Srpska fabrika mitova radi u tri smjene; Samo se čeka film o ‘herojima iz Banjske
Ako pogledate katalog tih “srpskih heroja“ od Miloševića, Mladića, Karadžića, Arkana, Legije, od “Škorpiona“, preko Vukova sa Drine, jasno vam je da gledate evidenciju ratnih zločinaca i da je njihovo istinsko carstvo pakla, ako ćemo se već baviti metafizikom.
Piše: Dragan BURSAĆ
U blizini osnovne škole Sveti Sava u Bijeljini podignut je mural jednom od likvidiranih napadača-terorista odgovornih za ubistvo kosovskog policajca kod sela Banjska. Mural je podignut u neposrednoj blizini osnovne škole “Sveti Sava“, a gradonačelnik Bijeljine se (još uvijek) nije oglasio glede spornog murala.
Ako je uopšte nekom u Bijeljini sporan!
Bijeljina, Banjaluka, Beograd, Novi Sad…
Zašto pišem, ako je sporan?
Pa zato što u narativu srpskog sveta, a koji nije samo geografska odrednica, svako onaj koji napravi bilo kakvo terorističko djelo u ime “srBstva“ biva u realnom i doglednom vremenu proglašen za heroja. I nije to samo slučaj sa Bijeljinom. Na ulazu u Banjaluku već postoje transparenti kojima se hvale “srpski Obilići“, a koji su se “uznijeli u nebo“. Isti slučaj je i sa Novim Sadom, gdje je neposredno nakon terorističkog napada u selu Banjska nikao plakat na kome piše “Pamtićemo! Slava herojima”, Manastir Banjska, 24. 09. 2023.”, a na plakatu se nalazi i fotografija manastira te grb Republike Srbije. Navijači Crvene Zvezde ili huligani, ako ćemo iskreno, već svojim stadionskim koreografijama uveliko pokazuju da su trojica srpskih terorista prešli u epiku “srpskih heroja“.
I da se razumijemo, nije to ništa novo.
Ako pogledate katalog tih “srpskih heroja“ od Miloševića, Mladića, Karadžića, Arkana, Legije, od “Škorpiona“, preko Vukova sa Drine, jasno vam je da gledate evidenciju ratnih zločinaca i da je njihovo istinsko carstvo pakla, ako ćemo se već baviti metafizikom.
Kako je za ljubav potrebno dvoje, ista je situacija i sa mržnjom. Ne bi se mural podrške srpskim teroristima sa Kosova pojavio u Bijeljini ili Banjaluci ili Beogradu ili Novom Sadu, da nije gotovo plebiscitarne podrške naroda. A morate biti do kraja neupućeni u situaciju ili licemjerni, pa da lažnom korektnošću opisujete kako je riječ o izdvojenim pojavama iza kojih stoji jedino i isključivo vlast – Dodikova ili Vučićeva, svejedno je.
Aida je kriva za sve
Ne!
Vlast daje ideološko-logistički okvir, a svjetina zaluđena kosovskim mitovima i ostalim budalaštinama, ne samo da obavlja terenske radove uništavanja fasada slikanjem terorista, nego iste te teroriste čuva na zidovima koliko i kako može.
Pa je onda u toj nakaradnoj situaciji posve normalno da aktivistica Aida Ćorović biva kažnjena sa 100 hiljada dinara jer je jajima gađala sramni mural zločinca Ratka Mladića, dok sa druge strane vlast i narod u zajedničkom zločinačkom pothvatu iscrtavaju mural najnovijim zločincima potpuno nekažnjeno. A kako će i biti kažnjeni, kad vođa terorističke grupe Milan Radoičić, koji se sam predao državi Srbiji amnestirajući valjda tu državu od saradnje sa njim, biva pušten iz na slobodu prije nego što je čestito i saslušan.
To naravno nikome ne smeta, a kako bi i smetalo, što reče sjajni advokat Sead Spahović, gostujući na N1, kad je u Srbiji i srpskom svetu načelo patriotizma, preciznije nacionalizma iznad bilo kakvog pravnog načela.
