Prošlost je tamni bunar, lavirint, okean. Koliko god da zaroniš u njega, naći ćeš nešto vrijedno, nešto što ne treba zaboraviti, nešto što određuje sve nas, današnje. Prošlost na nedokučiv način stvara ono što će tek doći, pa oni koji ne saznaju i ne zapišu, oni koji ne ostave trag o sebi u vječitoj bujici vremena, nestaju, kao sjene, kao paučina, kao trag na vodi. Kao kad neko preko polja pređe i trava ulegne pod njegovim nogama, a kad on ode, trava se ispravi, i ne sjeća se više ni njega, ni njegovih koraka. I svaka stvar na svijetu povezana je s univerzumom, samo što mi to ne umijemo prepoznati.
Tragajući za podacima, činjenicama, dokumentima i pričama iz istorije mog zavičaja, nailazio sam na mnogo šta što me je podstaklo da život vidim u novom svjetlu. Jedna od tih stvari je i svila iz Janje.
Na svjetskoj izložbi
Malo je poznato da je Janja nekad bila centar za proizvodnju svile, najpoznatije, najcjenjenije, najfinije i najskuplje tkanine koju je svijet vidio, i od koje je pravljena odjeća samo za kraljeve, careve i bogato plemstvo. Po tome je Janja bila toliko poznata, da je njena svila prikazana i na Svjetskoj izložbi u Filadelfiji 1876. godine. U maju mjesecu te godine organizovana je šesta po redu Svjetska izložba ( danas poznata po skraćenici EXPO), nakon Londona (1851. i 1862), Pariza ( 1855. i 1867.) i Beča ( 1873.), sa ciljem predstavljanja najznačajnijih svjetskih dostignuća u svim oblastima. Koliko su te izložbe bile, a i danas su, važne za cio svijet, govori i to da u njihovu ostavštinu spadaju i Ajfelov toranj u Parizu, Atomium u Briselu, izum televizije itd. U Filadelfiji je učestovala i Bosna i Hercegovina i izlagala svoje proizvode, a među njima i svilu napravljenu u Janji. Tamo je bio i proizvođač svile Ahmet Mehmedović ( Janjarci su ovo prezime često izgovarali kao Mehemedović).
Tako se Janja upisala u svjetski katalog najvažnijih dostignuća u privredi.
Put svile
A otkud svila u Janji i kako je sve počelo?
Odložiću još malo odgovor na ovo pitanje, da bih rekao nešto o svili kao simbolu koji, na čudan način, povezuje cijelu zemaljsku kuglu i veže daleku prošlost sa nama današnjima i onima koji će doći u nesagledivoj budućnosti.
Naime, svila je, na izuzetan način, ispisala istoriju i spojila narode i dijelove svijeta koji su vijekovima bili na dva kraja planete. Kažu da je prva svila nastala u Kini oko 5000 godina prije nove ere, iz čaura larvi dudove svilene bube. Tajna njene proizvodnje bila je strogo čuvana, pod prijetnjom smrtne kazne, a od nje je pravljena odjeća samo za careve. Obični smrtnici nisu je smjeli ni dodirnuti. Kako je proizvodnja rasla, počela je trgovina, a svila se pročula kao jedinstvena tkanina, skupa kao suho zlato. Kineski arheolozi su 2007. godine, u jednoj prastaroj grobnici, našli svilu iz 2500. godine prije nove ere, napravljenu i obojenu izuzetno komplikovanim metodama, a u Egiptu su je našli u kosi mumije iz 1070. godine prije nove ere. O svili je pjevao u Homer u Odiseji.
Dakle, svila je iz Kine krenula na razne strane svijeta, kao najskuplja i najtraženija tkanina u istoriji, a put kojim je išla na zapad dobio je ime Put svile, i to je najčuveniji putni pravac svih vremena. Bila je to, zapravo, mreža karavanskih puteva, kojima su, zajedno sa svilom, stizali u svijet i staklo, keramika, žad, bronza, začini, lijekovi, papir i barut, ali i ideje i znanje, čuvano hiljadama godina. Slično je bilo i u obrnutom smjeru. Putem svile povezivali su se narodi, religije i kulture, učili jedni od drugih, otkrivali ono što nisu znali, darivali jedni drugima ono što je najvrednije. Ta je trgovina naročito procvjetala nakon što je car Han Vua, iz dinastije Han (141-87. godine prije nove ere), osvajanjima udvostručio teritoriju Kine i uspostavio stabilnu vlast u čitavoj srednjoj Aziji. Tada je trgovina procvjetala, u Kinu stižu luksuzna roba i putnici iz Evrope, a u obrnutom smjeru kineski proizvodi i najtraženiji među njima – svila. Slobodnoj trgovini Putem svile značajno je doprinio i rimski imperator August, a poseban procvat je doživjela u vrijeme kineske dinastije Tang. Vladari i države su se od tada smjenjivali, ali su svi čuvali Put svile, kao najvažniji trgovinski pravac. Činili su to i Mongoli, koji su u 13. vijeku stvorili ogromno carstvo. Misionari svih vjera takođe su išli tim putem, a posebno se na taj način raširio islam, iz arapskog svijeta. Budizam i hrišćanstvo su stigli u Kinu i Japan tim putem, na kojem su bili čuveni gradovi Samarkand, Buhara, Baku, Taškent. Svijet je za Put svile saznao najprije iz putopisa čuvenog pustolova Marka Pola.
