Piše: Saud Grabčanović
2. Dr Svetislav Šumanović (1860-1945.)
Dr Svetislav Šumanović je rođen u Šidu 14. septembra 1860. godine u veoma bogatoj zemljoposjedničkoj porodici. Šumanovići su, uz Dunđerske, u ta vremena smatrani najbogatijim srpskim porodicama u Austrougarskoj monarhiji. Gimnaziju je završio u Vinkovcima, a studirao je pravo u Beču i Gracu. Poslije završenih studija prava u Beču nastanio se u Zagrebu, gdje je radio kao advokat od 1886. godine. Bio je jedan od najuglednijih srpskih intelektualaca i političara u tadašnjoj Hrvatskoj. U Zagrebu je živio sve do početka marta 1945. godine, tu i umro ne dočekavši kraj Drugog svjetskog rata. (https://archivum.arhivvojvodine.org.rs/o-sidskim-sumanovicima/)
Za vrijeme Austro-Ugarske on je bio vice-ban Hrvatske i Slavonije od 1903. do 1907. godine za vrijeme vladavine grofa Kuena Hedervarija u Hrvatskoj, koji je provodio mađarizaciju Hrvatske. Bilo je to vrijeme kada su na vlasti u Hrvatskoj bile Kuenove marionete, tzv. „mađaroni“, hrvatsko plemstvo koje se izjašnjavalo kao Mađari i koje je kolaboriralo sa Kuenom i mađarskim plemstvom . U to vrijeme je dr. Šumanović bio mnogo puta biran za zastupnika Šidskog sreza u Hrvatskom saboru. Poslije Prvog svjetskog rata bio je predsjednik Upravnog odbora Srpske banke u Zagrebu od 1929. do1941. godine. Srpska banka d. d. je bila najvažnija banka Srba u Austro-Ugarskoj do Prvog svjetskog rata. Postojala je i kasnije, i to kao jedna od najvećih banaka u Kraljevini Jugoslaviji, sve do Drugog svjetskog rata.
Za njega su njegovi biografi tvrdili: „ Dr. Šumanović je od toliko godina jedan od najodličnijih, najumnijih i najuplivnijih članova hrvatskog zakonodavnog tiela. U svakovrstnim javnim pitanjima uzimao je on u saboru rieč, ili je vršio službu izvjestitelja, a svi znamo i jedva da mu itko ne priznaje, kako je vazda dokazao, da je muž visoko naobražen, jednako upućen u pravne zadaće i narodno-gospodarske odnošaje, kano i u juridičke subtilnosti, čovjek izvanredno brzog shvaćanja i praktičnog duha u najboljem smislu te rieči, pravi i prokušani parlamentarac, koji služi na diku našemu saboru. Tko Šumanovića iz bližeg poznaje, znade također, da je čovjek neumorno radin i uztrajan, savjestan i nesebičan, iskreno liberalan i plemenit demokrata od glave do pete. S tih razloga nije čudo, što je dr. Šumanović za kratko vrieme osvojio jedno od prvih mjesta u našem parlamentarnom životu i stekao obće uvaženje, koje mu je svakom zgodom manifestirano od njegovih kolega, dičili se oni bud hrvatskim bud srbskim imenom“. (Правда, Београд, 1905, бр. 168.)
Drugi svjetski rat, propast Kraljevine Jugoslavije i stvaranje NDH dr. Šumanović je dočekao u Zagrebu kao vremešni penzioner. Pošto je dugo godina živio u Zagrebu dobro je poznavao sve hrvatske političare stare i nove generacije, sa kojima je imao prijateljske odnose. U to vrijeme se posebno za njega zanimao lično poglavnik Ante Pavelić, kojem je odgovarala jedna takva politička veličina koja je bila u poznim godinama, stara i dementna, ali srpske nacionalnosti i velikog ugleda u narodu. Prilikom formiranja Hrvatskog sabora Pavelić je u svoj Sabor kao zastupnika uvrstio i starog dr Svetislava Šumanovića, kao čistu marionetu. Slično je u krug svojih doglavnika Pavelić uvrstio i starog Ademagu Mešića, bankara iz Tešnja, takođe senilnog starca marionetu, kojeg je davno pregazilo vrijeme!
Da stvar bude zanimljivija, u to vrijeme je u Šidu od ustaša bio uhapšen i odveden Sremsku Mitrovicu, gdje je bio i ubijen, Svetislavov bliski rođak, poznati slikar Sava Šumanović! Ova nam činjenica jasno govori da je ovaj ćovjek, star preko 80 godina, Paveliću služio samo za reklamu u pokušaju da se „opere“ pred Nijemcima koji su ga kritikovali zbog ustaških zločina.
Dr. Savo Šumanović nije dočekao kraj Drugog svjetskog rata, pobjedu Titovih partizana i njihov ulazak u Zagreb. Nije dočekao da bude uhapšen i procesuiran od strane nove komunističke vlasti.Umro je u Zagrebu početkom marta 1945. godine u strosti od 85 godina!
Danas neki istoričari tvrde da je dr. Svetislav Šumanović živ dočekao kraj rata i da je pobjegao iz Zagreba sa ustašama i da je zajedno sa Antom Pavelićem živio u Argentini. Međutim, ja mislim da je ova druga verzija o njegovom bjekstvu i životu u Argentini sa Pavelićem veoma malo vjerovatna. Nelogično je da je senilni i vjerovatno bolesni starac u dobi od 85 godina tek tako uspio pobjeći iz Zagreba pred partizanima! Po meni je tačna samo ona prva verzija da je dr. Svetislav Šumanović umro u Zagrebu u martu 1945. godine. Nedavno sam pronašao validne podatke vezane za vrijeme smrti i mjesto pokopa dr. Šumanovića koje potvđuju ove moje pretpostavke. Na stranici : https://www.magazin-tabloid.com/casopis/index.php?id=06&br=475&cl=18, u članku pod naslovom „Dokumenti-Srpska banka, dioničko društvo, Zagreb“, u vezi sa dr. Šumanovićem stoji sljedeće:“ Svetislav Šumanović je umro u ožujku 1945. godine, sahranjen je na Mirogoju. Njegova ćerka je plaćala za održavanje tog groba do svoje smrti 1980. godine. Posle njene smrti niko nije vodio brigu ni o grobu njenog oca, ni o njenom grobu. Deset godina nakon zadnje uplate (1990. godine) Uprava Mirogoja je grob Svetislava Šumanovića prekopala.“
3. Uroš Doder (1891-1961)
Rođen je 1891. godine u Nevesinju. Uroš Doder je prije Drugog svjetskog rata bio zastupnik Jugoslavenske radikalne zajednice u Nevesinju. Bio je i načelnik opštine u Ulogu. Njegovom zaslugom i ostalih zainteresiranih, podružna crkva nevesinjske župe je bila sagrađena u Ulogu, a ne, kako je prvo bilo zamišljeno, u Klinji. U NDH Doder je bio zastupnik u sazivu Hrvatskog državnog sabora iz 1942. godine. Poslijeratna sudbina mu je nepoznata! Danas se o ovom srpskom kolaboracionisti danas vema malo zna. Podaci o njegovom životu i političkoj aktivnosti u NDH su veoma oskudni. Zna se jedino sa sigurnošću da je na kraju rata pobjegao iz Zagreba sa ustašama u Austriju, odakle se prebacio u Njemačku gdje je proveo ostatak života do svoje smrti 1961. godine.(Fondacija Ruđer Bošković, Donja Hercegovina 29. ožujka 2017.)
(nastaviće se)