PROFESOR HRVOJE KLASIĆ ZA „SB“: Sasvim je jasno zbog čega je dolazak Trumpa na vlast izazvao šizofrenu situaciju u Beogradu i Banjoj Luci, uskoro će nestati svijet koji poznajemo…
Također, Klasić je po prvi put za medije otkrio detalje svog novog televizijskog projekta čije snimanje uskoro počinje.
Povjesničar Hrvoje Klasić, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, govorio je za „Slobodnu Bosnu“ o promjenama u svijetu koje možemo očekivati dolaskom novog američkog predsjednika Donalda Trumpa. U razgovoru smo se osvrnuli na događaje uoči Drugog svjetskog rata, napravivši komparaciju s onim što Trump propagira i najavljuje danas, poput protjerivanja ilegalnih migranata, rasizma, ksonofobije, koju je novi-stari američki predsjednik propagirao u izbornoj kampanji. Također, Klasić je po prvi put za medije otkrio detalje svog novog televizijskog projekta čije snimanje uskoro počinje.
Piše: MARIO ILIČIĆ
Kada pogledamo komentare nekih povjesničara, koji stanje uoči dolaska Donalda Trumpa na vlast uspoređuju s onim što se događalo uoči Drugog svjetskog rata, a tu prije svega misle na retoriku prepunu ksonofobije, rasne netrpeljivosti i svakog drugog vida fašizacije društva koju Trump u svojim istupima zagovara i najavljuje, je li zabrinutost opravdana? Miriše li sve na Treći svjetski rat?
-Sve je to fascinatno. U Trumpovu slučaju imamo i neprijateljskih stavova po pitanju prava žena, LGBT zajednice, klimatskih promjena, migranata, uloge Amerike u svijetu. Prema najnovijim anketama koje su rađene pred izbore, gotovo polovica Amerikanaca smatra da će za vrijeme njihovog životnog vijeka izbiti građanski rat u Americi. Ukoliko Trump krene raditi ono što je obećavao u kampanji, to će sigurno još dodatno zaoštriti odnose u američkom društvu. Što se tiče usporedbi sa 20-im i 30-im godinama prošlog stoljeća, fascinantno je da sve statistike pokazuju da američka ekonomija dugo nije bila tako stabilna. Toliki rast zaposlenosti i pad nezaposlenosti. Infalcija ide gore-dolje, ali nema idealne i savršene ekonomije.
No, pokazalo se da statistika i stručno utemeljene činjenice imaju puno manju vrijednost od percepcije. A percepcija koju je Trumpova mašinerija učinila je ta da Amerikanci žive nikad lošije, da je ekonomija loša, da su za to krivi imigranti… Uporedba sa dvadesetim i tridesetim godinama prošlog stoljeća kada je doista ekonomija bila loša, rekao bih, ne može se naći. Kada gledamo Hitlera i Musolinija, oni su bili profesionalni političari.
Političari s kojima se ja dubinski niti u jednom djeliću njihova djelovanja ne slažem, ali su pokazivali da imaju viziju i kako svoju viziju provesti. Donald Trump, prema svim istraživajima, politologa, sociologa, pa i političara, je u principu jedna velika neznalica. On niti ima jasnu viziju, niti zna kako provesti tu viziju, niti se razumije u većinu političkih pitanja. Tako da ni tu nema nekakve velike usporedbe. Mislim da dolazimo u jedno neusporedivo vrijeme s ičim viđenim do danas. Vrijeme u kojem je sve moguće. Svijet koji smo znali se definitivno urušava.
Urušava se u Americi, a urušavat će se uskoro i u međunarodnim odnosima s obzirom da Trump prezire slabije od sebe, bilo da su mu saveznici ili protivnici. Tako da organizacije u kojima on mora sjediti za stolom s nižim od sebe, takve organizacije su osuđene na propast. Govorim i o Ujedinjenim narodima, Europskoj uniji i NATO savezu. Politička ali i vojna stabilnost će uskoro doći na kušnju.
