Piše: Nihad Hebibović
Ni u jednoj zemlji Evropske unije nešto poput toga ne postoji, niti može u najluđim snovima postojati ali zato može u Bosni i Hercegovini. Zbog čega? Da li zbog toga što su matematička većina u Bosni i Hercegovini Bošnjaci (muslimani) pa zbog toga moraju postojati dva zakonodavna doma, predstavnički ( građanski) i dom naroda ( kolektivistički i nedemokratski)? Ne bih se usudio složiti sa tom konstatacijom koju potežu pojedini političari građanske provenijencije, jer naprosto ne želim vjerovati u to da Evropa nakon što je pred njenim očima izvršen genocid nad Bošnjacima, danas smatra da je glas Bošnjaka četri puta manje vrijedniji od glasa HDZ-ovog Hrvata ili dva puta manje vrijedniji od glasa Dodikovog Srbina. To bi bilo strašno i pomisliti jer bi značilo da Bošnjaci uprkos tome znanju hrle u susret vlastitoj diskriminaciji u vlastitoj zemlji i to nakon svega proživljenog.
Začuđuje ali ne i suviše činjenica da o tome šute ti takozvani bošnjački intelektualci, koje upravo to što su i suviše bošnjački a premalo intelektualci, sputava da uvide i javno protestiraju protiv već sada nametnutog aparthejda, u kojem volja demokratske većine robuje političkoj manjini i njenoj političkoj diktaturi. Kao osrednji novinar posramljen sam činjenicom da u svojim nemuštim tekstovima na to moram skretati pažnju a da pri tome oni koji su se okitili akademskim sinekurama šute, ili ako se jave, jave se tek onda kada treba otužno konstatirati da Čović i Dodik rade protiv države.
Malo ko, skoro niko ne postavlja pitanje kako smo došli do toga da je demokratsko odlučivanje odnosno politička volja većine proglašena za nedopustiv princip od strane secesionista a da je to isto čak prihvaćeno i od tih probosanskih krugova, da se zapravo pristalo na diktaturu političke manjine koja je nezasita i da bi sačuvala svoje privilegije koje su joj dodijeljene ustavom, hoće još, i to sad i odmah.
Kako smo došli do toga da je jedna politička opcija konstitutivnost naroda u javnosti izjednačila sa vlastitim učešćem u vlasti? Upravu je predsjednica Hrvatske kada kaže da Hrvati u Bosni nisu nacionalna manjina. To je tačno ! Hrvati u Bosni i Hercegovini su konstitutivan narod. HDZ nije konstituent ove države za razliku od Hrvata, nego politička manjina. Ta politička manjina služeći se konstitutivnošću hrvatskog naroda vrši političku diktaturu nad demokratskom političkom većinom, koči i blokira gdje god može, ispostavljajući daljnje zahtjeve za poboljšanjem svoje ionako privilegirane političke pozicije.
Samo u Bosni i Hercegovini moguće je takvo političko djelovanje, a pošto se niko ne bori da ima manje vlasti nego što je trenutno ima, otuda je jasno zašto ta diktatorska politička manjina hoće još. Njihovi zahtjevi sa stanovišta borbe za sto veći komad vlasti doista jesu legitimni.
Međutim legitimna je i borba protiv diktature političke manjine, borba bez kompromisa, jer ako doista ovdje želimo demokratski poredak onda je nužno, prvo srušiti taj mit o ugroženosti političke manjine kojom nas ona terorizira i objasniti prvo sebi pa onda i drugima da nas ovdje neko pokušava napraviti budalama računajući sa svojom rasističkom predrasudom da je matematička demokratska većina sastavljena od maloumnika kojima se pod krinkom vlastite “ugroženosti” može nametnuti realna diskriminacija.
Kojima se može kao kakvoj naivnoj dječici pričati priča o tobožnjem preglasavanju sa kojom moraju prestati. U demokratskom svijetu odluke se donose upravo preglasavanjem, jer svako demokratsko odlučivanje ujedno je i preglasavanje, samo eto u Bosni i Hercegovini ne bi trebalo biti tako. Zašto? Da politička manjina može nametati svoju volju političkoj većini, uz to tvrdeći da je ugrožena.
Kada će toj diktaturi doći kraj to zavisi i od građana Bosne i Hercegovine. Dođimo sebi,i ne dozvolimo da nas prave budalama.
(Vijesti.ba)
