Za Medija centar Beograd piše Branko Todorović/2. maj 2024. godine

Nedavno hapšenje više od dvadeset osoba u Kantonu Sarajevo, Mostaru i Zenici, osumnjičenih za saradnju sa međunarodnim narko kartelom, pokazalo je, po ko zna koji put, neraskidivu povezanost kriminalaca i mafijaša sa političkim strukturama. Realno gledano, veoma je teško povući liniju razdvajanja između politike i kriminala u BiH, uočiti razliku između političara i kriminalca. Moćnici u BiH u sebi najčešće objedinjuju multidisciplinarne sposobnosti za laž, pljačku, manipulacije, obmanu, prevare, zloupotrebe, a po potrebi diskreditaciju ili likvidaciju nepodobnih.

Koordiniranom policijskom akcijom “Black Tie 2”, Europol i druge međunarodne policijske agencije su dostavili našim pravosudnim institucijama konkretne informacije o umiješanosti uhapšenih osoba u međunarodni narko kriminal. Prilično nevoljno, tužilaštvo i policija u BiH su morali uhapsiti i ispitati 23 osobe jer je bilo teško opstruisati obaveze međunarodne policijske saradnje.

Ono što nas sve može obeshrabriti i zabrinuti je saznanje da se među uhapšenima nalaze i čelnici vrlo važnih policijskih struktura, upravo oni koji bi trebalo da se bore protiv organizovanog kriminala. Nažalost, to za nas u BiH nije ništa novo jer je takvih slučajeva bilo i ranije. Neko bi pomislio da je hapšenje osumnjičenih za kriminal u našim institucijama upravo dokaz da te institucije funkcionišu i da su spremne da se obračunaju i sa kriminalcima u sopstvenim redovima. Ta teze je neodrživa jer je do hapšenja došlo zahvaljujući radu međunarodnih policijskih agencija, dok su domaće policijske strukture upravo bile zauzete kriminalom i obezbjeđenjem mafijaških poslova.

Svaki građanin BIH trebalo bi da se osjeća poraženo i izdano od domaćih institucija jer postajemo sve više uvjereni da kao poreski obveznici plaćamo kriminalce i mafijaše u institucijama. Pored dugogodišnje neskrivene pljačke milijardi državnog novca, političari-mafijaši su se “snašli” pa uz državne plate primaju i posebni dodatak od mafije, što bi rekli, sjede na dvije stolice.

Bez obzira koliko ova saznanja, do kojih se došlo radom međunarodnih policijskih agencija, u nama izazivala duboki revolt i gađenje, pravi i konačni poraz za sve normalne građane u BiH došao je nakon reakcije lidera stranke Narod i pravda, ministra inostranih poslova BIH Elmedina Konakovića, koji je ničim izazvan stao u odbranu uhapšenih, od kojih su neki njegovi bliski prijatelji te poslao vrlo oštre prijetnje “onima koji sve ovo pakuju da se neće dobro provesti”. Ovo se ne može nikako drugačije razumjeti nego kao direktna prijetnja Europolu i drugim međunarodnim policijskim agencijama.

Vjerovatno to nije u opisu rada ministra inostranih poslova BiH pa pretpostavljamo da je to gospodin Konaković uputio kao moćni prijatelj uhapšenih, ili možda kao lider političke stranke ciničnog naziva “Narod i pravda”. Pitamo se, gdje je u ovom kriminalu narod a gdje je pravda? Gospodin Konaković je za ovo stezanje crne kravate optužio “pravosudnu mafiju blisku režimu”, zaboravljajući da je upravo on u vrhu režima u Bosni i Hercegovini. Bilo bi za očekivati da javno imenuje članove pravosudne mafije koje pominje i objasni njihovu ulogu u “pakovanju”.

U interesantne komentare hapšenja grupe u okviru akcije “Black tie 2” možemo uvrstiti i reakciju Zlatka Miletića, nekadašnjeg prvog čovjeka Federalne uprave policije, a sada delegata u državnom parlamentu, koji reče da je neke od uhapšenih zaposlio i da je iznenađen te da ne vjeruje da će tužilaštvo dokazati krivicu uhapšenih. Uz to je iznio tvrdnju da “najmanje 25 policijskih službenika u Sarajevu drži svoje ugostiteljske objekte koje koriste za rasparčavanje narkotičkih sredstava”. Ovo

prethodno Miletić je vjerovatno rekao kao bivši policajac, a kao političar izjavio je da su hapšenja svjesno osmišljena i tempirana da bi se uklonila pažnja sa političke destrukcije i destabilizacije BiH

koja dolazi iz Republike Srpske. To bi se moglo razumjeti kao njegova tvrdnja da Europol pomaže Dodiku u destabilizaciji BiH time što ometa rad međunarodnog narko kartela.

I na kraju, kao vrhunac iznenađujuće logike naših moćnika je postupak Rame Isaka, ministra unutrašnjih poslova F BiH, koji je priredio doček sa najvišim počastima direktoru FUP i komandiru specijalne policije FUP nakon što Sud nije prihvatio zahtjev Tužilaštva za određivanje pritvora. On je izjavio da se radi o montiranom procesu i indirektno optužio međunarodne policijske agencije da stoje iza toga. Neki političari žele nestanak BiH, drugi se zaklinju u BiH, i jednim i drugim je zajedničko da su lične interese, zloupotrebu položaja i pljačku državnog novca, stavili kao prioritet, iznad svega.

Autor je izvršni direktor Helsinškog odbora za ljudska prava u Republici Srpskoj.

(mc.rs)