Zanimljivo, tu imamo i Trumpove izjave da imigranti jednu svoje kućne ljubimce, pa imamo milijardera koji kupuje naklonost predsjednika. Može li sve skupa biti neka vrsta vjetra u leđa Europskoj uniji čija troma administracija konačno ima priliku uzeti stvari u svje ruke. Ipak je Europska unija ogromno ekonomsko i vojno tržište, govorimo s aspekta rata u Ukrajini ili rata na Bliskom istoku. Je li ovo konačno prilika da EU uzme stvari u svoje ruke ne oviseći toliko o Americi?
-Da se vratimo na Trumpove prijetnje o deportaciji ilegalnih imigranata. To je samo jedna u nizu njegovih izjava koje su vrlo teško provedive i za koje on nikada nije dao objašnjenje kako će to napraviti. Zašto nije dao? Zato što njegovim biračima to nije bitno. Kada postavite pitanje kuda ćete i kako protjerati 20 milijuna migranata? Hoće li to biti s avionima, vlakovima? Kuda će te ih protjerati? U Meksiko, na Filipine?
A što ako te zemlje ne žele primiti te ljude? Što ćete onda, hoćete li ih poubijati? Za takve stvari nema odgovora. Kao što nema odgovora na pitanje kako će za 24 sata zaustaviti rat u Ukrajini i na Bliskom istoku. Trump će tu sigurno reterirati jer je velik broj Latinoamerikanaca i crne populacije njemu dao glas. Što se tiče Europske unije, ona već dugo pokazuje nemogućnost reformiranja i pronalaženja svog puta. EU je najprosperitetniji prostor, po broju stanovnika i površini, na svijetu. Međutim, EU funkcionira dobro kada je sve dobro. Bilo kakva kriza pokazuje pukotine u EU. Ona puno bolje funkcionira kao ekonomska nego kao politička zajednica. Sjetimo se samo korona krize. Jedni su nabavljali cjepivo da dugi ne znaju, pa su se zatvarale granice. Pa migrantska kriza, jedni stavjaju bodljikavu žicu a drugi su primali migrante. Pa onda rat u Ukraniji. Jedni bi nastavili trgovati s Rusima, a drugi bi odmah uveli sankcije. Činjenica je da EU nije homogena po važnim stvarima. U EU postoje političari i zemlje koje vole Trumpa. Poput Mađarske, Slovačke, Austrije, Poljske, u Njemačkoj AfD…
Imamo vrlo slabe lidere, razjedinjenu Europsku uniju i Trumpa koji na EU ne gleda kao na svog saveznika i nije fokusiran na stabilnost Europe zbog straha od Rusije. On u Rusiji ne vidi opasnost za razliku od njegovih prethodnika. Trump ključnu opasnost vidi u Kini, a onda u tom slučaju EU više nije nekakvo glavno tržište za Trumpa. Tako da EU bi morala zbog sebe pronaći svoj put. Hoće li to biti neko proširenje i stvaranje vlastite vojske, ostaje da vidimo. Jer, što ukoliko Trump nađe zajedničiki jezik s Putinom, koji mu je svjetonazorski i karakterno vrlo blizak. I ukoliko odluči da neće više podržavati NATO kao do sada i da neće vojnu silu stavljati u Europu nego u Aziju? Što će Europa napraviti bez NATO saveza koji joj još štiti granice. U pitanje dolazi i prijetnja od Rusije ali i eventualna prijetnja od Srbije na Balkanu. Sve su to pitanja na koja EU mora naći odgovor, a meni se čini da tog odgovora sada nema.
Kada je u pitanju Balkan, zanimljivo je da se Vučić i Dodik uzdaju u Kineze. Kinezi rade ključne infrastrukture u Srbiji, ali i u bh. entitetu Republika Srpska. Dodik se nada da će mu Trump ukinuti sankcije, a u isto vrijeme šuti na činjenicu da mu je upravo Trumpova administracija uvela sankcije. Imamo situaciju da Trump ne voli Kineze, a Kinezi su najbolji poslovni partneri Vučića i Dodika, dvojca koji slave pobjedu Trumpa.
