Udar na Dejton

Dokument koji je pripremila Vlada Republike Srpske kao otvoreni poziv na secesiju, nema veliku unutarnjopolitičku vrijednost, osim kao instrument zastrašivanja međunarodne zajednice i kao očajnički pokušaj vlasti RS-a da ostvari dugogodišnju težnju za nezavisnošću.

Dugo najavljivana inicijativa predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika napokon je ugledala svjetlo dana u vidu dokumenta Vlade RS-a, nazvanog “Sporazum o regulisanju odnosa Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine u skladu (s) dejtonskim mirovnim sporazumom i međunarodnim aktima”. Počevši od pravopisne greške u samom naslovu predloženog dokumenta, sporazum je ustvari inicijativa o “mirnom razfruživanju” bosanskohercegovačkih entiteta, kojim se pokušava legitimizirati secesija Republike Srpske pod krinkom diplomatske razmjene.

Već u uvodnoj rečenici je iznesena neistinita tvrdnja da Bosnu i Hercegovinu čine “RS i FBiH”, čime se ignorira činjenica da entiteti u BiH svoj legalitet crpe iz postojanja države Bosne i Hercegovine, nasljednice Republike Bosne i Hercegovine, prema članu 1. Ustava BiH. U nastavku se za antidejtonsko djelovanje optužuju državne institucije, poput Suda BiH i visokog predstavnika, unatoč tome što su one uspostavljene upravo u skladu s Dejtonskim mirovnim sporazumom. Dio koji je privukao najviše pažnje javnosti jest članak 7, koji predviđa “mirno razdruživanje”, zbog navodne nemogućnosti obnavljanja izvornog sporazuma koji je osiguravao ravnopravnost entiteta i konstitutivnih naroda.

Ustav Bosne i Hercegovine, koji je kao Aneks 4 sastavni dio Dejtonskog mirovnog sporazuma, nedvosmisleno isključuje mogućnost secesije entiteta, potvrđujući njihovo postojanje unutar granica jedinstvene države, u okviru koje postoje dva entiteta i Distrikt Brčko, koje iz nekog razloga dokument Vlade RS-a potpuno ignorira, iako je teritorijalno gledano upravo Distrikt Brčko taj komad zemlje koji fizički dijeli Republiku Srpsku na dvije zasebne cjeline, baš kao što ni Posavski kanton nema dodirnih točaka s Federacijom BiH. Prijedlog zatim poziva na poštivanje “suvereniteta entiteta”, tvrdeći da će RS i FBiH funkcionirati kao suverene jedinice nakon razdvajanja, sa granicama na trenutnim linijama razgraničenja. Kao takav, bit će predočen Narodnoj skupštini RS-a (NSRS) na usvajanje, a zatim proslijeđen Parlamentu FBiH na razmatranje. Nadalje, dokument Vlade RS-a nadugačko i naširoko lamentira nad “pritiscima” na taj entitet, uključujući rezoluciju UN-a o genocidu u Srebrenici i “destruktivno djelovanje bošnjačkih političara”.

I dok politički analitičari u BiH ističu kako je, u skladu sa bh. legislativom, svaki pokušaj promjene ustavnog poretka ozbiljno kršenje Krivičnog zakona, koje predviđa kazne zatvorom i druge ozbiljne sankcije, pojašnjavajući kako je predlaganje ovog sporazuma u zakonodavnu proceduru izravni napad na ustavni poredak, ostaje činjenica da je ovaj dokument i otvoreni izazov međunarodnim sporazumima koji su temelj mira i stabilnosti, potkopavajući ne samo domaći pravni poredak, već i međunarodne napore usmjerene ka očuvanju mira u postkonfliktnoj regiji Balkana.

Dodikova inicijativa o “mirnom razdruživanju”, koju je najavljivao tijekom kampanje protiv UN-ove rezolucije o genocidu u Srebrenici, a koju je sada realizirala i na papir stavila Vlada RS-a, samo je dio još jednog seta mjera iz RS-a nastalih kao posljedica nedavno održanog tzv. svesrpskog sabora u Beogradu. Skupština RS-a usvojila je u utorak, 2. jula, Deklaraciju o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničkoj budućnosti srpskog naroda, usvojenu na tzv. Svesrpskom saboru. Također, u skladu sa zaključcima beogradskog sabora, na raspravi su i dopune Zakona o upotrebi zastave, grba i himne, koje predviđaju upotrebu državne himne Srbije “Bože pravde”, kao i zastave sa grbom Nemanjića – simbola koji su stavljeni van snage odlukom Ustavnog suda BiH 2007. godine. A već idućeg dana pred poslanicima entitetske skupštine našao se i set zakona koji se tiču Investiciono-razvojne banke RS-a, kako bi se ona ubuduće mogla baviti platnim prometom, e da bi se ublažile posljedice sankcija Ureda za kontrolu strane imovine Ministarstva finansija SAD-a (OFAC), kojima su obuhvaćene skoro sve čelne političke figure iz RS-a. Podsjetimo, probleme sa platnim prometom imaju pojedinci i kompanije koji se nalaze pod sankcijama, kojima su u prethodnim mjesecima gašeni računi, zbog čega ne mogu primati platu ni legalno poslovati.

Savjetnik za nacionalnu bezbjednost Bijele kuće je samo dan ranije upozorio da su moguće dodatne američke sankcije u slučaju novih “secesionističkih poteza” iz RS-a i “napada na Dejtonski mirovni sporazum”. Treba biti jasno da u novom kontekstu američkih sankcija RS-u prijeti ozbiljna destabilizacija, ekonomska i politička. Sankcionirane kompanije unutar Infinity poslovne grupacije, kao što su Prointer, Kaldera i Sirius 2010, suočavaju se s gašenjem računa u mnogim bankama, što će direktno utjecati na njihove operacije i ugovorne obaveze, uključujući ključnu ulogu u održavanju digitalne infrastrukture RS-a i dijelom institucija BiH. Ova situacija ne samo da će povećati pritisak na ekonomski sistem RS-a, već će dovesti do obustave poslovanja u mnogim sektorima, uključujući igre na sreću koje ovise o Prointerovim uslugama. S druge strane, pokušaji vlasti RS-a da se izbjegnu posljedice sankcija putem statusnih promjena ili formiranja novih pravnih entiteta mogu dovesti do daljnjih pravnih problema i optužbi za učešće u kriminalnim aktivnostima prema američkim standardima. Sankcije nisu samo ekonomska kazna, već i politička poruka koja može dovesti do šireg pitanja o održivosti trenutnog ustavnog aranžmana u BiH, s potencijalnim zahtjevima za reformama ili čak revidiranjem Dejtonskog mirovnog sporazuma. U takvom scenariju RS se suočava s mogućnošću daljnjeg slabljenja suvereniteta i funkcionalnosti, dok američke sankcije naglašavaju dublje probleme u političkom i ekonomskom upravljanju u cijeloj BiH.

Dok se svi kritičari najnovijih antidejtonskih poteza iz Republike Srpske slažu da će ove aktivnosti ozbiljno uzdrmati taj dio BiH, a onda i ostatak države i cijelu regiju, ostaje nejasno da li su Dodikovi posljednji potezi zapravo tek puko “plašenje mečke rešetom” ili ozbiljno “čačkanje mečke” koje, znamo, može imati katastrofalne posljedice.

(portalnovosti.com)