Za mlade nema posla

116

Reportaža Buke iz Bijeljine: Ljudi jednostavno trpe!

“Kafu sa Bukom” u Bijeljini održali smo 27. avgusta, u bašti zanimljivog kafića „Zen“. Tom prilikom smo sa našim čitaocima razgovarali o situaciji u ovom gradu i problemima sa kojima se suočavaju. Najviše su se žalili na činjenicu da se u Bijeljini jako teško dolazi do posla.

Grad Bijeljina je, kao središte plodne ravnice Semberije, jedan od centara za proizvodnju i trgovinu hranom. Na putu za Bijeljinu, prolazimo pored velikih poljoprivrednih površina. Nažalost, mogli smo se uvjeriti koliko je suša zahvatila ovo područje. Bojazan poljoprivrednika da će ova i naredna godina biti teške mogla bi se obistiniti.

Iako je Bijeljina veliki grad, mladi se žale da nemaju dovoljno zanimljivih događaja koje bi mogli posjećivati. Kulturni život je, prema njihovim riječima, veoma slab u odnosu na Banjaluku, u kojoj se organizuje veliki broj festivala.

Ipak, u ovom gradu se osjeti određeni optimizam i želja mladih da nešto urade za sebe i zajednicu, kao i da se bore za bolju budućnost.

 

Aleksandra Letić iz Helsinškog odbora za ljudska prava iz Bijeljine kaže da su prilike prilike za živ razgovor o temama koje sve nas donekle pogađaju rijetke, te da je posjeta Buke bila pravi potez.

„Portal BUKA je prepoznat kao alternativan i prvenstveno iskren medij. Izaći iz redakcije i razgovarati sa onima koji, manje ili više, prate ono što BUKA radi je koncept za pohvalu. Malo je vremena bilo tokom druženja da se otvore najbitnije teme u lokalnoj zajednici, pa smo se manje-više ovlaš dotakli nekih temama na lokalnom nivou, bez da je bilo prilike da dublje razgovaramo o pojedinim temama, da se otvori i dijalog između učesnika i mimo članova Bukine redakcije. Da je bilo više vremena, sigurno bi se i to desilo. Generalno, ovakve posjete gradovima, pa na koncu i ova posjeta Bijeljini, je učinila nešto što se rijetko dešava u BiH: novinari i mediji su uživo razgovarali sa običnim ljudima, nisu jurili za pričom ili senzacijom, nego su slušali šta obični ljudi imaju reći. To je društveno odgovorno novinarstvo i takvom se može vjerovati“, kazala je Aleksandra Letić.

Ona je istakla da se Bijeljina ne razlikuje mnogo od ostalih gradova u Bosni i Hercegovini, pa su tako siromaštvo, nezaposlenost i korupcija najveći problemi sa kojim se suočavaju građani i građanke Bijeljine.

„Bijeljina i šira regija Semberija su poznati kao poljoprivredni kraj. Nebriga vlasti za ovu ekonomsku granu, elementarne nepogode kao što su poplave, suša itd. dovele su poljoprivredu u Semberiji na ivicu opstanka, a posljedice toga mogu biti vrlo ozbiljne, ne samo za stanovnike/ce Semberije, nego cijele Bosne i Heregovine“, objašnjava Letić.

 

Polje kukuruza u Semberiji

Kada je u pitanju mlađa populacija, Aleksandra kaže da nezaposlenost i odsustvo perspektive navode mnogo mladih da odu van granica BiH ili bar da ozbiljno razmišljaju o tome.

