Zatvori vrata i ne daj mraku
da uđe
Obnovi fenjer oka
I ruke pogleda
U duboku sjenku vjetra
U moje srce zavuci
Zagrli me kao rijeka koja
miruje
Dok njene obale teku
Zar ne čuješ
Tvoje korake u pijesku grizu
Bijesni psi noći
I mlada mora kraj njih
Umiru bez zvuka
U osvit pjesme se budiš
Na dnu plitkoga dana
U nicanju stvari koje
umnožavaju tišinu
A tek rođena sunca
U tvoje se žedne kosti
cijede
I voda jutra na dvoje
slomljena
U tvoje meso uranja
U tvoju tvrdu krv
Voda što te s ćutanjem
svojim izravnava
Ustani i lijepo se obuci
Gosti nam tamni dolaze
Vina im ponudi i hljeba
S njihovih se glasova kruni
malter mraka
I njihove oči nad visinom plove
Njihovo ime niko ne smije
izgovoriti
U tom imenu naša kuća niče
U kući zvjezdane ptice kruže
Nad mrtvim tijelom neba
Jusuf Trbić