se Dodiku. Zar on ne sramoti srpski narod baš svim onim čime ga kvalificira njegov prethodnik?

Primitivizmom, bahatošću, nedoraslošću, psovanjem i prostačenjem, kriminalom, dakle, svim onim zbog čega su mu uvedene sankcije, svim onim zbog čega se svijet pita: ako je to predstavnik Srba i oni ga uporno biraju tko su i kakvi su onda ti Srbi u srcu Europe u XXI. stoljeću?

Da, sve se ovo pitamo pod pretpostavkom da je, kako reče Mladen Ivanić, Dodik osramotio srpski narod. Ili se narod sramoti samo kad se tvoj čovjek (čovjek iz tvog naroda) tako neprimjereno odnosi prema najvišem diplomatskom predstavniku tebi ”bratskog naroda”? Kud baš tako prema Rusima i Lavrovu?

Dakle, dopušteno je u UN-u reći da je Pady Ashdown kriminalac, Valentin Inzko…, ali ne i predstavniku ”bratskog naroda” pokloniti kriminalnim putem nabavljenu, a prethodno ukradenu ikonu?

Ili je samo davanje slike sramoćenje naroda, a ne i njezino ”nabavljanje”? Nema pitanja otkud takvo što u BiH uopće, otkud to kod Dodika i odakle mu ideja da je pokloni ministru vanjskih poslova Rusije?

Posjedovanje i nabavljanje tuđeg kulturnog blaga, točnije – otimanje tuđega je normalno, ali ne i davanje ukradenoga uglednom strancu, pa još pred kamerama? To što je pokradeno u ratu iz Hrvatske ili BiH je kao normalno, no ne bi valjalo da se to i uslika kamerom…

Oteti tuđu kuću, imanje, slike, knjige (da nabrajam opljačkano?), i ne vratiti mu to ni nakon 25-30 godina, sve to nije sramoćenje srpskog naroda, ali ovo s Rusom Lavrovom jest… Jer je bilo bjelodano?! Jer se cijeli svijet digao na noge? Jer je Interpol pokazao zanimanje? Samo zato?

Nitko nije vrijeđao i sramotio Srbe dok je njihovu voljenu Republiku Srpsku njezina vlast desetljećima masovno pljačkala, ekonomski uništavala, dok se kleptokratska vrhuška bogatila, ali jedna ikona je sramoćenje Srba?! Da, očito jest.

Ali što je s borbama srpskih boraca na tuđim ratištima, što s nebrojenim pljačkanjima i štakorskim navlačenjem tuđih dobara u Srbiju. Kulturnih, umjetničkih, tehničkih… Pa i iz BiH i Hrvatske? Znamo to, svjedoci smo tomu… Ne, ni to nije sramoćenje… Čudno?! No dobro!

Meni je ovo, što je Dodikov prethodnik rekao, implicite ili najbolnija istina o Srbima ili baš prava uvreda Srba. Ne bih Srbe branio od njih samih, mislim da će se znati braniti. (I nije ovo samo priča o Srbima, nego u povodu njih i o ”sramoćenju naroda” uopće!) A ako im je sve ovo u redu, i sviđa im se, onda ih pogotovu ne mislim braniti.

Ako su im Karadžić i Mladić heroji, onda neka im bude.

Baš je herojstvo do zuba naoružan pobiti osam tisuća ljudi koji su vam se predali bez oružja, a i junaštvo je dostojno generalskog čina. (Možda ide remake filma ”Oficir i džentlemen”!?)

Baš je herojstvo rušiti Dubrovnik i tvrditi pritom da je tvoj.

Baš je herojstvo i junaštvo suprostaviti se cijelom svijetu koji ti kaže da si ratni zločinac, a ti tvrdiš suprotno i ne poštuješ međunarodno pravo. To nije sramoćenje srpskog naroda?

A, zar nije sramoćenje Srba i RS-a kad Lavrov (prvo) dođe u RS, kako je to rekao Dodik, a tamo on, Dodik, cijelu večer drži bank.

Zar nije predsjednik/ca RS-a Željka Cvijanović? Zašto nju vrijeđa, zašto vrijeđa njezinu instituciju, zašto vrijeđa RS? Ili je on, prešutno i u dogovoru sa svima, bahato i arogantno, uvijek i svugdje predsjednik: i kad je premijer RS-a i kad je predsjednik RS-a, pa čak i kad je član Predsjedništva BiH?

Ne, namjerno neću o Dodiku, njegovim nekompetencijama, neobrazovanju i svemu drugome, a što kod njega izaziva bahatost, primitivizam, nedoraslost (M. Ivanić) i slično, ni o tome da se Dodik nakon tog ”ispada” kukavički ušutio, nestao, povukao se…

Još će ispasti da će ga korona spasiti, premda ih je mnogo koji sumnjaju da je ona samo s liječnicima dogovorena maska za njegovo spašavanje…

Jer, on sa svim onim što je Ivanić rekao da ga krasi, obično još žešće počne napadati, psovati, prostačiti, a sad je manji od makova zrna, još manji nego kad je Karadžićeva kći ”pojela govno” (tako se u Bosni kaže za taj njezin čin!) i morala skidanjem ploče uraditi prljavi posao za njega…

Valjda je razumljivo da ne sramoti Srbe slobodom medija RS-a i time što javni servis RS-a ne smije objaviti ništa o ”slučaju ikona” o kojemu bruje svi svjetski mediji. Zar to ne sramoti Srbe i ne vrijeđa njihovu zdravu pamet?

Godinama političari na našim prostorima vrijeđaju zdravu pamet i logiku čak i prosječno školovanog čovjeka, a sami se sramote na sve strane. No narod to voli, guta to i glasa za one koji ga više vrijeđaju, ponižavaju, pljačkaju.

Ali, prvi put, čini mi se, čuli smo kako je neka od takvih gadosti i ”sramoćenje naroda”. Ovdje konkretno – Srba.

Ne dajte se Srbi! Ne dajte da drugi bolje o vama misle nego vi sami o sebi.

(autograf.hr)