Pa onda svjetina, vlast i tzv. opozicija kad ocjene da je neko dovoljno veliki “patriota“, tog istog uzdižu iznad zakona i on postaje polubog rata u srpskoj nomenklaturi te je oslobođen svih ovozemaljskih grijehova.
Napadači se uzdižu u mučenike
Bivši portparol NATO-a u vrijeme rata na Kosovu Jamie Shea kazaće da se napadači u Banjskoj ne mogu smatrati mučenicima jer su, kako kaže, bili tu da prave probleme i dodaće:
“Prije svega, moramo jasno dati do znanja da ovo nije razumno ponašanje. Ovi ljudi nisu mučenici, oni se ne bore za bilo koji opravdani cilj. Ne. Oni su bili tu da ubijaju ljude, oni su bili tu da izazivaju nerede. Ideja nazivati ih mučenicima ili herojima je pogrešno. Ovakva retorika je posljednje što nam treba…“
Naravno, ovakva argumentacija bi pila vode u nekim normalnim dijelovima svijeta, gdje ratni zločinci nisu slavljeni kao heroji i gdje žrtve nisu samo brojevi koje je trebalo zatući i nakon smrti.
U srpskom svetu je, najdoslovnije, suprotno od onoga što kazuje Jamie Shea. Teroristi i neljudi se uzdižu u mašineriji smrti na pijedestal mučenika i heroja upravo zbog svojih zlodjela. Da nisu ubili kosovskog policajca Afrima Bunjakua i da nisu pokušali oružanu, terorističku pobunu, logistikom države Srbije i pogonskim gorivom srpskog sveta, ne bi (p)ostali novopečeni “mučenici i heroji“.
Samo se čeka film o ‘herojima iz Banjske’
Ima nešto novo u ovim starim igrarijama proizvodnje heroja i mučenika od šljama, zločinaca i otpada, a to je brzina kojom se oni stvaraju.
Nekad je moralo proći par godina ili decenija, e da bi se terorista i zločinac uvrstio u velikosrpsku epiku. Sjetimo se zločinca Ratka Mladića, koji je u velikosrpskom narativu bio samo “Titov general“, sve dok se nije dokazalo da je odgovoran za genocid u Srebrenici i sve dok kukavički nije počeo da se krije. E tek tada je krenuo proces “kanonizacije vraga“. A hapšenjem se zločinac Mladić definitivno preselio u nakaradnu velikosrpsku epiku. Sličan put je imao i zločinac Milošević.
Međutim, vremena se mijenjaju, Tik Tok i ostale moderne mreže ne trpe sporost, a još manje gubitak aktualnog momentuma. Dakle, treba delati sad i odmah i toga su svjesne apologete srpskog sveta. Pa me ne bi čudilo da se već sad rade kakvi ikonostasi sa slikama srpskih terorista u Crkvi Srbije, koja je već pod ozbiljnim optužnicama kosovskog premijera Kurtija da je logistička baza za srpske teroriste.
Isto tako, još manje bi me čudilo, ta Vučićevi i ini tekstopisci ne rade scenario“Heroji iz Banjske“ za neki film ili seriju čak u kojoj će parvojska, teroristi i kriminalci biti predstavljeni kao “borci za slobodu Srba na Kosovu“.
Umjesto zaključka malo promišljanja
Recept je uvijek isti, metode se malo mijenjaju i modernizuju, a rezultati?
Pa rezultati mogu biti samo dvojaki:
Ili potpuni krah i reset velikosrpske politike, koja će kao Njemačka nakon 1945. morati krenuti putem rekonvalescencije i katarze ili nas očekuje neki novi sukob, koji će izazvati teško naoružana “srpska nejač“ kako se tepa teroristima.
I na koncu da se vratimo muralu sa počeka priče u Bijeljini koji je indikativno nastao baš pored osnovne škole koja nosi ime jednog srednjovjekovnog srpskog feudalca, a koji je istim brainwashingom prije jednog vijeka postao velikosrpska ikona, a riječ je o Rastku Nemanjiću aka Svetom Savi. Nije teško onda zamisliti u perpetuiranoj budućnosti da se pored osnovne škole “Heroji iz Banjske“ oslikava neki novi mural najnovijim teroristima koji su predstavljeni kao srpski heroji.
Mislite o tome!
(Al jazeera)