Tajna proizvodnje svile je dugo čuvana, ali konačno, oko 553. godine, monasi u službi vizantijskog cara Justinijana prokrijumčarili su u bambusovim štapovima svilenu bubu, i tako je svila počela da se proizvodi i u Evropi. Najviše su je proizvodili u Veneciji, a kasnije i u drugim krajevima, i to isključivo za najbogatije ljude. Najpoznatije vrste svile bile su : taft, brokat, saten, žoržet, organcin, damast, a čuveni su i svileni, ručno rađeni tepisi iz Irana, Pakistana i Indije.
Inače, u posljednje vrijeme Kina nastoji da obnovi saobraćaj nekadašnjim Putem svile, zbog transporta nafte, trgovine u turizma, i u to ulaže, za sad, oko 40 milijardi dolara.
Tako izgleda zvanična istorija. Ali, kad se govori o Putu svile, valja zaviriti i u mitologiju i stara vjerovanja, ali i u alternativnu medicinu, zato što bez toga ovaj pojam nije potpun. Jer, Put svile je nešto mnogo veće od trgovačkog puta, makar taj put bio najznačajniji vjekovni most između dva svijeta.
Planeta kao ljudsko tijelo
Putem svile su, kako rekosmo, stizala na Zapad različita znanja drevnog svijeta Azije, među njima i alternativna medicina, lijekovi i ljekovito bilje, koji dugo vremena nisu bili prihvaćeni od zvanične nauke. Ali, to se već uveliko mijenja. Alternativna medicina temelji se na pretpostavci o postojanju alternativnog ljudskog tijela. Po toj teoriji svaki čovjek posjeduje dva tijela : muško (Yang), vidljivo, i žensko (Yin), nevidljivo. Stara kineska medicina, kao i indijska Ayurveda, govore o nevidljivoj živčanoj i krvnoj mreži kojom struji životna energija, kojom se snabdijevaju alternativni ljudski organi i nervni centri. Ta energija održava ravnotežu života, a ako se njen protok prekine, može ponovo da se uspostavi metodom akupunkture, koja je danas i zvanično prihvaćena u svijetu.
Drevna nauka, koja obuhvata sva zvanja, stvorena je prije 5000 godina na Tibetu i u Nepalu, i ona kaže da je i naša planeta jedan organizam koji ima svoje energetske tokove. Energija struji sistemom arterija i vena prema energetskom srcu svijeta, koje se nalazi na Tibetu. Dvije glavne arterije su povezane : prva teče od Tibeta, Kine, preko Avganistana, Irana i Turske u Evropu, prema Americi, a druga od Sjeverne i Južne Amerike, preko Melanezije, Indonezije i Burme nazad na Tibet. Oba ova energetska pravca mogu se prepoznati : prvi teče Putem svile, a drugi veže narode istih fizičkih osobina i kulturnih navika, mada hiljadama godina nije postojala mogućnost međusobnog kontakta. Kad su energetski tokovi prekinuti, kod čovjeka je to bolest, a u svijetu haos, nesreće, sukobi.
Ovo učenje o energiji privuklo je veliku pažnju nakon otkrića Bora i Hajzenberga, koje tretira atom kao materiju i energiju istovremeno. To je teorija kvanta, u kojoj je materija neodvojiva od energije, a svijet se javlja u dva vida : kao nešto konkretno, vidljivo i mjerljivo, i, s druge strane, kao nevidljivo, nematerijalno i nemjerljivo. I kao što taoistički simbol Yin-Yang označava kontradiktornost i harmoniju istovremeno, tako i savremena nauka vidi svijet kao jedinstvo suprotnosti, vidljivog i nedivljivog, materije i energije. To je, na svoj način, potvrda vrijednosti alternativne medicine i starih učenja, koja još nismo savladali, ali i slika druge, dublje strane Puta svile, koji se prema predanjima, završavao u Bosni. Proizvodnja svile u Janji bila je, na neki način, nastavak toga puta.
A meni, u ovom času, pada na pamet pitanje na koje nikad nećemo dobiti odgovor : da li je taj svjetski protok energije doprinio da Janjarci smognu snage da savladaju sve belaje u ovome ratu i nakon njega, i vrate se ponovo svojim kućama?
( Nastaviće se)