„No, kao i u drugim sredinama u našoj zemlji, mlade generacije vrlo rijetko preuzimaju inicijative da poboljšaju sopstveni položaj, vrlo rijetko se pobune protiv sistema na koji su toliko ogorčeni, jer im ne pruža šansu. Sve više se čini da su mladi ljudi zarobljeni u ovom nedefinisanom stanju društva, pa bi sa jedne strane željeli koristiti sve pogodnosti jednog otvorenog i demokratičnog društva, ali na način da im država osigura sve, pa i posao, budućnost, život. Na sav glas, doduše u svoja četiri zida i pred pouzdanom publikom, pljuju po današnjim političkim elitama, kukaju nad nepravdom, krađom i lažima, da bi, ukoliko im se za to ukaže prilika, odmah postali dio postojeće društveno-političke truleži, kako bi riješili neka od svojih osnovnih životnih pitanja“, ističe ona. Objašnjava da je većina mladih zakovana pred TV ekranima i potpuno opčinjena raznim reality programima.

„Dakle, koliko god mladi bili uskraćeni za prilike, normalan život, zasluženu bezbrižnu mladost, toliko i oni sami uskraćuju sebe, jer ih nije briga, jer čekaju da to neko drugi učini za njih“, kazala je Letić.

Kada je u pitanju rješenje ovih problema, ona kaže da je teško reći šta je rješenje, ali treba nastaviti raditi na informisanju mladih, na objašnjavanju da određena društvena i politička kretanja u zemlji, koliko god daleko bila od njihovog trenutačnog života, jesu direktno vezana za njih i njihovu budućnost. „Kada bi češće bilo prilike, kao tokom kafe sa Bukom, da se ljuti sretnu i razgovaraju o onome što je zajednički problem, možda bi se mladi i pokrenuli“.

 



Slaviša Raković, ekonomista i stručnjak za finansijske usluge, rekao je da su mnogi problemi u našem društvu isti unazad 20 godina.

„Prošlo je 20 godina od sukoba u kojem su ljudi osjećali ugroženost, a dvadeset godina nakon sukoba, ista matrica i isti način razmišljanja su prisutni, a tu je i politika  koja se bazira na nekoliko stereotipa, a ta politika nema nikakvu svrhu osim čuvanja pozicija u ovoj nesretnoj i organizovanoj pljački koja se dogodila kod nas. Nekad kažem da je moj politički program samo borba za zdrav razum, jer nema smisla govoriti o pravnoj državi ukoliko nemamo zdravog razuma“, kaže Raković.

On dodaje da su ljudi konstantno šikanirani i da to, nažalost, trpe.

„Kad su jednostavni ljudski problemi u pitanju, ali i oni veći, ljudi jednostavno trpe. Šta drugo da rade, ko može da im pruži zaštitu?“, pita se Raković.

On kaže da je BiH zemlja koja ima ljude i resurse i da se, kada je u pitanju ekonomija, može nešto učiniti, ali isto tako dodaje da je to teško učiniti sa ovakvom vlašću.

„Nije kriv sistem. Mnogi kažu da je BiH apsurdna zemlja jer ima 140 ministara i kmplikovanu organizaciju, ali kad se poredi javna potrošnja RS i FbiH, ona je 44 posto BDP-a, bez obzira na organizaciju. Imamo problem što u cijeloj BiH raspodjela ide prema vrhu“, ističe on.

 

Slaviša kaže da je potrebno raditi na preokretu, sa pogledom u budućnost koji je pozitivan, jer u tom slučaju imamo dosta šansi.

„Ima resursa, treba samo biti strpljiv i treba raditi. Treba 5 do 10 godina da se nešto digne na jednu višu razinu. Ako se prepustimo ovome što je danas dominantna priča, vjerujte da konflikt, nekog intenziteta, pa da se i manifestuje u ogromnom stepenu kriminala, na pragu“, ističe Raković i na kraju kaže da moramo tražiti više i bolje.

 

Naši čitaoci u Bijeljini bili su malo optimističniji od drugih gradova u kojima smo bili. Smatraju da im treba samo malo više novca i dešavanja da bi život na ovom području bio bolji i ugodniji. A ljudi, kao ljudi, nadaju se promjenama na bolje.

 

(buka.ba)