-Imamo jednu šizofrenu situaciju u kojoj u stvari nema jasne strategije nego je to ulizivanje jačima od sebe. Unatoč svoj priči o nekakvom velikom junaštvu i da se neće pokoriti, u principu se pokazuje da svaki put kada u Srbiju dođu ključni ljudi iz Turske, Rusije ili Kine, da se maltene pada u nesvijest od ulizivanja i svega ostaloga. Dakle, primjer šizofrene politike je i da je Beograd jako kritičan prema Izraelu zbog toga što Izrael podupire SAD, a s druge strane će Dodik biti jako na strani Izraela jer su Palestinci muslimani koje on smatra prijetnjom u BiH, itd. Mislim da je to vezivanje i stalno pozivanje na rusko-srpsko prijateljstvo i savezništvo, svakome normalnom, kada se pogledaju statistike, sasvim jasno da je sve iraconalno. Puno veći utjecaj na Balkan ima Kina, nego što ima i može imati Rusija.
Čak i Turska ima veće ambicije od Rusije. Situacija s Trumpom puno toga mijenja. To što se u Srbiji slavila pobjeda Donalda Trumpa pokazuje samo da se voli nekoga tko je vrlo konzervativan, tradicionalan, čak i vrlo nazadan. Takve se ljude poštuje, političare koji ne poštuju demokraciju i pravnu državu, koji vole teorije zavjere. To je u Srbiji modus operandi i modus vivendi već godinama. Bez obzira što se za vrijeme prvoga Trumpova mandata ništa dobro za Srbiju nije dogodilo po pitanju Kosova. Ali to uopće nema veze. Kao i kada se pogleda što je to Rusija u bližoj i daljoj prošlosti posebno učinila za Srbiju. Ali kao da je to bitno. Sigurno se nikakva strategija Amerike prema Balkanu neće mijenjati. Zbog toga što su i Bosna i Hercegovina, i Srbija i Kosovo daleko na listi prioriteta Trumpove administracije, kada su u pitanju vanjskopolitički odnosi.
Nakon serijala NDH i Partizana, stiže vaš novi serijal pod nazivom Titova Jugoslavija. Što nam možete otkriti o novom serijalu koji uskoro počinjete snimati?
-S obzirom da ne postoji niti jedna serija znanstveno utemeljena o periodu od 1945. do 1990. godine, a da nije rađena tendenciozno da bi se govorilo samo o zločinima komunizma, Golom otoku, kultu ličnosti, Bleiburgu itd, odlučio sam snimiti serijal o Titovoj Jugoslaviji. Tako da bih htio, na način na koji sam radio i Partizane, ne kronološki, nego kroz šest epizoda, obradio ključne procese u Jugoslaviji. Dakle, kako je bilo živjeti običnom građaninu u Jugoslaviji. Tko su bili poželjni a tko nepoželjni. Kako je izgledala uloga Jugoslavije na međunarodnoj pozornosti. Kako se gradila kultura a kako subkultura. Naravno, ušao bih u neke krize koje će voditi ka raspadu, ali ne bih išao u sam raspad.
Sudjelovat će sigurno više od 20 povjesničara što iz bivše Jugoslavije što iz Europe. Ono što bih volio napraviti je da ne bude ni glorifikacija ali niti demonizacija. Da se kontekstualizira jedna država i društvo koje je postojalo 45 godina i koje je imalo uspjehe i promašaje. Da nekome tko se rodio nakon raspada Jugoslavije možda bude malo jasniji odnos prema toj zemlji. Jer u zadnjih 30 godina imamo isključivo crno-bijelu sliku. Ili je sve bilo bajno i raj na zemlji ili je bio pakao i tamnica naroda. Kao i uvijek sve je u nijansama, a ja bih volio te nijanse posvijetliti.
(slobodna-bosna.ba)